Ali kako?
Kapitalizam i demokratija su kao stari bračni par. Demokratija je sklona toksičnom populizmu, kaže Platon. Kapitalizam je sklon proizvodnji oligarhija koje služe svojim interesima, kaže Marx.
Kapitalizam i demokratija su kao stari bračni par. Demokratija je sklona toksičnom populizmu, kaže Platon. Kapitalizam je sklon proizvodnji oligarhija koje služe svojim interesima, kaže Marx.
Politiku često svodimo na nadmetanje stranaka za našu podršku. Ali suštinsko pitanje demokratije je kako će ljudi na vlasti koristiti ogromnu moć koju im dajemo. I kako ćemo mi na to reagovati.
Već je postalo kliše reći da su problemi uvek ili premali ili preveliki: jednom kada postanu autentično egzistencijalni, dakle kada počnu da se tiču opstanka ljudske vrste, demokratija se na neki način parališe.
Ako je suditi po njegovoj novoj knjizi, David Runciman bi bez oklevanja utvrdio da je Srbija u aprilu i maju 2017. doživela državni udar te da danas živi njegove posledice.
Referendumi i izbori nisu isto. Kada političari glasačima prepuste odluku koju se ne usuđuju sami da donesu, to nije samo priznavanje granica svojih ovlašćenja. To je i način izbegavanja odgovornosti.
Biti pesimista ili optimista nije samo stvar ličnog temperamenta već i političko pitanje. Jaz između optimista i pesimista je dubok kao bilo koji drugi u savremenoj politici i – on preseca podelu na levicu i desnicu.
Laburisti su ovladali novim tehnologijama informatičke revolucije, ali da bi pridobili glasače treba da redefinišu ulogu države u političkoj ekonomiji digitalnog doba.
Koja je najznačajnija godina 20. veka? Tri su moguće kandidatkinje.
Krvni doping je Lens Armstrongu pružio priliku da postane legenda biciklizma.
Na izborima smo prvi put imali dve vodeće opozicione partije. Mislim na torijevce i laburiste.
Autori ove knjige smatraju da veća jednakost u društvu treba da postane prioritet politike. Oni kategorično tvrde da takav cilj nije “utopijski san”.