Foto: Ljubiša Ljuba Aranđelović
Foto: Ljubiša Ljuba Aranđelović

Priča o upravljanju javnim preduzećima, a posebno Elektroprivredom Srbije nalik je na latinoameričku seriju – godinama se zapravo ne dešava ništa, ali svako malo neko čudesno progleda, neko razotkrije dvoličnu zlicu koja je kriva za malverzacije, pojavi se izgubljeni blizanac, sve se uzburka, pa se vrati u kolotečinu. Pre desetak epizoda progledala je predsednica Vlade – otkrila je ko je kriv za sunovrat. Prethodno je izgledalo da će ministarka Mihajlović razotkriti malverzacije, ali se u velikom preokretu ispostavilo da je ona zlica. A sad se pojavila davno izgubljena rođaka koja će osvežiti postavu – nova ministarka za istraživanje ruda, optimizam i korporativizaciju Dubravka Đedović.

Iako se neki likovi menjaju, serija je o istoj porodici, o istoj vlasti. Ista vlast koja je pre 10 godina smenila direktora EPS-a izabranog na konkursu, koji nije krio da je partijski čovek, ali je insistirao na transformaciji i famoznoj korporativizaciji, i ista vlast koja je na čelo EPS-a kao vd-a dovela čoveka koji nije ispunjavao osnovne uslove propisane zakonom – sada obećava da će uraditi ono što nije želela pre 10 godina. Znate već, mogli bismo i na španskom to da sročimo: Profesionalización de la gestión y corporativización. Si, si, padron.

Vlast koja je raspisivala konkurse, jedan za drugim, a da prethodni nisu okončani i tako rasterala svakog iole ozbiljnog koji bi se na konkurs prijavio, i koja je poručivala da ne želi da se odrekne vd-ova jer ih je lakše kontrolisati, sada priča da će tražiti direktora „i na međunarodnom tržištu rada“ kao da je reč o nekom evropskom ili globalnom birou za zapošljavanje: „Očekujem da, ako u EPS-u budu pravi ljudi na pravim mestima, koje tražimo i na međunarodnom tržištu rada, da će se efekti promena videti za 12 meseci“, kaže nova ministarka Đedović.

I sve to, jer je posle 10 godina napravljen prvi korak. Ne znamo što ranije nije moglo, ali sada može, jer ministarstvo radi „uz podršku Vlade Srbije i predsednika Vučića“. Malo li je. Ministarstvo koje ima podršku svoje vlade.

U najnovijoj epizodi ove sapunice izostala je, međutim, podrška novinarke RTS-a. Očekivala je ministarka da će intervju za OKO biti ispovedna forma, monolog kakav scenario predviđa za glavne zvezde, kad ono – pitanja.

Započne ona monolog o odlučnosti vlade, o podršci ministarstvu, o jedinstvu građana, zaposlenih, ministarstva, vlade, predsednika, o tome da imamo važeću Strategiju a radimo i na novoj Strategiji razvoja energetskog sektora, a novinarka prekida i pita: „Kada je reč o transparentnosti, da li novi Statut omogućava da EPS u mnogim situacijama…“

Ministarka iz off-a već naglas odgovara na pitanje koje je sama sebi postavila u unutrašnjem dijalogu: „Da, da“, ali novinarka završava pitanje u neočekivanom pravcu: „…omogućava da izbegne tendere i javne nabavke – to vam zamera organizacija Transparentnost Srbija“.

„A, to ha, ha, pa znate kako“, nasmeja se Đedović, pa pojasni da „razni ljudi žele da predstave razne stvari na drugi način“. I vrati se sa nerasvetljenog „drugog načina“ na „transparentnost“: „Ali mi sad imamo i transparentan konkurs za izbor odnosno selekciju menadžmenta“. Nije se prolomio grom iz vedra studija kad je ovo izgovorila, samo su blago zadrhtali mišići na licu ministarke i nastavila bi možda da nas ubeđuje, sve odlučnije, da su transparentni i svi ovi do sada nedovršeni konkursi i da će ubuduće sve biti transparentno i po konkursu, ali novinarku vode neke mračne sile i pita: „Ali neće se direktor birati na konkursu nego ga bira nadzorni odbor“.

