Foto: Peščanik
Foto: Peščanik

Poteklog vikenda su predsednik Srbije Aleksandar Vučić, predsednik Bugarske Rumen Radev, predsednik Azerbejdžana Ilham Alijev i šef delegaciji EU u Srbiji Emanuel Žiofre pustili u rad gasnu interkonekciju Srbija-Bugarska. Na svečanoj ceremoniji kojoj je prisustvovalo i nekoliko ministara u Vladi Srbije, u gasnoj stanici Trupale kod Niša, zajedno su pritisli taster i pokrenuli gasovod.

Na iznenađenje prisutnih i javnosti očekivani prigodni govor domaćina predsednika Srbije je izostao. Umesto pozdravnog govora na koji je javnost navikla i u mnogo manje značajnim prilikama gosti iz inostranstva i javnost su od predsednika dobili nešto nalik na lošu lekciju o srpskim predizbornim pravilima.

„Ja danas ne mogu da govorim. Mi imamo glupa pravila koja smo usvojili u našoj zemlji da kada nešto uradite za svoju zemlju, onda mesec dana pred izbore ne smete da se pohvalite time što ste uradili za svoju zemlju“, rekao je i potom se zahvalio gostima što su došli a reč prepustio ministarki energetike dodavši, „ja ću da poštujem ta pravila a bez obzira na sva ta pravila i na sve to na šta smo naterani, mi ćemo da pobedimo“.

Ovim ekstravagantnim potezom je dao dodatni lični doprinos inače prisutnoj konfuziji u pravnom razumevanju i faktičkom tretmanu tzv. funkcionerske kampanje, odnosno promotivnih aktivnosti javnih funkcionera koje im omogućavaju prisustvo u medijima tokom izborne kampanje a van izbornih blokova.

Generalno je izuzetan raritet da šef neke države kolegama iz drugih država predstavlja sadržinu zakona svoje zemlje kao „glupa pravila“, čak i pod pretpostavkom da stvarno jesu takva. A pogotovo kad predsednik i sam ima odgovornost za ta pravila.

Nedavno usvojenim novim Zakonom o elektronskim komunikacijama (čl. 62) utvrđen je rok od 30 dana u kome je medijima zabranjeno da izveštavaju o skupovima na kojima se npr. otvaraju infrastrukturni i drugi objekti ili se obeležava početak izgradnje takvih objekata, ako su akteri određeni javni funkcioneri. Inače rešenje nije sasvim novo: i raniji zakon predviđao je zabranu samo je sada je rok sa 10 produžen na 30 dana. U svakom slučaju usvajanje novog rešenja su svojim glasovima omogućili poslanici Vučićeve stranke. Opšte je poznato da nikad ne bi glasali za zakon da je on bio protiv. A i da su nekim čudom glasali tako, on je mogao koristeći predsednička ovlašćenja (Ustav, čl. 113) da ne potpiše ukaz o proglašenju i da „glupi“ zakon, vrati Narodnoj skupštini na ponovno odlučivanje.

Ali, uprkos tome, neko bi mogao reći – pravila su pravila, zakoni zakoni, moraju se poštovati.

Međutim za konkretnu situaciju to nikako ne važi. Zakonska zabrana izveštavanja je ograničena samo na aktivnosti funkcionera koji su istovremeno i kandidati na izborima. A Vučić iako jeste nosilac svih lista formalno nije kandidat, ni na jednoj dakle nije obuhvaćen zabranom. To znači da mediji mogu da izveštavaju o njegovim aktivnostima, da se zabrana u ovoj prilici ne odnosi na njega pa je sasvim nejasno zašto se odlučio da „glupo“ pravilo ovaj put „poštuje“.

