Hitchensov Washington
Rekla je da je živio na petom spratu. Kada je to spomenula, shvatila sam da je dovoljno.
Rekla je da je živio na petom spratu. Kada je to spomenula, shvatila sam da je dovoljno.
Srđan Aleksić je reagovao impulzivno. Baš kao i Žarko Laušević. (Ali to nije isto.)
Kada sam postala svjesna da je Kristofer Hičens zaista umro, bio je to prvi put da sam se rasplakala zbog smrti osobe iz javnog života.
Film Srđana Dragojevića Parada nije film o dobrom pederu, već o dobrom kriminalcu.
Dok ne izabereš, sve je moguće, kaže junak filma Mr. Nobody koji se poigrava s mogućnošću života na dva kolosijeka. Međutim, naglasak je na ovom predlogu dok. Problem je što to može da potraje.
U obrazloženju dodjele počasnog Srca Sarajeva režiseru Džafaru Panahiju, koga su u Iranu osudili na 6 godina zatvora i 20 godina zabrane umjetničkog djelovanja, propušteno je da se kaže zašto mu je zabranjeno da snima.
Kao što smo se na težak način uvjerili, etnička homogenost ne donosi sreću i veselje. Pa zašto onda Rekom nije skupio milion potpisa?
Na dan kad je uhapšen Mladić Ratko, vrijeme se proljepšalo i počelo je ljeto.
Svoje memoare on počinje opisom grupne fotografije na kojoj je 2008. greškom potpisan kao „pokojni Kristofer Hičens“.
Ivana se preziva Bodrožić a Aleksandra – Zec i vjerovatno se nikad nisu ni srele.
Ejup Ganić je na KZN povodom hapšenja Jove Divjaka publici priuštio zbilja autentičan histerični napad.
Višegrađani su svoje muslimane otpremili što u Drinu, što u Švedsku, ali ne mogu ih istjerati iz Andrićevih djela.
Stereotipi, ili kako ih Kolakovski eufemistično opisuje, „nepohvalni opisi“ su uobičajeni među plemenskim animozitetima.
Moj prvi odgovor na pitanje zašto ne vjerujem u boga bi bio: Zato.
Novi skeptici sumnjaju u EU, fejsbuk, koka-kolu Zero, udaranje virtuelnim teniskim reketima, knjige na ekranu…
Šveđanima Abba nije isto što je bivšim Jugoslovenima i Jugoslovenkama Azra.
Imala sam tu nesreću da na jednoj književnoj promociji čujem rečenicu: Rat je moje najznačajnije životno iskustvo. Pitam se, postoji li iko ko je preživio rat a da to nije nešto najbitnije što se njemu ili njoj desilo?