Istorijski posmatrano, dobar dio stremljenja zapadne civilizacije je usmjeren ka tome da stanovnici demokratskih država imaju mogućnost izbora, bilo u privatnom ili u profesionalnom smislu. Seksualna revolucija je bila trijumf kontrole izbora seksualnih partnera i u kvantitativnom i u kvalitativnom smislu, a kontraceptivna pilula je učinila da je i začeće stvar izbora.
Konačno, sami proces biranja onih koji će da vladaju državom se naziva izborima. Ne moramo izaći da glasamo, ali je važno da imamo izbora, odnosno, mogućnost da odaberemo naše političke predstavnike.
Ili, na mikroegzistencijalnom planu, kupujete djetetu patike i ono pita koje ću, a vi mu kažete da odabere sam(a). Odete na kafu i naručite makijato a konobar vas pita u malu ili veliku šoljicu. Idete taksijem do Cvijićeve i vozača zanima da li da idete preko Takovske ili 29. novembra. Boli vas grlo i apoteci vas pitaju hoćete li pastile ili sirup. Uđete u supermarket i – tek tu nastaju problemi koji proizvod odabrati. Pa šta onda ne funkcioniše?
Renata Salecl upravo jednom epizodom iz supermarketa započinje svoju studiju Izbor (Choice, Profile Books, 2010), konkretnije, opisom situacije kada je u trgovini tražila sireve za večeru s prijateljima. Čitanje etiketa na proizvodima, konsultacija sa uposlenima, more internacionalnih naziva s „komplikovanom retorikom“ i, na kraju, frustracija zbog vlastite neodlučnosti je pitanje bri ili čedar pretvorila u biti ili ne biti. Što je u principu dobro jer je nastala ova knjiga, koja kroz pet poglavlja govori o tome zašto nas izbor čini anksioznim, o tome koliko su naši izbori povezani s pespektivom drugih, o izboru u ljubavi, o dilemi da li imati porodicu ili ne, te konačno o prisilnom izboru (recimo, polaganje zakletve u bivšoj JNA).
Kako je Dante, uostalom, znao gdje da skrene na pola životnog puta? (Borhes kaže da bi izašli iz lavirinta uvijek trebamo uvijek ići lijevo.) Knjige za samopomoć, kojih je sve više na policama i ovdašnjih knjižara (od 1972. do 2000. je između 33 i 50 posto Amerikanaca kupilo neku knjigu o samopomoći) pokušavaju da na lak način riješe neke od najtemeljnijih ljudskih nedoumica. Salecl podsjeća da ova vrsta štiva samo dodatno podiže nivo anksioznosti konstantnim podsjećanjem da nam u životu nešto fali i da to moramo popraviti a.s.a.p. (Posebno je šarmantno kad ovakva štiva ciljaju na duhovnost i mantru tipa budi-to-što-jesi. To funkcioniše u slučaju penzionisane učiteljice geografije ali može da ohrabri i neke breivike.) Ispada da sve što treba jeste na Kosovu podijeliti knjigu gospođe Birn Tajna i možda se situacija smiri.
Najznačajnija karakteristika radova R.Salecl – uključujući njenu takođe impresivnu studiju On Anxiety, ali i The Spoils of Freedom – jeste u eleganciji njenog jezika, snazi njenih argumenata i lakoće s kojom iznosi i potencijalno najzakučastiju materiju. Recimo, postoji bezbroj načina na koji se rečenice „Važan trenutak u istoriji psihoanalize se desio kada je Frojd počeo da koristi izraz Neurosenwahl – izbor neuroze“ ili „Ideologija kasnog kapitalizma promoviše vječnu sadašnjost i stoga ne može jasno da se nosi sa starenjem i umiranjem“ mogu se zakomplikovati. No Salecl demonstrira Orvelovu tvrdnju da jasnoća u razmišljanju rezultira jasnoćom i na papiru.
Pri tome se autorka ne libi da pomalo i sama bude objekat vlastitog predmeta istraživanja, ali nipošto na način koji zna biti iritantan kada se u tekstu referira na vlastito iskustvo, kao u slučaju Slavenke Drakulić. Nije stvar samo u razlici između žanrova, već (i) u tome koliko smo u stanju da izbalansiramo vlasititi ego i objekat istraživanja. Salecl sinkretičnost u pristupu materiji generalno demonstrira koliko kroz uobičajene reference na Frojda i Hegela tako i na Roberta Frosta ili Vilijema Stajrona, s tim da za primjere uzima i ličnosti i fenomene iz popularne kulture kao što je Dženifer Aniston i Serena Vilijems. (Baš bi bilo zanimljivo kako bi Renata Salecl protumačila Đokovićevo kolo u studiju kod Džej Lenoa.)
