Opšti izbor sudija je završen. Rezultati su poznati. Razlozi nisu. Slutim da su u montaži. Dok ona traje, reč treba da čeka. Moja neće, jer je pokreću mane koje se vide „iz aviona“.

Mane se prostiru u dva pravca: prema onima koji su birani i prema onima koji su birali.

1. Kad je reč o onima koji su birani, neke sudije su reizabrane a nije trebalo, dok neke nisu reizabrane a trebalo je.

Među reizabranim, ima onih koji su: učestvovali u izbornim krađama, ugađali dnevnoj politici, bili u sukobu interesa, završavali mali broj predmeta, imali veliki broj ukinutih odluka.

Među nereizabranim, ima onih koji su: izuzetno uspešno sudili, bili efikasni, ažurni, savesni, posvećeni pozivu. Njima je karijera prekinuta zbog braka sa advokatom. Ta okolnost, koja inače nije predviđena kao smetnja, korišćena je selektivno i neprincipijelno. Selektivno, jer i među reizabranim sudijama ima onih koji su u braku sa advokatom. Neprincipijelno, jer nijedan sudija nije ostao nereizabran zato što je u braku sa javnim tužiocem ili njegovim zamenikom, koji učestvuju u postupku kao i advokati.

Naravno, među nereizabranim sudijama ima dosta i onih koje nije trebalo birati. Zbog njih ne boli glava. Zbog onih napred, boli.

2. Kad je reč o onima koji su birali, mora im se zameriti ozbiljno kršenje propisa:

Preuranjeno konstituisanje Visokog saveta sudstva. – Prema članu 55. stav 1. Zakona o Visokom savetu sudstva, konstitutivna sednica Saveta trebalo je da se održi u roku od sedam dana posle izbora svih izbornih članova. Međutim, održana je pre izbora članova iz reda advokata i profesora pravnog fakulteta.

Rad Visokog saveta sudstva u nepotpunom sastavu. – Posle prevremenog konstituisanja, Savet je radio bez člana iz reda advokata i člana iz reda profesora pravnog fakulteta. Njima je uskraćeno pravo da raspravljaju o kandidatima za sudije i da iznose predloge, mišljenja, argumente i protivargumente, čime je povređen član 5. Zakona o Visokom savetu sudstva. Član iz reda advokata je, pred samo odlučivanje ipak izabran, ali nezakonito: nije ga predložila Skupština advokatske komore, kako je trebalo po članu 36. stav 1. Zakona, već Upravni odbor. Član iz reda profesora uopšte nije izabran, jer je Narodna skupština, procenjujući autonomnost univerziteta, odbila dva predloga zajedničke sednice dekana pravnih fakulteta u Srbiji.

Neustavnost predsedavanja Visokim savetom sudstva. – Prema članu 6. Zakona o Visokom savetu sudstva, tom organu, po položaju, predsedava predsednik Vrhovnog kasacionog suda. Zbog ove uslovljenosti, mana u izboru predsednika najvišeg suda, utiče i na validnost predsedavanja Saveta. Po članu 144. stav 1. Ustava, predsednika Vrhovnog kasacionog suda bira Narodna skupština, po pribavljenom mišljenju opšte sednice suda i nadležnog skupštinskog odbora. Tako je određeno i u članu 79. stav 1. Zakona o sudijama. Ali, nije u prelaznoj odredbi člana 102. stav 5 (druga rečenica). Tom odredbom dopušteno je da se pri izboru prvog predsednika najvišeg suda pribavi samo mišljenje nadležnog skupštinskog odbora. Pošto i prelazne odredbe zakona (da nas ne bi „prešle“) moraju biti u skladu sa Ustavom, ni prvi predsednik Vrhovnog kasacionog suda nije mogao biti izabran bez pribavljenog mišljenja opšte sednice. A izabran je.

Ignorisanje pretpostavke ispunjenosti kriterijuma za izbor. – Prema članu 45. stav 6. Zakona o sudijama, kriterijume stručnosti, osposobljenosti i dostojnosti sudija utvrđuje Visoki savet sudstva. On je to svojom odlukom i učinio. Prema članu 13. stav 1. Odluke o utvrđivanju kriterijuma i merila za ocenu stručnosti, osposobljenosti i dostojnosti za izbor sudija i predsednika sudova, sve zatečene sudije štiti pretpostavka da ispunjavaju izborne kriterijume ako se prijave u sud iste vrste i istog stepena. Pretpostavka je, po stavu 2. istog člana, oboriva ukoliko postoje razlozi za sumnju u njegovu stručnost, osposobljensot i dostojnost. Nacrt ove odluke (koji je izradila nezavisna radna grupa) imao je i iskaz da se sudiji mora omogućiti izjašnjavanje o dokazima kojima se pretpostavka obara. Sa tim iskazom, nacrt je upućen Venecijanskoj komisiji na verifikaciju. Komisija je ovu pretpostavku ocenila „ohrabrujućom“, ali i upozorila da se pri njenom obaranju „mora postupati s velikom obazrivošću“. Nažalost, Visoki savet sudstva nije imao sluha za ovo upozorenje, pa navedeni iskaz (iako verifikovan) nije preuzeo iz Nacrta.

Ignorisanje položaja zatečenih sudija. – Prema članu 100. stav 4. Zakona o sudijama, sudija koji je u momentu stupanja na snagu tog zakona obavljao sudijsku funkciju, smatra se kao da je u prvom mandatu u smislu novih propisa. Ovakav položaj mu obezbeđuje nastavak karijere ako se, shodno članu 52. stav 2. Zakona o sudijama, oceni da je sudijsku funkciju izuzetno uspešno obavljao. Ako se, pak, oceni da tu funkciju nije obavljao na zadovoljavajući način, ne može nastaviti da je obavlja, shodno članu 52. stav 3. Zakona. Iz ove dve krajnosti proizilaze tri opcije: zatečeni sudija mora zadržati funkciju ako ju je obavljao izuzetno uspešno; zatečeni sudija mora izgubiti funkciju ako ju je obavljao nezadovoljavajuće; zatečeni sudija može ali i ne mora zadržati funkciju ako ju je obavljao prosečno uspešno. – Visoki savet sudstva nije o ovome vodio računa, jer neke sudije koje su izuzetno uspešno obavljale sudijsku funkciju nije izabrao, dok je neke koje su je obavljale nezadovoljavajuće izabrao. Izuzetno uspešnim sudijama funkcija ne može prestati ni zbog smanjenja broja sudijskih mesta, pa broj sudija u sudovima mora biti uvećan bar za onoliko koliko takvih sudija ima. Venecijanska komisija je očekivala više od tog minimuma.

3. Opšti izbor sudija neće ostati bez reakcije onih na čiju su štetu propisi kršeni. Po članu 67. Zakona o sudijama, protiv odluke Visokog saveta sudstva o prestanku funkcije, sudija ima pravo žalbe Ustavnom sudu u roku od 30 dana od dostavljanja odluke. Njihovo donošenje je najavljeno. Onaj kome takva odluka ne bude dostavljena, moći će da podnese ustavnu žalbu iz člana 170. Ustava. I jedni i drugi, pod određenim uslovima, imaju mogućnost da se obrate Evropskom sudu za ljudska prava.

Zbog navedenih mana, može se očekivati da opšti izbor sudija ne dobije prelaznu ocenu u postupku zaštite prava.

Autor je redovni profesor Pravnog fakulteta Univerziteta Union

Danas, 10.01.2010.

Peščanik.net, 11.01.2010.

REFORMA PRAVOSUĐA