Foto: Predrag Trokicić u Beču

Foto: Predrag Trokicić u Beču

Moto nove austrijske vlade je “Austrija na prvom mestu!”. Austrijska ekonomija je pre svega izvozno orijentisana, što znači da joj trampovski trgovinski ratovi nisu na raspolaganju, ali ružičasti nacionalizam je sasvim druga stvar. Dok se Slobodarska partija (FPÖ), na čijem čelu je zamenik premijera Hans-Kristijan Štrahe, iz sve snage trudi da održi imidž zastupnika “običnih ljudi” – Narodna partija (ÖVP) pod vođstvom premijera Sebastijana Kurca glumi spokojnu razložnost i konzervativnu ozbiljnost.

Obe partije sve teže održavaju ustaljene identitete svojih političkih brendova. Slobodarska partija je sve otvorenije neprijateljski nastrojena prema neutralnim institucijama kao što je javni servis (ORF), na šta Narodna partija ćuti bez komentara. S druge strane, neoliberalna ekonomska politika Narodne partije dovodi Slobodarsku partiju u nezgodnu situaciju. Tokom poslednje dve decenije ova stranka se predstavljala kao zastupnik nacionalne države blagostanja i na osnovu toga je na prošlogodišnjim izborima uspela da dobije više od 60 posto glasova radničke klase. Njeni birači su očekivali bolji život i vlast koja će se ozbiljno pozabaviti njihovim problemima.

Udružena nacionalistička desnica treba da reši sledeći paradoks: kako zadržati birače dok istovremeno aktivno radite protiv njihovih interesa. I rešenje je pronađeno u starom nacionalističkom mamcu: Heimat (domovina). Solidarnost u smislu redistribucije bogatstva, društvene odgovornosti i pravedne raspodele rizika zamenjena je narodnjačkim osećanjem pripadanja.

Ova koalicija je bez oklevanja smanjila socijalna davanja za siromašne i poreze za bogate. Prva stvar koju je vlada uradila po preuzimanju vlasti bilo je ukidanje novčane podrške za starije nezaposlene. Ekonomski napredak je navodno obesmislio takva davanja. Ali stariji nezaposleni su naročito izloženi sistemskoj diskriminaciji na tržištu rada, bez obzira na generalno stanje ekonomije i ova diskriminacija često vodi dugoročnoj nezaposlenosti. Vlada planira i smanjenje budžeta za javnu službu zapošljavanja za čak 30 odsto. Sistem socijalne zaštite će zbog toga pretrpeti ogromnu štetu.

Koalicija je na kritike odgovorila najavom ukidanja takozvane hitne socijalne pomoći. Ova mera služi da se premosti jaz između pomoći za nezaposlene i osnovne socijalne pomoći i omogućava ljudima da prebrode nepredviđene slučajeve finansijske nužde bez ustupanja svoje imovine državi. Ukidanje hitne socijalne pomoći bilo bi jednako uvođenju sistema Harc IV – nemačkog kaznenog sistema za dugoročno nezaposlene – sa jednom bitnom razlikom: prag ispod kojeg vlasti mogu konfiskovati klijentovu imovinu bio bi znatno niži.

Konačno, vlada planira da podigne zakonski broj radnih sati sa 8 na 12. Ovo će smanjiti bonuse za prekovremeni rad i time značajno sniziti plate. U martu je ÖVP-ov ministar ekonomije rekao da će nezaposleni morati da prihvataju i poslove do kojih se putuje dva i po sata, jer se, kako je objasnio, društveni život i lični odnosi danas ionako odvijaju preko interneta. Ove mere će pre svega pogoditi muškarce preko 50 godina starosti – to jest tipične glasače ÖVP-a.

***

Kako bi predupredila socijalni bunt, ekstremna desnica se sve više oslanja na nostalgični koncept otadžbine, Heimata. Zapravo, ona ga koristi već decenijama. Heimat se obično definiše u odnosu prema „strancima“ ili „onome što je strano“ – Bliskom istoku, islamu, urbanoj modernosti. Heimat tako postaje osnovni osećaj zajednice koji se ljudima sa dna socio-ekonomske lestvice nudi kao ideološka kompenzacija za sve ono za šta su uskraćeni.

