Foto: Predrag Trokicić
Foto: Predrag Trokicić

„Poštovani predsedniče Alijev, uvaženi predsedniče Radev, ja danas ne mogu da govorim. Mi imamo glupa pravila koja smo usvojili u našoj zemlji, da kad nešto uradite za svoju zemlju onda mesec dana pred izbore ne smete da se pohvalite time što ste uradili za svoju zemlju, te, uz moju srdačnu dobrodošlicu vama, uz ogromnu zahvalnost što ste danas u Srbiji, ja ću da zamolim ministarku energetike, jer ona nije član ni jedne stranke, nije ni na jednoj kandidatskoj listi, te će nam to naši evropski prijatelji oprostiti, što će ona da vam se obrati danas, a ja ću da poštujem ta pravila i bez obzira na sva ta pravila i bez obzira na sve to na šta smo naterani nemojte da se sekirate, mi ćemo svakako da pobedimo, a i ovo je jedna velika pobeda svih nas zajedno i hvala vam na tome.“

Ovim rečima je predsednik (možda svih građana i građanki) Srbije obeležio početak rada gasnog interkonektora koji povezuje gasne mreže Srbije i Bugarske. Jasno je da se „glupa pravila“ koja pominje Vučić odnose na zabranu funkcionerske kampanje, odnosno na član 62. Zakona o elektronskim medijima (usvojen oktobra meseca ove godine) u kome se navodi:

„Trideset dana pre dana određenog za glasanje mediji ne mogu izveštavati o zvaničnim javnim skupovima na kojima se otvaraju infrastrukturni i drugi objekti (putevi, mostovi, škole, bolnice, fabrike i sl.), odnosno obeležava početak izgradnje takvih objekata ako na tim skupovima učestvuju javni funkcioneri koji su kandidati za predsednika Republike, narodne poslanike, poslanike u skupštini autonomne pokrajine i odbornike u skupštini jedinice lokalne samouprave.“

Krenimo redom. Zašto Aleksandar Vučić tvrdi da ne može da govori? Po članu Zakona o elektronskim medijima, odnosno po „glupim pravilima“, najbolji student Pravnog fakulteta u Beogradu ikada, Aleksandar Vučić, apsolutno može da govori. (Možda ne i po Zakonu o predsedniku Republike, gde se u članu 1. navodi „Predsednik Republike izražava državno jedinstvo Republike Srbije“. Možda je i taj zakon samo jedno glupo pravilo? Ali, pustimo sad to.) On nije kandidat za predsednika Republike, nije kandidat za narodnog poslanika, poslanika u skupštini autonomne pokrajine niti za odbornika u skupštini jedinice lokalne samouprave. On je samo pozajmio svoje ime jednoj izbornoj listi. Slobodno je mogao da govori koliko god je želeo (možda ne baš kao u Ćirilici ili na Pinku, ali ipak).

Dakle, predsednik (definitivno ne svih građana i građanki) Srbije je posegnuo za autocenzurom, a onda se proglasio žrtvom cenzure. Ko je usvojio „glupa pravila“ u našoj zemlji o kojima govori Vučić? Narodna skupština u kojoj apsolutnu većinu čine članovi SNS-a i njenih satelita. Iako više nije predsednik stranke, jasno je da Vučić još uvek kontroliše njen rad i rad njenih članova.

Čemu izvinjenje pre najave resorne ministarke? Čemu traženje oprosta od evropskih prijatelja? Zar nije najlogičnije da se povodom projekata vezanih za energetiku obrati upravo ministarka rudarstva i energetike?

Najzabavnije je Aleksandar Vučić ostavio za sam kraj svog izuzetno kratkog obraćanja. On će, kaže, poštovati pravila – koja se i ne odnose na njega – ali ipak mora da naglasi da će izborna lista kojoj je velikodušno pozajmio ime pobediti. U stvari, na sličan način je zabavno i ono što stoji na početku njegovog govora. Uradio sam nešto za svoju zemlju, ali ne smem time da se pohvalim, pa se i neću pohvaliti, jer bih time prekršio zakon, kaže nam pozajmljeno ime. Ovo je taktika na koju smo odavno navikli. Oni nas nazivaju lopovima i kriminalcima, a mi njih nikada ne nazivamo lopovima i kriminalcima iako imamo dokaze da su lopovi i kriminalci.

Nažalost, nismo navikli samo na oratorske taktike i manipulacije vladajuće stranke. Navikli smo i na kršenja zakona, obesmišljavanje politike kao takve, uništavanje medija, obrazovanja, zdravstva. I tek kada shvatimo da su nam potrebni zakoni koji se poštuju, a ne čvrsta ruka koja će lupanjem u sto odlučivati, promena će biti moguća. A do tada – ide gas!

Peščanik.net, 11.12.2023.

Srodni linkovi:

Zlatko Minić – Uputstvo za prevazilaženje glupih ograničenja

Rodoljub Šabić – Glupa pravila