Fascinantni tekstovi ove profesorke na London School of Economics i Cardozo School of Law u Njujorku su izuzetno aktuelni, pa se i ovaj put osvrće na neke blesave, ali nadasve simptomatične pojave koje karakterišu savremeno društvo kao što su coaching ili feng-shui. Slično kao i u svojoj studiji On anxiety, Salecl i u knjizi Choice analizuje slučajeve kao što je Amerikanka Nadya Suleman, majka šestorki i kasnije osmorki, a koja je plastičnim operacijama učinila da liči na Anđelinu Džoli. Ili američkog umjetnika Stivena Šanabruka koji se proslavio tako što je pravio čokoladne praline od odljeva rana na tijelima vojnika koje je nalazio po američkim i ruskim mrtvačnicama (That’s art!), a sa kojim je autorka i razgovarala u želji da rasvijetli ovu neobičnu vezu tanatosa i kakaa.
Tamo gdje običan svijet vidi freakshow psihoanaliza vidi sublimaciju, i obrnuto. Na taj način i dijelovi teksta u psihoanalitičkim radovima kao što je Choice nekada liče na najuvrnutije scene iz filmova Giljerma del Tora i Alehandra Amenabara u kojima se sreću bizarno i mitsko, ali s tom razlikom da ovde imamo glas razuma koji je u stanju da ipak ponudi stabilno objašnjenje.
Dok ne izabereš, sve je moguće, kaže junak filma Mr. Nobody koji se poigrava s mogućnošću života na dva kolosijeka. Međutim, naglasak je na ovom predlogu dok. Jedini je problem što to može da potraje.
„U razmatranju s kim i kako da se vjenčamo,“ piše Renata Salecl, „šta da radimo i gdje da radimo, gdje i kako da živimo, alternative iskaču: u svakom od ovih slučajeva se suočavamo sa veoma različitim svjetovima koje će da otvori svaka pojedinačna odluka. Najbolnija dilema, međutim, dolazi od toga kada je za osobu koja donosi odluku na kocki mnogo više nego neposredni ishod.“ Ipak, anksioznost vezana za donošenje odluka se ne odnosi samo na ljudsku potrebu da u hibernaciji zadržimo vrijeme, već i na neispunjenu želju da izbalansiramo trenutačno stanje i ono što je moglo da bude.
No, izvor istinskog očaja, zaključuje Salecl, leži u pomisli da nas čekaju nezadovoljstvo i dosada bez obzira kojim putem krenuli. Otuda lebdenje u neodlučnosti koje kao da pruža utočište od potencijalnog žaljenja i razočarenja koje bi izbor mogao da izazove. Naravno, tu je i pitanje brojnosti izbora koji danas zbunjuju svojom pluralnošću. I dok gomilamo informacije i ispitujemo opcije, često u transu neodlučnosti tapkamo na raskršću.
Kada znamo sve navedeno, jasna je moć Nike slogana Just do it, što je u teoriji jednostavno ali u praksi nešto složenije. Upravo o tome govori ova knjiga Renate Salecl u čijem čitanju nije uskraćen ni stručni psihonalaitički kružok a niti oni koji se ne bave Lakanom (kao Hanif Kurejši čija pohvala stoji na vrlo sugestibilnom kaveru knjige.)
Izbor je u svakom slučaju bolje imati nego nemati, a ova nas studija podsjeća da je i izbor jednako dvosmislena kategorija kao i bilo šta drugo u ljudskim životima. Ali barem ne postoji nikakva dilema oko toga treba li imati ovu knjigu ili ne.
Naravno da se ovim pitanjima ne bavi samo savremeno društvo. V.B.Jejts je još između dva svjetska rata vrlo efektno u svojoj pjesmi Izbor sažeo kako je današnji čovjek uvijek u pat-poziciji:
Intelekt ljudski prisiljen je birati
Život ili djelo po savršenoj slici,
Uzme li jedno drugo mora odbiti
Ili rajska kuća ili bijes u tmici.
I kad sve se svrši, šta će se zbiti?
U sreći il nesreći ostaće ožiljci:
Ta stara smutnja kesa je prazna
Danju taština, noću kajanje, kazna.
Peščanik.net, 12.08.2011.