„Apsolutno može da se bira, ako nadzorni odbor smatra da je najnormalnije i najpotrebnije da imamo konkurs“, snašla se ministarka. Jer svi dobro znamo da u državi u kojoj se ono što nije obavezno NIKAD ne sprovodi, a GOTOVO NIKAD se ne sprovodi ni ono što je obavezno ako nije zaprećena kazna, a NAJČEŠĆE se ne sprovodi ni ono za šta je zaprećena kazna ako niko ne podnosi prijave niti pokreće postupke – da će u toj zemlji nadzorni odbor iz čistog altruizma i brige za narodnu stvar birati najboljeg kandidata na konkursu.

Ali, ministarka se već konsolidovala, kao da je godišnji finansijski izveštaj korporativizovanog EPS-a, pa nastavlja mnogo odlučnije: „Nigde ne piše da ne može da se bira na konkursu, znate šta, ako hoćete nešto da izbegnete onda je to veoma jednostavno…“ i tu se srećom zaustavlja.

Demoni i đavoli koji su obuzeli novinarku ne daju, međutim, ministarki mira – a politički uticaj, šta ćemo sa tim. Reč „politički“ pokrenula je funkciju „politički govor“ i ministarka već korača čvrstim tlom besmislenih fraza: „Prvo i osnovno, nadležnost skupštine (koja nije postojala u dosadašnjoj pravnoj formi EPS-a, prim Z.M.) je reducirana u odnosu na nadzorni odbor, vlada ima stratešku ulogu i kao što se privatni vlasnik odgovorno ponaša prema imovini, i država to treba da radi“. I taman smo se ponadali da će se pokajati, da će se odreći prošlosti i onih bivših iz davnih vremena iz praistorije od pre više od 6 meseci, koji nisu brinuli o EPS-u i javnom sektoru u celini, kad se ministarska dopuni – „nastaviće to da radi“.

Ako ste izgubili nit zbog mojih upadica, ministarka je rekla da će država nastaviti odgovorno da se ponaša prema imovini EPS-a, kao što je to i do sada radila.

Da se prisetimo da su procene raznih DRŽAVNIH organa da nas je odgovorni odnos države prema EPS-u u poslednjih nekoliko godina koštao između 500 miliona i jedne milijarde direktnih troškova. Tako da je ova paušalna fraza zapravo dobro naštimovanom uhu zazvučala ko najstrašnija pretnja.

Ministarka potom nastavlja da ukršta delove rečenica iz one simpatične tabele sa interneta o tome kako načiniti govor u kome nećete ništa reći. Serija teče dalje, latinoameričke sapunice su uostalom samo razbibriga, isplačite se, ako vam prija, neće se ništa promeniti, i život teče dalje.

Na kraju, uz rizik da se ponavljam, ali to je manir ovih sapunica, postoji jedna stvar koju ponovo i ponovo treba naglašavati. Kada pričamo o šteti u vezi sa upravljanjem JP – to je šteta za državu, šteta za nas građane, ali nekome je to, sasvim sigurno, i te kakva korist.

Možda je to nešto čime bi trebalo, po uzoru na Katona koji je stalno ponavljao da Kartaginu treba razoriti, završavati svaku priču o javnom sektoru, javnim preduzećima i EPS-u. Mada mi se čini da su se neki ranije dosetili Katona i da svaki dan, iako možda to ne izgovaraju, na umu imaju frazu „Javni sektor treba razoriti“.

Peščanik.net, 13.04.2023.


The following two tabs change content below.
Zlatko Minić, novinar zarobljen u telu mašinskog inženjera. Novinarstvom počeo da se bavi na Radio Indexu, najduže se zadržao u Beti, gde je dužio resor borbe protiv korupcije. To ga je kao predstavnika novinarskih udruženja odvelo u Odbor Agencije za borbu protiv korupcije 2009, a potom u Transparentnost Srbija. Voli sve što vole mašinci koji se bave novinarstvom u organizacijama civilnog društva: javna preduzeća, izborne kampanje, posebno funkcionerske, transparentnost lokalne samouprave. Analizirao brojne propise i (loše) prakse, učestvovao u izradi više antikorupcijskih (loše primenjenih) akata, radio kao konsultant, trener. Koautor nekoliko knjiga i publikacija o temama koje su zanimljive samo grupi ljudi koje sve lično poznaje: „Rečnik korupcije“ (sa prof. Č. Čupićem), „Politički uticaj na javna preduzeća i medije“ (sa N. Nenadićem), „Funkcionerska kampanja kao vid zloupotrebe javnih resursa“ (sa N. Nenadićem) i „Pod lupom – prva petoletka“ (sa N. Nenadićem, izbor tekstova sa stranice Pod lupom na sajtu Transparentnost Srbija, čiji je urednik).

Latest posts by Zlatko Minić (see all)