Partijski manifest FPÖ-a sadašnji trenutak opisuje kao „doba poricanja identiteta i otuđivanja ljudi od svojih korena“, i poziva na „jačanje kulturalnog identiteta“ kroz očuvanje regionalnih običaja. Ekstremna desnica se u tom smislu trudi da što više članova studentskih udruženja (inače rasadnika FPÖ kadrova) postavi na zvanične funkcije. Od ukupno 51 poslanika, njih 17 pripada studentskim bratstvima i sestrinstvima. I u ministarstvima pod kontolom FPÖ-a situacija je slična.

Mnoga od ovih bratstava su se nedavno našla pod lupom javnosti. Jedno od njih, „Germania“, suočava se sa optužbama za oživljavanje nacizma, nevoljno pokrenutim od strane FPÖ-ovog ministarstva unutrašnjih poslova nakon što je u javnost isplivao podatak da je ovo bratstvo koristilo nacističke pesmarice. Jedna od pesama je sadržala i stih: „Pustite gas, drevni Germani, da dovršimo i sedmi milion“.1

To je označilo prelazak crvene linije za većinu članova ÖVP-a. Kada je izbio skandal, FPÖ je reagovao podržavši svog kandidata za regionalne izbore u Donjoj Austriji – inače potpredsednika bratstva „Germania“. Tek nakon pritisaka od strane predsednika i istaknutih zvaničnika ÖVP-a, FPÖ je nevoljno prihvatio da se distancira od ovog kandidata.

***

I ÖVP koristi koncept Heimata i njegove kulturalne odrednice. Saradnja između dve partije posebno se odražava na kulturnu politiku ove koalicije, koja demonstrira harmoniju između desnog centra i ekstremne desnice.

Vladin program kulture pravi razliku između visoke i popularne kulture, tumačeći prvu u terminima turizma, balova sa Mocartovom muzikom i festivala u Salcburgu, a drugu u terminima lokalnih običaja kao izvora desne identitetske politike. Ova koalicija naročito naglašava „produktivnu interakciju“ između ova dva sektora. Ministarstvo kulture, koje je pod kontrolom ÖVP-a, uvelo je takozvanu „austrijsku kvotu“ u finansiranje umetnosti, zajedno sa povećanom podrškom regionalnoj kulturi – očigledan znak pritiska iz FPÖ-a.

Uticaj konzervativnog ÖVP-a jasno se prepoznaje u pasusu vladinog programa u kojem se tvrdi da umetnost ne treba da bude cilj po sebi. Široka raspodela sredstava ubuduće će biti zamenjena „jasnom orijentacijom ka rezultatima“. Finansijska podrška od strane države će od biti „odskočna daska za finansijsku nezavisnost“. Opstaće samo uspešni na tržištu. Umetnička sloboda će biti zasnovana na potražnji. Ova zavisnost od komercijalnog mejnstrima najviše će pogoditi upravo projekte kritički orijentisane prema vlasti.

Politička strategija iza ovih mera formulisana je sa posebnom jasnoćom od strane visokorangiranog FPÖ kandidata za Tirol: „Ideološka umetnost poput feminističke ili kvir umetnosti trebalo bi da prestane da dobija sredstva i umesto toga bi morala da opstane na slobodnom tržištu. S druge strane, negovanje tradicije i Heimata, kao i narodne kulture i umetnosti svih vrsta, trebalo bi da dobija više sredstava“.

Feministička umetnička scena je veoma kritična prema aktuelnoj situaciji u Austriji. Sestrinstvo „Hysteria“ je toliko pritiskalo organizatore FPÖ-vog Akademskog bala da su ove godine morali da uvedu softver za prepoznavanje lica, kako bi mogli da zabrane ulaz nepoželjnim gostima. Naime, prethodne godine su se feministkinje utopile u desničarsku publiku, a zatim razvile veliki transparent sa sloganom „Društvo za zaštitu muškaraca“ dospevši na naslovne strane svih novina.

