Foto: Griszka Niewiadomski
Foto: Griszka Niewiadomski

Godine 1980, Ronald Regan je jednom kratkom rečenicom izrazio svoje viđenje odnosa Sjedinjenih Država i Sovjetskog Saveza: „Mi pobedimo, oni izgube.“ Dvanaest godina kasnije, njegov naslednik u Beloj kući, Džordž H. V. Buš, bio je zadovoljan što je zadatak uspešno obavljen: „Svet koji je nekad bio podeljen na dva naoružana tabora sada priznaje jednu, jedinu i najveću silu, Sjedinjene Američke Države.“ Hladni rat je zvanično priveden kraju.

Sada je i taj period završen. Njegova posmrtna zvona oglasila su se onog trenutka kad je Rusiji dozlogrdilo da „gubi“ i kad je shvatila da se njeno ritualno ponižavanje nikad neće završiti, pošto se susedne zemlje jedna po jedna ubeđuju – ili podmićuju – da uđu u ekonomski i vojni savez protiv nje. Obama je, govoreći u Briselu u martu, istakao da „danas NATO avioni patroliraju nebom nad baltičkim zemljama a mi smo ojačali svoje prisustvo u Poljskoj. I spremni smo da učinimo još više.“[1] Vladimir Putin, obraćajući se ruskom parlamentu, primetio je da je ovo sastavni deo „zloglasne politike obuzdavanja“ koju zapadne sile vode protiv Rusije od 18. veka.[2]

Međutim, novi hladni rat će biti drugačiji od starog. Kako je Obama istakao, „za razliku od Sovjetskog Saveza, Rusija nije na čelu nijednog bloka država, nijedne globalne ideologije“. U najnovijem sukobu ne učestvuju američka velesila, koja crpi svoje imperijalno verovanje u „manifest sudbine“ iz verskog ubeđenja, i „zla imperija“ koju Regan prekoreva zbog njenog ateizma. Naprotiv, Putin dosta uspešno igra na hrišćanski fundamentalizam. Prilikom aneksije Krima, odjednom se setio da je tamo „kršten sveti knez Vladimir… primanje pravoslavlja predodredilo je celokupni temelj naše kulture, civilizacije i ljudskih vrednosti koje ujedinjuju narode Rusije, Ukrajine i Belorusije.“

Drugim rečima, Moskva neće dozvoliti da Ukrajina postane rezervna baza njenih neprijatelja. Ruski narod, potpaljen nacionalističkom propagandom još ekstremnijom od zapadnog ispiranja mozga (što dovoljno govori), neće na to pristati. Za to vreme, u SAD i Evropi zagovornici naoružavanja podižu ulog, ratnim pokličima i nizom odabranih sankcija koji će samo ojačati odlučnost protivničke strane. „Novi hladni rat bi mogao biti još pogubniji“, upozorava Stiven Koen, jedan od najvećih američkih stručnjaka za Rusiju, „jer za razliku od prethodnog sada nema efikasne američke opozicije – ni u administraciji, ni u Kongresu, ni u medijima, ni na univerzitetima ni u političkim institutima“.[3] Poznat recept za zamke svake vrste…

Le Monde diplomatique, 01.09.2014.

Sa francuskog prevela Barabara Wilson

Preveo Ivica Pavlović

Peščanik.net, 31.08.2014.



———–    
  1. Govor Baraka Obame u Briselu, 26. mart 2014.
  2. Govor Vladimira Putina u ruskoj skupštini, 18. mart 2014.
  3. Obraćanje godišnjem američko-ruskom forumu u Vašingtonu, 16. juna 2014, objavljeno u časopisu The Nation, Njujork, 12. avgust 2014.
UKRAJINA