Gubitak pamćenja u vrtu nasilja
„Ludakova teorija“ glasi: suština efikasnog nuklearnog zastrašivanja jeste proizvođenje „straha“ i „panike“ u svesti neprijatelja, a za to nije dobro da se „prikazujemo kao sasvim racionalni i hladnokrvni ljudi“.
„Ludakova teorija“ glasi: suština efikasnog nuklearnog zastrašivanja jeste proizvođenje „straha“ i „panike“ u svesti neprijatelja, a za to nije dobro da se „prikazujemo kao sasvim racionalni i hladnokrvni ljudi“.
Kada kažem da su ovo izbori iz pakla, vređam pakao. Šta god da se dogodi na ovim izborima Amerika je stupila u novu političku eru.
George W. Bush je započeo invaziju na Irak na rođendan moje ćerke. Propustio sam njenu rođendansku proslavu te 2003. i ostao na poslu, jer smo očekivali napad Al Kaide na američku ambasadu.
Priča o američkom naftnom tajkunu iz tridesetih godina XX veka, koji je velikodušno pomagao jednom mračnom diktatoru, prošla je gotovo nezapaženo. A vrlo je poučna.
U 2016. godini izgledi za stabilizaciju u Avganistanu tako su obeshrabrujući da je Bela kuća odložila planirano povlačenje američkih snaga i odlučila da ostavi oko 10.000 vojnika.
Ako ne želite da stvorite još generacija terorista među onima koje više ne sputavaju granice normalnog života, treba da napravite Marshallov plan za Bliski istok.
Poglavlje iz autorove nove knjige „Ko upravlja svetom“: U odnosu 5:3 Amerikanci smatraju da je klima važnija od ekonomije. Ali to nije bitno. Stav javnosti se ignoriše.
Američki vojnik je imperijalni turista-globtroter. On posećuje lokalnu kulturu o kojoj ne zna ništa, opremljen tehničkim pomagalima (smrtonosnim oružjem), željan da pomogne i spreman za akciju.
O prirodnim sistemima koji pokazuju rane znake nepovratnog propadanja: hlađenje Golfske struje, topljenje leda na Arktiku, “izbeljivanje” koralnih grebena i sušenje prašuma Amazonije.
On godinama razvija složenu geopolitičku strategiju koja će, ukoliko se sprovede, pružiti šansu Vašingtonu za globalnu američku hegemoniju do kraja 21. veka.
Od kada je u Beču potpisan nuklearni sporazum između Irana i Grupe 5+1 (pet članica SB UN sa pravom veta i Nemačke), svetom se šire olakšanje i optimizam.
Jedno je sigurno: bivši i sadašnji direktori velikih banaka odigraće suštinsku ulogu u obezbeđivanju podrške kandidaturi Hilari Klinton, kao što je to bio slučaj i sa njenim mužem.
Krenite u rat i nećete moći da se odbranite od zahvalnih političara. Slaviće vas spomenicima i bistama, muzejima i vojnim grobljima – dugo posle vaše pogibije.
Razgovor sa Lorom Poitras, autorkom filma “Citizenfour”: Bez Snoudena, svi bismo još uvek živeli u neznanju o količini informacija koje država prikuplja. Promenio nam je svest o opasnostima nadzora. Posle njega makar bolje shvatamo prirodu mraka koji nas okružuje.
Terorisanje terorizmom je prevladalo. Isis je samo najnoviji primer kako se interes grupe ekstremista da se predstavi većom nego što jeste, podudara sa interesima grupa u Americi da održe svoju moć.
Nosač aviona u Persijskom zalivu nosi ime predsednika koji nas je uvukao u rat pre četvrt veka. U Iraku smo već toliko dugo da imamo nosač aviona nazvan po predsedniku koji je započeo ovu avanturu.
Dva velika centra moći izrasla su u Americi 21. veka: sve šira nacionalno-bezbednosna država, sve slabije nadgledana i sve tajnovitija; i sve militarizovanija korporativna država, sve manje dužna da polaže račune, sve sigurnija da je zakon u njenom vlasništvu.
Događaji u Iraku su u udarnim vestima, ali se prećutkuje pravi uzrok nasilja: kontrola nad naftom. Pominje se mogućnost građanskog rata i pad Malikijeve vlade, a zapravo je u toku niz gradskih pobuna protiv vlasti.
Šta ako se, na neki još uvek neshvatljiv način, nešto promenilo na planeti Zemlji? Šta ako je nešto u prirodi imperijalnog rata počelo da sprečava pobedu, postizanje ciljeva, „rešavanje“ problema u svetu?