Opozicija se 2017. ujedinila u Donjoj Austriji kada je vladajuća koalicija ÖVP-FPÖ najavila da će za trećinu smanjiti budžet za nezavisne kulturne incijative. Ponuđeno obrazloženje glasilo je da će aktuelni ekonomski napredak olakšati prelazak nezavisne umetničke scene na otvoreno tržište. Konzervativci ne kriju svoje fantazije o deficitu od nula odsto: niska potrošnja je prioritet čak i kada je ekonomija zdrava. Jaka država se ne boji tržišta. Rigoroznih mera štednje bili su pošteđeni samo regionalni muzeji i muzičke škole. Usledio je oštar odgovor kulturnog sektora. Široka koalicija umetničkog i civilnog sektora uspela je da privuče medijsku pažnju raznolikim protestnim akcijama i peticijom za koju je prikupljeno preko 17.000 potpisa. Pod ovim pritiskom regionalna vlada je smanjila budžetske uštede na 10 odsto.

***

„Koordinisana“ strategija finansiranja umetnosti od strane nove vlade tipičan je primer njenog pokušaja da iskombinuje ekonomski profitabilnu trgovinu sa politički profitabilnom nacionalnom kulturom. Vladajuće partije su prepoznale savršeni spoj neoliberalizma i nacionalizma. Javna demonstracija sloge između dve vladajuće partije prikriva radikalno odstupanje od modela države blagostanja, koji je uspostavio socijaldemokratski premijer Bruno Krajski u periodu od 1970. do 1983.

Ipak, nije sve izgubljeno. Oba koaliciona partnera suočavaju se sa ogromnim izazovima. Kurc treba da nametne svoju volju moćnim regionalnim guvernerima i prevaziđe široko rasprostranjenu odbojnost konzervativnog biračkog tela prema nacističkim ispadima FPÖ-a. Štrahe takođe odbija svoje glasače. S jedne strane on ujedinjuje prave desničarske ekstremiste koji odbijaju da se odreknu nacističke ideologije. Sa druge, ljudi sa dna društvene lestvice počinju da shvataju da FPÖ radi protiv njihovih interesa. Prema skorašnjoj anketi, dve trećine građana ne očekuje bolji život posle dolaska nove vlade.

Dok umetnički sektor ima resurse potrebne za mobilizaciju javnog mnjenja, te je stoga dobro pripremljen za odbranu od političkih napada, tradicionalni glasnogovornik siromašnijih građana Austrije izložen je sve većem pritisku. To je radnička komora, telo koje zastupa radnike i zaposlene, koje je odavno omiljena meta desnice. Ali uz već rutinske verbalne napade, ova komora je sada izložena i pretnjama finansijskih restrikcija. Odgovarajući na to, ona je glasno kritikovala planove za smanjenje socijalnih davanja i trenutno zajedno sa unijom sindikata priprema veliku akciju. I grupa ogorčenih hrišćanskih socijalista pod vođstvom Mihaela Landaua, čelnika udruženja Caritas, otvoreno kritikuje to što vlada „zaboravlja najsiromašnije“.

Narastajući bunt daje razloga za nadu da germano-nacionalistička nostalgija ÖVP-a i FPÖ-a neće još dugo skretati pažnju birača sa drastičnih mera štednje koje ova koalicija sprovodi. Ali uslov uspešnog otpora je jačanje solidarnosti u opoziciji – parlamentarnoj i onoj izvan parlamenta – i širenje solidarnosti na one koji su bili zaslepljeni desničarskom identitetskom politikom. Oni treba da uvide da mitovi krvi i tla ne mogu biti zamena za politiku solidarnosti među ljudima.

© Raphaela Tiefenbacher, Blätter für deutsche und internationale Politik

Eurozine, 04.04.2018.

Sa nemačkog originala na engleski preveo Simon Garnett

Sa engleskog preveo Rastislav Dinić

Peščanik.net, 11.04.2018.


________________

  1. Citirano prema tekstu Nine Horaczek “Wir schaffen die siebte Million / Dovršimo i sedmi milion”, magazin Falter, april 2018.