Precrtan natpis na zidu: Samo naš! Samo rad!
Foto: Slavica Miletić

U Srbiji ništa novo i teško da se nečemu novom možemo nadati u skorijoj budućnosti. Bez obzira na to ko bude novi (stari) ministar za rad, izvesno je da se on neće ništa pitati (kao ni do sada) o politici privlačenja stranih investicija, urušavanju radnih prava zarad ljubavi s predatorskim kapitalom, dualnom obrazovanju i radnoj eksploataciji dece, odumirućoj socijalnoj politici i drugim problemima koji su izazvani procesima karakterističnim za zemlju koja trči trku do dna.

Ono što je do sada bilo karakteristično za vlast u Srbiji, a sigurno se neće puno promeniti u godinama koje dolaze, jeste podmetanje dve bajalice kao dogme čija se istinitost ne sme preispitivati. Prva je da bolje od ovoga ne može, a druga da je za sve procese urušavanja radnih prava odgovoran proces harmonizacije sa pravom Evropske unije. Nijedna od ovih teza naravno nije tačna. Investiciona politika omogućava nove poslove, ali su oni kratkoročni i nesigurni, dok su uslovi rada na zakonskom minimumu, a sve češće ispod njega. I dok se vlast trudi da nam objasni kako smo nezahvalni i kako je bolji minimalac nego ništa, premalo radnika se pita da li sa istom količinom i kvalitetom uloženog rada može da živi bolje i kako to da je isti rad radnika u Poljskoj plaćen dvostruko više. Ćuti, može i gore – bajalica je koja nas nigde neće dovesti. A mi možemo i mnogo bolje.

I baš vođen idejom da možemo mnogo bolje, čak i u ovim globalno nepovoljnim ekonomskim prilikama, Centar za dostojanstven rad pristupio je izradi alternativnog modela Zakona o radu. Tekst je proizvod rada tima Centra za dostojanstven rad, uz veliku stručnu, logističku i drugu podršku Ulof Palme centra. Rad na njegovoj izradi počeo je krajem 2019. i nastavljen je sve vreme tokom 2020. Tekst je proizvod stručnih mišljenja i ideja članova tima, oblikovanih u jednu celinu. Napisan je tako da odgovara pravnom sistemu u kojem bi se primenjivao i hipotetički može biti usvojen sutra u celini, bez posebnih izmena i uz minimalne izmene povezanih zakona koje su naznačene u samom obrazloženju modela zakona. Ovaj tekst je sada dovršen i prvi put se nalazi u javnosti, sa željom da ga što više ljudi pročita i iskoristi, da nešto nauče, ali i da ga kritikuju i na taj način učine još kvalitetnijim.

Šta donosi ovaj model zakona

1. Jedna od najvažnijih novina je to što u fokus radnog zakonodavstva opet stavlja radnika. Iako potpuno uobičajen u uporednim zakonima, pojam „radnik“ je već duže vreme izopšten iz zakonodavstva. Vreme je da mu se vratimo, jer pojam „zaposlenog“ koji je zamenio pojam „radnika“ namerno dovodi do neopravdanog razlikovanja radno angažovanih lica prema vrsti pravnog osnova angažovanja – pa tako neki od njih imaju svu zakonsku zaštitu (zaposleni) a kod ostalih ta zaštita potpuno izostaje. Otišli smo i korak dalje, pa su određena individualna i kolektivna prava otvorena za sve koji rade, čak i ako se ne uklope u (široko postavljen) pojam radnika.

2. U skladu sa time, razlikovanje radnog odnosa od drugih oblika rada je napušteno kao koncepcija. Ovo ne samo što je nužno potrebno u procesu harmonizacije sa pravom EU – jer smo gotovo jedina država koja poznaje tako oštro razlikovanje rada u radnom odnosu od rada van radnog odnosa – već je jedini koncept koji može da opstane a da ne vodi enormnim zloupotrebama i radnoj eksploataciji. Tako u ovom modelu nema više privremenih i povremenih poslova, dok je rad po ugovoru o delu ostavljen na regulisanje tamo gde mu je mesto – u Zakon o obligacionim odnosima. Neki drugi oblici rada, kao što je dopunski rad ili rad na stručnom osposobljavanju i usavršavanju, prepoznati su kao oblici radnog odnosa. Isto je i sa radnim praksama, koje do sada nisu bile normirane. Svi radnici koji rade u ovim oblicima rada, kao i u nekim drugim koji su predviđeni zakonom, kao i oni koje je poslodavac angažovao suprotno zakonu, imaju osnovna neotuđiva radna prava.

3. U skladu sa pomenutim novim (a opet starim, nekada jedinim) konceptom radnog odnosa koji uključuje sve oblike rada, iz pravnog sistema su obrisani oni oblici koji nisu potrebni i koji su veštački stvoreni od strane vlasti, a pod uticajem lobija predatorskog kapitala. Tako je na primer predviđeno ukidanje Zakona o pojednostavljenom radnom angažovanju na sezonskim poslovima u određenim delatnostima, dok su sezonski poslovi regulisani, naravno, radnim odnosom na određeno vreme. Jedini oblik rada koji je ostao a koji je sporan, agencijski rad, normiran je drugačije nego do sada. On je morao ostati u tekstu zakona, jer je Srbija prihvatila ovu obavezu na međunarodnom nivou. To međutim ne znači da ona ne može biti uređena tako da održi minimum prava i dostojanstva ustupljenih radnika.

