Foto: Predrag Trokicić
Foto: Predrag Trokicić

Na sajtu Bezbednosno informativne agencije (BIA) objavljen je izveštaj Federalne službe bezbednosti (FSB) Ruske Federacije o slučaju upotrebe zvučnog topa na protestu održanom 15. marta 2025. godine u Beogradu.

Sadržaj izveštaja nije iznenađenje, zapravo je očekivan.

Još pre mesec dana Prvo osnovno javno tužilaštvo u Beogradu saopštilo je da na velikom protesnom skupu 15. marta nije upotrebljen „zvučni top“, odnosno da se na osnovu izveštaja MUP, Ministarstva odbrane, Ministarstva zdravlja i Bezbednosno-informativne agencije „nedvosmisleno utvrđuje“ da ga niko od navedenih kao ni pripadnika angažovanih na obezbeđenju protesta, nije čuo, video i upotrebio.

Tužilaštvu su da ovo utvrdi bila dovoljna i samo dva dana. Valjda je tako moralo; tih „48 sati“ je kao rok, prethodno, iako potpuno nenadležan, odredio predsednik republike. On je nešto kasnije i agentima FSB odredio rok, doduše nešto duži, 7-8 dana. Oni su se ipak, valjda „ozbiljnosti radi“, zadržali čak dvadesetak dana, ali i u njihovom izveštaju kao prvi zaključak figurira tvrdnja – „akustični uređaji za razbijanje mitinga nisu primenjivani“.

Reč je o, blago rečeno, višestruko kontroverznom dokumentu.

Već poziv ruskoj službi bezbednosti ili službi neke druge strane države da istražuje dešavanja na masovnom skupu 15. marta je sam po sebi uvredljiv za građane Srbije. Zna se, notorno je, ali nije suvišno podsetiti da je svojevremeno, u julu 1914. Vlada Srbije od deset teških zahteva iz ultimatuma Austrougarske odbila samo jedan, što je Austrougarska iskoristila kao povod za objavu rata: zahtev da austrougarski organi sprovode istragu na teritoriji Srbije. A danas javnost Srbije ne zna čak ni ko konkretno i po kom osnovu je pozvao FSB da deluje u Srbiji.

Sa stanovišta standarda nekog normalnog postupanja, neprihvatljivo je da vlast ovaj izveštaj objavljuje pre nego što je tužilaštvo formalno okončalo istragu, jer objavljivanjem zapravo prejudicira makar i inače pretpostavljeni ishod.

Čak i na samo formalnom nivou nemoguće je ne primetiti da dokumentu nedostaju neki izvesno očekivani minimalni elementi (nema memoranduma, potpisa ni pečata) ili na primer da je u ruskoj verziji izveštaja (na sajtu BIA) prisutno ćirilično slovo „lj“ koje inače ne postoji u ruskoj azbuci, zbog čega su već javno iznete sumnje da je u pitanju dokument koji je sa srpskog preveden na ruski.

Ali najviše pažnje zaslužuje drugi, perfidan zaključak u izveštaju, gde se kaže da „postoje jasne naznake režirane provokacije, uz učešće specijalno pripremljene grupe lica i korišćenje pametnih telefona za sinhronizaciju pokreta uz imitaciju efekta ‘akustičnog topa’ i takođe blokiranje hitne pomoći“.

Ne znam, ne mogu čak ni da zamislim kako se to pametni telefoni koriste za „sinhronizaciju pokreta uz imitaciju efekata zvučnog topa“ ali me ta nebulozna rečenica podsetila da sam posle događaja 15. marta ovde na Peščaniku ukazao na fantazmagoričnu verziju događaja koju je plasiralo Ministarstvo zdravlja, a po kojoj se „ništa nije ni dogodilo i sve je izmišljeno“, a mnogobrojni građani koji su tražili lekarsku pomoć su „organizovani simulanti“.

Više javno tužilaštvo, očito u direktnoj korelaciji sa tim, naložilo je Prvom osnovnom javnom tužilaštvu da „formira predmet i identifikuje lica koja su u javnosti širila neistinite informacije o slučaju i izazivala paniku“. Tada sam napisao da bi jedino gore od izostanka odgovornog traganja za istinom bilo postupanje tužilaštva koje bi podrazumevalo maltretiranje građana koji su prijavili probleme ili tražili lekarsku pomoć i tako, kao navodni organizovani provokatori i simulanti, navodno izazivali paniku.

I u nadi da ćemo to izbeći ocenio sam da bi, čak i za naše žalosne prilike, takvo postupanje bilo sramno. Ali budući da je lično predstavljajući javnosti fabulozni izveštaj FSB, „alfa i omega“ vladajućeg režima tim povodom postavio nadležnima, tužiocima i policiji, kao najvažnije zapravo jedino, pitanje krivično pravne odgovornosti „onih koji su lagali ljude da je postojalo bilo kakvo akustično oružje koje je dejstvovalo na mitingu koji su oni organizovali“ i naglasio da će „dok je živ“ insistirati na tome, sva je prilika da ćemo se s tim morati suočiti. Sramna zloupotreba resursa policije i tužilaštva za maltretiranje građana, do daljeg će ostati deo naše stvarnosti.

U vitalnom je interesu i države i građana da to ne potraje dugo.

Peščanik.net, 17.04.2025.

Srodni linkovi:

Dejan Ilić – San majske noći

Ljubodrag Stojadinović – Stari kadar, artiljerija

VIDEO – Zvučni top u Strazburu

NADSTREŠNICA

The following two tabs change content below.
Rodoljub Šabić (1955), advokat, prvi poverenik za informacije od javnog značaja Republike Srbije. Podsekretar za zakonodavstvo u vladi Ante Markovića, narodni poslanik i potpredsednik Narodne skupštine RS, ministar za državnu upravu i lokalnu samoupravu u vladi Zorana Đinđića. Kao Poverenik dobio brojne nagrade kao što su: 2006. Specijalna povelja (Udruženja novinara Srbije), 2007. Ličnost godine u borbi za slobodu medija (Misija OEBS-a), 2008. Najevropljanin (Prva evropska kuća), 2009. Vitez poziva (Liga Eksperata – LEX), 2010. Reformator godine (Nacionalna alijansa za lokalni ekonomski razvoj – NALED), 2011. Nagrada za doprinos borbi protiv korupcije (Misija EU i Savet za borbu protiv korupcije), Ličnost godine (Misija OEBS -a) i Počasni član Nezavisnog udruženja novinara Srbije. 2012. Nagrada za doprinos Evropi (Evropski pokret u Srbiji i Međunarodni evropski pokret), 2013. Nagrada za instituciju sa najvišim stepenom antikorupcijskog integriteta (BIRODI), 2014. Nagrada za toleranciju (AP Vojvodina, Opština Bačka Topola i Fondacija Plavi Dunav), 2015. Nagrada za unapređenje kulture ljudskih prava Konstantin Obradović (Beogradski centar za ljudska prava), 2015. Nagrada za doprinos unapređenju prava žrtava (Viktimološko društvo Srbije), 2016. Povelja za građansku hrabrost Dragoljub Stošić (Kuća pravde Strazbur), 2016 Dobar primer novog optimizma (Novi optimizam), 2017. uvršten na listu Heroji Balkana (Balkan Insight), 2018. Aprilska nagrada za razvoj demokratskih vrednosti i poštovanja ljudskih prava (Grad Šabac), 2018. Nagrada za poseban doprinos ljudskim pravima (Kuća ljudskih prava i demokratije).

Latest posts by Rodoljub Šabić (see all)