Foto: Slavica Miletić
Foto: Slavica Miletić

Krušik će doći glave Vučiću. Tako tumačim uklonjenu naslovnu stranu NIN-a. Da li me to čini ubicom? Teško je reći: odgovor zavisi od toga kojoj se školi tumačenja (naslovne strane NIN-a) čitalac već priklonio. Jedna škola odlučila se za doslovno čitanje. Doći glave može se zaista razumeti i kao skidanje glave, to jest kao uzimanje života, to jest kao – ubistvo. Po analogiji sa shvatanjem da cev uperena u neku osobu nužno mora asocirati na fizičku likvidaciju.

Druga škola, čitalac već zna, koristi reči i slike – sasvim u skladu s njihovom uobičajenom, dakle svakodnevnom upotrebom – figurativno. Afera sa nezakonitom prodajom oružja koštaće Vučića i njegovu stranku silaska s vlasti: to je poruka naslovnice NIN-a i iz nje izvedene rečenice s početka ovog teksta. Puška uperena u Vučića i Dodika, kao otelovljenja dva kriminalna režima s jedne i druge obale Drine, stoji tu metonimijski za aferu oko nelegalne trgovine oružjem.

Obe škole prave i korak dalje. Za režim oko Vučića ostanak na vlasti zaista jeste borba na život i smrt. Za njih je život posle silaska s vlasti u nekom smislu zaista istovetan zagrobnom životu. Iz ugla druge škole, to je devijacija u razmišljanju prve škole. Može se mirno živeti i bez vlasti, zagovara ova druga škola. Prvoj školi je to bilo – ili je u međuvremenu postalo – nezamislivo. Devijacija, pak, ima i u shvatanjima druge škole. Na primer, otkud im ideja da je ovaj režim spreman da položi račun i prihvati posledice za bilo koje svoje nezakonito ponašanje?

Druga škola čini još jednu pogrešku: ona veruje da je za javno mnjenje u Srbiji dovoljno da se pokaže da je režim umešan u ilegalne radnje – bilo s oružjem bilo s lažnim diplomama bilo s lažnim doktoratima – kako bi se shvatilo da ni u moralnom ni u intelektualnom smislu nema kompetencije da vrši vlast. Pored toga što je pogrešno, ovo mišljenje je i na dirljiv način idealistički naivno. Čitalac se već mnogo puta uverio da se javno mnjenje u Srbiji oblikuje kao plastelin u šakama sa najviše moći.

Očekivano, prva škola se kao proverbijalni pijanac drži svog bukvalnog plota. Druga škola pokazuje da je u stanju da bude refleksivna. Pa smo posle neobjavljene naslovnice NIN-a dobili i Coraxovu karikaturu na naslovnoj strani „Danasa“. Ta karikatura ne varira naslovnicu NIN-a, kako se to može učiniti na prvi pogled: naprotiv, ona priča jednu kratku priču – kako se od zlosrećne naslovnice stiglo do Vučića kao mete. Priču o političkoj odgovornosti za aferu, što je smisao NIN-ove ilustracije, na Coraxovoj karikaturi smenila je priča o manipulaciji.

Naravno, tu je reč o manipulaciji sa visokim ulozima i uzavrelim strastima – u pitanju su goli životi, sugeriše manipulator, sasvim u skladu sa na društvenim mrežama novostvorenim modelima komunikacije osmišljenim za „lajkove“ i „hejtove“. Corax upravo to i crta – poturivši svoje telo pred puščanu cev i zalepivši na svoje grudi metu, manipulator je potisnuo priču o svojoj odgovornosti i nametnuo priču o vlastitoj životnoj ugroženosti. A da je pri tom, u stvari, sam sebe izložio cevi. Zato ne vredi manipulatoru i njegovim vatrenim pristalicama ponavljati da reč nije o goloj egzisteniciji već o političkoj karijeri. Oni to dobro znaju, i za njih je to jedno te isto.

Tako da se od prve škole naprosto moraju dići ruke. Nije stvar u tome što oni nisu u stanju da uče. Naprotiv, oni odbijaju da uče, jer sve već znaju. Govoriti im da greše, naprosto nema smisla. Naslovnica NIN-a, kao i karikatura Coraxa, pokušaj su da se razgovara sa onima koji odbijaju svaki razgovor. U drugom koraku, i jedno i drugo su poruke upućene pripadnicima – kako smo to ovde nazvali, bez ikakve namere da asociramo na nekakvu prvu i drugu Srbiju – druge škole. Ta publika je poruku primila i prihvatila.

Bela naslovna strana NIN-a jeste svojevrsni poraz druge škole. To što su naslovnicu ipak svi videli, njena je pobeda.

Peščanik.net, 30.11.2019.

KRUŠIK

The following two tabs change content below.
Dejan Ilić (1965, Zemun), urednik izdavačke kuće FABRIKA KNJIGA i časopisa REČ. Diplomirao je na Filološkom fakultetu u Beogradu, magistrirao na Programu za studije roda i kulture na Centralnoevropskom univerzitetu u Budimpešti i doktorirao na istom univerzitetu na Odseku za rodne studije. Objavio je zbirke eseja „Osam i po ogleda iz razumevanja“ (2008), „Tranziciona pravda i tumačenje književnosti: srpski primer“ (2011), „Škola za 'petparačke' priče: predlozi za drugačiji kurikulum“ (2016), „Dva lica patriotizma“ (2016), „Fantastična škola. Novi prilozi za drugačiji kurikulum: SF, horror, fantastika“ (2020) i „Srbija u kontinuitetu“ (2020).

Latest posts by Dejan Ilić (see all)