Ko (ne) želi u vojsku?
Opozicija u Izraelu nada se da će konflikti oko važnih društvenih tema uneti razdor u redove režima. Jedna takva tema jeste zakon o regrutaciji pripadnika ultraortodoksne zajednice.
Opozicija u Izraelu nada se da će konflikti oko važnih društvenih tema uneti razdor u redove režima. Jedna takva tema jeste zakon o regrutaciji pripadnika ultraortodoksne zajednice.
Izrael nema jasan predlog za završetak rata. Dok nezadovoljstvo sveta raste, u zemlji nema političkih snaga koje su sposobne da promene kurs i predlože okončanje okupacije.
Stav protiv oslobađanja otetih se predstavlja kao racionalna odluka kojom se spasava država. Netanjahu vrši pritisak na ministre Likuda da javno odbiju sporazum sa Hamasom.
Vlada čini sve da destabilizuje Zapadnu obalu: donošenjem zakona, jačanjem ekonomskog pritiska na Palestince i primenom vojne i fizičke sile, bilo da to radi vojska ili naseljenici.
Iako dan u Izraelu počinje vestima o sve većem broju poginulih vojnika u Gazi, grupu koja traži da se vojnici povuku nazad u zemlju čini samo šezdesetak roditelja. Ne vidi se otpor ratu.
Izrael se svojih građana drugih nacionalnosti najčešće seti u tragedijama kao što je bila oktobarska. Ali ni gubitak života ne uklanja sumnju u to da li oni zaslužuju da budu ravnopravni građani.
Pošto je videla snimak Kanala 4 o napadima na bolnicu Šifa, Tuman Sliman je napisala: „A ovde i dalje tvrde da najmoralnija vojska na svetu ne povređuje nevine ljude i ne napada bolnice.“
Kneset ubrzano usvaja i priprema odredbe za suzbijanje „pete kolone“. Prvi na udaru su izraelski Arapi, a prete im višesatna ispitivanja zbog lajkova ili srca uz slike iz Gaze.
Osvetnički ton desničarskih medija prećutno je prihvaćen nakon brutalnog napada Hamasa. Bombardovanje Gaze se opisuje hladnim jezikom u kom nema mesta za poginule Palestince.
Tačan broj maturanata koji odbijaju da služe vojni rok se ne zna. Mediji ih ne pominju, a vojska ućutkuje. Za razliku od protesta pilota, njihov protest nema podršku javnosti.
Regrutacija iz ultraortodoksne zajednice pokazuje obrazac nejednakosti u Izraelu, gde svaka društvena grupa ima posebna prava od kojih joj zavisi mesto na socioekonomskoj lestvici.
Osim potčinjavanja pravosuđa, desna vladajuća koalicija u Izraelu planira ukidanje javnog medijskog servisa i uspostavljanje potpune kontrole nad ustanovama visokog obrazovanja.
Puzajući aparthejd sa okupiranih teritorija polako se širi Izraelom kroz parlament i seriju antipalestinskih zakona, koje niko ne tretira kao povredu ljudskih prava.
Posle decenija zavođenja reda na okupiranim teritorijama, na red je došlo i disciplinovanje izraelskih građana koji protestuju zbog smanjenja ovlašćenja Vrhovnog suda.
Palestinski predsednik zahteva od UN-a da dopusti Međunarodnom sudu pravde u Hagu da iznese mišljenje o prirodi okupiranih teritorija i definiše položaj Izraela u međunarodnoj zajednici.
Peti po redu izbori u poslednje tri i po godine zakazani su za 1. novembar. Na političkoj sceni je veliki broj partija (čak 40 izbornih lista) sa sličnim programom za oko 6 miliona birača.
Borba protiv nasilja nad ženama u Izraelu je započela 70-ih godina. Prema svedočenjima feministkinja najveći izazov je bilo razbijanje mita da Jevreji ne tuku, ne siluju i ne ubijaju žene.
Osam decenija od završetka Drugog svetskog rata, Izrael još uvek ima nerašćišćene račune sa Poljskom, dok je s nekim državama koje takođe nose krivicu na savesti odnos normalizovan.
U februaru 2021. Međunarodni krivični sud u Hagu se proglasio nadležnim i otvorio istragu protiv Izraela i Hamasa zbog sumnji da su počinili ratne zločine u periodu posle 13. juna 2014.
Nedavno je definiciju Izraela kao jevrejske i demokratske države komentarisao poslanik Kneseta Ahmad Tibi. On je rekao da je Izrael jevrejska država za Arape, a demokratska država za Jevreje.
Nikada izraelska politika nije toliko služila partikularnim interesima malog broja ljudi kao danas. U Izraelu su dve društvene grupe iznad zakona: prvu čine kibuci, a drugu toranim.
Premijera cionistu, muškarca, Jevrejina i konzervativca je zamenio predsednik vlade koji je takođe cionista, muškarac, Jevrejin i konzervativac. Nova vlada je tu, ali su problemi stari.
Talas nasilja koji je zahvatio Izrael početkom maja podsetio je mnoge Izraelce na događaje od pre 20 godina. U julu 2000. vođeni su izraelsko-palestinski pregovori u Kemp Dejvidu…