4. Sindikati su otvoreni za gotovo sve radnike, kao i one koji to jesu po prirodi jer imaju radnu sposobnost, a trenutno nigde ne ulažu rad. Normiranje sindikata izvršeno je detaljnije, sa ciljem njihovog jačanja i značajnije uloge u socijalnom dijalogu. U tom smeru su urađene i izmene funkcionisanja Socijalno-ekonomskog saveta, dok su odredbe o štrajku inovirane. Smešne odredbe o savetu zaposlenih su izbačene, a po ugledu na hrvatsko radno pravo (koje je nastalo po ugledu na nemačko radno pravo) normiran je rad radničkih saveta.

5. Inspektorima rada je posvećena posebna pažnja, sa ciljem da se jasno unapredi njihov položaj ali i utvrde njihove nadležnosti i odgovornosti. Odredbe su takve da ne može više biti reči o odricanju nadležnosti koja je tako karakteristična za rad inspekcije rada poslednjih godina, kao i da su inspektorima data efikasnija sredstva za reagovanje na nezakonito postupanje poslodavaca.

***

Model zakona namenjen je svima. Naša želja je da se on upotrebi u budućim pregovorima i radu radne grupe za izradu novog Zakona o radu, čiji početak rada je najavljen za kraj 2020. godine. U tom smislu je njegova upotrebna vrednost pre svega u obezbeđivanju argumenata sindikatima koji će biti predstavnici radnika u toj radnoj grupi. Ovo međutim ne znači da nije usmeren i na poslodavce, državu i sve druge aktere na tržištu rada. Naše mišljenje je da će svako ko se bavi radnim pravom moći da pronađe rešenja koja će smatrati zanimljivim, inspirativnim ili provokativnim. Pisan je u skladu sa najboljim iskustvima i na bazi znanja njegovih autora. Nije pisan da zadovolji posebno, ili u najvećoj meri, samo jednog aktera na tržištu rada. Osnovni koncept sprečavanja dalje devolucije radnih prava je jasno prisutan u celom tekstu; pojedinačna rešenja će međutim zasigurno naići na alternativna mišljenja i kritičku analizu jednog ili više socijalnih partnera.

Ceo tekst je usaglašen sa pravom Evropske unije, ali i sa ostalim važnim međunarodnim instrumentima, posebno sa konvencijama i preporukama Međunarodne organizacije rada – uključujući i one koje Srbija još uvek nije prihvatila. Ne može se dakle reći da ovakav zakon nije moguć, jer međunarodno pravo i međunarodne obaveze diktiraju nešto drugo – ta laž će ostati za istoriju i na savesti onih koji su je plasirali. Model zakona o radu koncipiran je i tako da prestane fragmentacija ove materije, koja se dešava u poslednjoj deceniji, i da se materija objedini u najvećem delu na jednom mestu. Nismo se dotakli svih pitanja, čak ni nekih koja su veoma problematična – kao što su rad studentskih zadruga, ili rad dece na dualnom obrazovanju. To nije materija koja se direktno reguliše Zakonom o radu. Ali ipak smo preporučili određene izmene ili ukidanje pojedinih propisa. Kroz sam tekst modela zakona provejava ideja o radnim sudovima – ni ona nije predmet direktnog regulisanja ovim zakonom, ali su dati neki predlozi koji mogu usmeriti buduće napore da se ova materija konačno reguliše, a sudska zaštita radnika drastično poboljša.

Tekst modela zakona je ovde. Možete poslati svoje mišljenje, kritiku i predloge na mejl adresu [email protected] kako bismo ga dalje unapredili. Mislimo da je to važno, zbog nas samih, da shvatimo da realnost koju živimo nije jedina moguća, kao i zbog onih koji odlučuju, da im pokažemo da je alternativa pogubnim politikama koje sprovode realna. Ona samo čeka neko bolje vreme i neke kvalitetnije ljude koji će je realizovati. A do tada, ovaj tekst koji smo stvorili a koji ćete vi poboljšati, može nam služiti kao oruđe, kao oružje i kao podsetnik predatorima – tu smo, radimo, nećemo prestati da pružamo otpor.

Peščanik.net, 14.07.2020.


The following two tabs change content below.
Mario Reljanović je doktor pravnih nauka, naučni saradnik na Institutu za uporedno pravo u Beogradu. Bavi se temama iz oblasti radnog i socijalnog prava, ljudskih prava i pravne informatike. U periodu 2012-2018. radio je kao docent i vanredni profesor na Pravnom fakultetu Univerziteta Union. Na istom fakultetu je u periodu 2009-2018. bio na čelu pravne klinike za radno pravo. Predsednik je udruženja Centar za dostojanstven rad, koje se bavi promocijom radnih i socijalnih prava. Saradnik je više drugih organizacija civilnog društva i autor nekoliko desetina stručnih i naučnih radova. Za Peščanik piše od 2012. godine.

Latest posts by Mario Reljanović (see all)