U mnoštvu prilika do sad to mu nije padalo na pamet. U tom kontekstu je vrlo ilustrativno nedavno objavljeno istraživanje Transparentnosti Srbija u kom je upoređen intenzitet promotivnih aktivnosti državnih funkcionera u mesecu tokom kampanje i u odgovarajućem mesecu van izborne kampanje. Istraživanje nedvosmisleno potvrđuje da su Vučić i SNS veoma robustno eksploatisali mogućnost da se predsednik i drugi funkcioneri vlasti koji nisu kandidati na listama (velika većina ministara nisu kandidati za poslanike) bave funkcionerskom kampanjom i u interesu stranačke kampanje obezbeđuju zastupljenost u medijima i van izbornih blokova otvaranjem fabrika, škola, bolnica, gradilišta, potpisivanjem ugovora o ulaganjima ili gradnji, ili dodelom stipendija i deljenjem poklona.

Broj tih aktivnosti tokom kampanje višestruko je veći od broja sličnih aktivnosti u istom periodu prethodne neizborne godine. Vučićevih za „samo“ 68 posto a mnogih ministara višestruko više. U slučaju recimo ministra Vesića neverovatnih 1259 posto! To u dobroj meri objašnjiva odnos prisustva lista na naslovnim stranicama štampe. U prvih 30-ak dana kampanje Vučić i njegova lista imali su 337 pojavljivanja na naslovnicama, od toga 271 u pozitivnom kontekstu. U istom periodu u medijima najprisutniji konkurent Đilas i lista Srbija protiv nasilja imali su 92 pojavljivanja, od toga 77 u negativnom kontekstu.

Kod takvog stanja stvari definitivno je nejasno šta je Vučić zaista želeo sa čudnim potezom iz Trupale. Ali je, iako sasvim sigurno to nije želeo, podsetio na činjenicu da su izbori u uslovima proporcionalnog izbornog sistema zapravo utakmica izbornih lista a ne kandidata na njima. I da su shodno tome zakonska rešenja kojim se zabranjuje izveštavanje o svakom, makar i poslednjem kandidatu sa liste ali ne i o nosiocu liste besmislena i nepoštena. I da ih u prvoj prilici valja promeniti.

Peščanik.net, 12.12.2023.

Srodni linkovi:

Zlatko Minić – Uputstvo za prevazilaženje glupih ograničenja

Ana Jovanović – Ide gas!


The following two tabs change content below.
Rodoljub Šabić (1955), advokat, prvi poverenik za informacije od javnog značaja Republike Srbije. Podsekretar za zakonodavstvo u vladi Ante Markovića, narodni poslanik i potpredsednik Narodne skupštine RS, ministar za državnu upravu i lokalnu samoupravu u vladi Zorana Đinđića. Kao Poverenik dobio brojne nagrade kao što su: 2006. Specijalna povelja (Udruženja novinara Srbije), 2007. Ličnost godine u borbi za slobodu medija (Misija OEBS-a), 2008. Najevropljanin (Prva evropska kuća), 2009. Vitez poziva (Liga Eksperata – LEX), 2010. Reformator godine (Nacionalna alijansa za lokalni ekonomski razvoj – NALED), 2011. Nagrada za doprinos borbi protiv korupcije (Misija EU i Savet za borbu protiv korupcije), Ličnost godine (Misija OEBS -a) i Počasni član Nezavisnog udruženja novinara Srbije. 2012. Nagrada za doprinos Evropi (Evropski pokret u Srbiji i Međunarodni evropski pokret), 2013. Nagrada za instituciju sa najvišim stepenom antikorupcijskog integriteta (BIRODI), 2014. Nagrada za toleranciju (AP Vojvodina, Opština Bačka Topola i Fondacija Plavi Dunav), 2015. Nagrada za unapređenje kulture ljudskih prava Konstantin Obradović (Beogradski centar za ljudska prava), 2015. Nagrada za doprinos unapređenju prava žrtava (Viktimološko društvo Srbije), 2016. Povelja za građansku hrabrost Dragoljub Stošić (Kuća pravde Strazbur), 2016 Dobar primer novog optimizma (Novi optimizam), 2017. uvršten na listu Heroji Balkana (Balkan Insight), 2018. Aprilska nagrada za razvoj demokratskih vrednosti i poštovanja ljudskih prava (Grad Šabac), 2018. Nagrada za poseban doprinos ljudskim pravima (Kuća ljudskih prava i demokratije).

Latest posts by Rodoljub Šabić (see all)