Golovi i autogolovi
Šta je to što povezuje „post“ Tomislava Nikolića, popularnost Gotovine u delu mađarske javnosti, uspon desnice u Finskoj, zloslutni raj detinjstva i „romski vikend“ u Đenđešpatu.
Šta je to što povezuje „post“ Tomislava Nikolića, popularnost Gotovine u delu mađarske javnosti, uspon desnice u Finskoj, zloslutni raj detinjstva i „romski vikend“ u Đenđešpatu.
Ako neko svoje imenovanje može da zahvali jednoj partiji, onda priznaje da ga druga partija može smeniti. Ko s partijom dobija, s partijom i gubi.
Ljudi strastveno žude za plišanom diktaturom koja će konačno da uspostavi red.
Putinizam je rđav evropski san koji bi se, međutim, u nekim regionima Evrope mogao lako ostvariti.
Tri generacije – listovi, iz notesa: pribeleške za jedan roman – 1918, 1941, 1992.
Noviji srednjo-evropski događaji govore o tome da je posle plišanih revolucija na scenu stupila plišana autoritarnost.
Idealisti sanjare o tome kako bi sve bilo neuporedivo bolje da ga nisu ubili.
Ni jedan od današnjih važnijih švajcarskih i nemačkih listova ne piše ni o Srbiji, ni o Mađarskoj. U „domovinama“ je, dakle, sve u redu.
Progovaraju svedoci, tiho, kao za sebe, niko ih i ne sluša. Njihov monolog više i nije o mrtvima, već o višedecenijskoj tišini i strahu.
Švajcarska je, kažu, dosadna zemlja, ali s vremena na vreme i nju potrese poneki skandal. Kod nas je život uzbudljiv, ali pošto ni jedan političar nije uhvaćen s rukom u zajedničkoj blagajni, nema ni skandala.
Dok Vlada Srbije seče granu na kojoj sedi, strpljenje Vojvođana je na izmaku. Sve glasnije se pitaju kuda vodi suicidni centralizam.
Pesnik Đula Ilješ bio je u pravu: pravi Mađari su oni najsiromašniji – jer oni nemaju šta da izgube, „samo” svoje mađarstvo.
Novi Sad nikad nije bio simpatičan nacionalnim državama. Za vreme Austrougarske monarhije, peštanska vlada je taj grad osećala udaljenim i stranim.
Ekonomska kriza je razotkrila da je država postala klovn kapitalizma u kojem ulogu kralja igraju pohlepni i jadni oligarsi.
Prema mišljenju Tila Saracina, paralelna egzistencija različitih kultura, običaja i moralnih zakona – razara društvo.
Moj doktore, ti si Banjalučanin, ne znam kako se tebi sviđa ovdje u Sani, al meni ljepše čaršije nema.
Ponekad idem na put samo da bih se vratio, kao veran pas. Pakujem kofere i pogledavam kroz prozor, u vejavicu.
Na televizijskom ekranu predsednik Srbije Boris Tadić i predsednik Hrvatske Ivo Josipović prijateljski stežu jedan drugome ruku.
Radio emisija 03.12.2010, govore: Végel László, Miroslav Ilić, Aleksandar Nećak, Mirjana Karanović.
Između Novog Sada i Beča postoji svakodnevna autobuska linija.
Knjige su nam neophodne bar onoliko koliko nam je neophodna Evropska unija.
U nasilju jogurt-revolucije je učestvovalo mnogo mladih iz Vojvodine.
Kad je u pitanju Vojvodina, mene ne zanima vlast nekolicine političara, nego kultura koja postepeno vene.
Reči su izgubile svoju verodostojnost, ljudi se više i ne uzbuđuju ozbiljno.
Drama jugoslovenske šezdesetosmaške generacije ogledala se u tome da je previše rano prosanjala slobodu.
Gde imamo ovako ozbiljne probleme s ukusom, po pravilu, imamo probleme i s demokratijom.
Pod ovim podnebljem dokumenti nisu transparentni iako je reč o forintama i dinarima građana poreskih obveznika.
Autonomija je rođena sestra demokratije. Ne postoji demokratija koja ne bi priznala teritorijalne i manjinske autonomije.
Šišanje žive ograde zahteva veći stepen koncentracije nego šišanje travnjaka.
Odluka MSP se odbacuje sa argumentom da će ubrzati secesionističke procese u svetu.
Review of Srđa Popović’s book One gorke suze posle (Those bitter tears thereafter), Peščanik editions, Belgrade 2010
Nova knjiga Srđe Popovića u izdanju Peščanika je opora knjiga koja upozorava na to da nismo ništa naučili iz opominjujućih primera devedesetih godina.