Izborna godina u Izraelu
Da su izbori na pomolu ukazuje i informacija da je premijerov sin Jair otputovao u Mađarsku sa zadatkom da pomogne u Orbanovoj političkoj kampanji i stečeno znanje primeni kod kuće.
Da su izbori na pomolu ukazuje i informacija da je premijerov sin Jair otputovao u Mađarsku sa zadatkom da pomogne u Orbanovoj političkoj kampanji i stečeno znanje primeni kod kuće.
Pristup skloništima u Izraelu zavisi od socio-ekonomskog statusa. Nejednakost nije slučajna. Samo 30 posto ljudi iz najsiromašnijeg sloja ima prostor koji može da posluži kao sklonište.
Zapadna obala je sada postala glavni poligon demonstracije sile. Oblast C je etnički očišćena od Palestinaca, a naseljenici su usmereni na oblast B pod Palestinskom upravom.
Desnica je iz Rabinove biografije izbrisala veru u istinski mir u izraelskom društvu. S druge strane, levici se zamera da je izmislila Rabina kao lidera koji je pristao na stvaranje palestinske države.
I posle dve godine rata levica insistira na tome da je najvažnije društveno pitanje borba protiv Netanjahua. To znači odvraćanje pažnje od genocida u Gazi i etničkog čišćenja Zapadne obale.
U Izraelu je uvedena nova transakcija između građana i države. Svaki rezervista prima oko 29 hiljada šekela mesečno (što je iznos prosečne plate u IT sektoru) za „volontiranje“ u vojsci.
Neprekidna samoviktimizacija i optuživanje Hamasa za sve strahote Gaze, ispunjavaju izraelsku svakodnevicu i čine je monstruoznom, jer je lišavaju ljudske reakcije na ogromnu palestinsku patnju.
Sredinom sedmice, izraelski mediji su preneli da je iz Vašingtona naložena evakuacija američkih građana i nižih službenika iz ambasade u Teheranu. Ipak su svi još uvek govorili „neće valjda“.
Netanjahuova vlada bez ijedne primedbe pristaje na Trampovu zloupotrebu antisemitizma u borbi protiv univerziteta u Americi. Urušavanje integriteta visokog školstva u Izraelu traje već decenijama.
Na pitanje da li smo se prerano radovali, posle Trampove izjave da ipak ne planira proterivanje Palestinaca iz Gaze, izraelski opozicionar je rekao da se nije ni moglo računati na njegovu doslednost.
Još uvek je neizvesno da li će se Izrael pridržavati sporazuma o prekidu vatre u Pojasu Gaze jer ono što se dešava na terenu izaziva sumnju u Netanjahuovu volju da smiri situaciju u regionu.
Dok se razara Gaza i ugnjetava Zapadna obala, a izraelski Arapi tiho iseljavaju iz zemlje, nije loše proveriti čime se bave oni koji pretenduju da budu alternativa vlastima u Izraelu.
Izraelsko društvo, posebno njegov liberalni deo, uporno izbegava činjenicu da borba protiv režima koji ga satire mora da otvori pitanje odgovornosti za prošla zlodela. Baš kao i u Srbiji.
Mera radosti i veselja koja u Izraelu prati Nasralino ubistvo, uz ispijanje rakije u televizijskim studijima i deljenje čokoladica prolaznicima na ulici jeste pokazatelj da je za rejting to bio pun pogodak.
Za najveći procenat građana Netanjahu je još uvek najbolji kandidat za mesto predsednika vlade, ispred Lapida i Ganca. Uprkos ubijenim Palestincima i žrtvovanim Izraelcima.
Režim je ušao u sukob sa svetom i gura državu u izolaciju, dok u zemlji razbija otpor fizičkim nasiljem policije prema demonstrantima i nastavkom donošenja rigoroznih zakonskih predloga.
Opozicija u Izraelu nada se da će konflikti oko važnih društvenih tema uneti razdor u redove režima. Jedna takva tema jeste zakon o regrutaciji pripadnika ultraortodoksne zajednice.
Izrael nema jasan predlog za završetak rata. Dok nezadovoljstvo sveta raste, u zemlji nema političkih snaga koje su sposobne da promene kurs i predlože okončanje okupacije.
Stav protiv oslobađanja otetih se predstavlja kao racionalna odluka kojom se spasava država. Netanjahu vrši pritisak na ministre Likuda da javno odbiju sporazum sa Hamasom.
Vlada čini sve da destabilizuje Zapadnu obalu: donošenjem zakona, jačanjem ekonomskog pritiska na Palestince i primenom vojne i fizičke sile, bilo da to radi vojska ili naseljenici.
Iako dan u Izraelu počinje vestima o sve većem broju poginulih vojnika u Gazi, grupu koja traži da se vojnici povuku nazad u zemlju čini samo šezdesetak roditelja. Ne vidi se otpor ratu.
Izrael se svojih građana drugih nacionalnosti najčešće seti u tragedijama kao što je bila oktobarska. Ali ni gubitak života ne uklanja sumnju u to da li oni zaslužuju da budu ravnopravni građani.
Pošto je videla snimak Kanala 4 o napadima na bolnicu Šifa, Tuman Sliman je napisala: „A ovde i dalje tvrde da najmoralnija vojska na svetu ne povređuje nevine ljude i ne napada bolnice.“
Kneset ubrzano usvaja i priprema odredbe za suzbijanje „pete kolone“. Prvi na udaru su izraelski Arapi, a prete im višesatna ispitivanja zbog lajkova ili srca uz slike iz Gaze.
Osvetnički ton desničarskih medija prećutno je prihvaćen nakon brutalnog napada Hamasa. Bombardovanje Gaze se opisuje hladnim jezikom u kom nema mesta za poginule Palestince.
Tačan broj maturanata koji odbijaju da služe vojni rok se ne zna. Mediji ih ne pominju, a vojska ućutkuje. Za razliku od protesta pilota, njihov protest nema podršku javnosti.
Regrutacija iz ultraortodoksne zajednice pokazuje obrazac nejednakosti u Izraelu, gde svaka društvena grupa ima posebna prava od kojih joj zavisi mesto na socioekonomskoj lestvici.
Osim potčinjavanja pravosuđa, desna vladajuća koalicija u Izraelu planira ukidanje javnog medijskog servisa i uspostavljanje potpune kontrole nad ustanovama visokog obrazovanja.
Puzajući aparthejd sa okupiranih teritorija polako se širi Izraelom kroz parlament i seriju antipalestinskih zakona, koje niko ne tretira kao povredu ljudskih prava.
Posle decenija zavođenja reda na okupiranim teritorijama, na red je došlo i disciplinovanje izraelskih građana koji protestuju zbog smanjenja ovlašćenja Vrhovnog suda.
Palestinski predsednik zahteva od UN-a da dopusti Međunarodnom sudu pravde u Hagu da iznese mišljenje o prirodi okupiranih teritorija i definiše položaj Izraela u međunarodnoj zajednici.
Peti po redu izbori u poslednje tri i po godine zakazani su za 1. novembar. Na političkoj sceni je veliki broj partija (čak 40 izbornih lista) sa sličnim programom za oko 6 miliona birača.