Fotografije čitalaca, Vladimir Nedeljković
Fotografije čitalaca, Vladimir Nedeljković

U funkciju odbrane doktorata Siniše Malog stavio se i rektor Beogradskog univerziteta Vladimir Bumbaširević. On je naložio Veću naučnih oblasti pravno-ekonomskih nauka BU da na osnovu “pojave novih elemenata i činjenica u slučaju Mali” (Prilog 1) ponovo razmotri pitanje plagijata Malog (na narednoj sednici zakazanoj za utorak, 7. jul). Podsećamo, Veće naučnih oblasti pravno-ekonomskih nauka BU je pre oko osam meseci (9.12.2014) već donelo odluku o ovom slučaju – da ne prihvati izveštaj FON-a koji tvrdi da je sporni doktorat originalno naučno delo.

Posle osam meseci nečinjenja, tokom kojih je morao da preduzme korake ka poništavanju doktorata gradonačelnika Beograda, rektor Bumbaširević je povod za ponovno odlučivanje Veća našao u članku koji su Siniša Mali, Slađana Barjaktarević-Rakočević (članica doktorske komisije Siniše Malog na FON-u) i George Savoiu 2012. godine objavili u poljskom žurnalu Organization and Management. Podsećamo, uredništvo poljskog žurnala je pre nekoliko meseci odlučilo da ovaj članak povuče zbog utvrđenog plagijata. Ta odluka je doneta na osnovu analize dvojice stručnih recenzenata, od kojih su obojica utvrdili da je objavljeni tekst plagiran (Prilog 2). U svojim zaključcima oba recezenta sumiraju da je došlo do “kršenja prava treće strane” (autora čiji tekstovi su plagirani, prim. aut).

Međutim, Komisija Fakulteta organizacionih nauka je nedavno obavestila Beogradski univerzitet da je, nakon komunikacije Siniše Malog sa urednikom žurnala, doneta odluka da će se, umesto obaveštenja o povlačenju članka (“Retraction Note”), u arhivi sajta, u okviru PDF fajla pod brojem 4/2012, ubaciti Corrigendum, odnosno korekcija koju je napisao Siniša Mali.

Do ovog razvoja događaja došlo je nakon što je Siniša Mali, preko angažovanog advokata, optužio uredništvo žurnala da želi da mu nanese štetu, i nakon komunikacije u kojoj je Mali pokušavao da od urednika žurnala sazna imena recenzenata (Pismo Malog).

Na stranu to što pre povlačenja članka zbog utvrđenog plagijata sami autori članka nisu osporili dokaze o plagijatu, iako im je, kako to nalaže procedura, od strane uredništva žurnala pružena prilika da se izjasne. Na stranu i pritisak nad jednim naučnim žurnalom preko advokata, što je neuobičajena praksa u akademskom svetu. Problem je u tome što u samom Corrigendumu Siniša Mali potvrđuje da članak obiluje plagijatima. Na početku ovog teksta se naime navodi da su autori članka “propustili da uključe publikaciju Stifanosa Hailemariama – Corporate Value Creation, Governance and Privatisation: Restructuring and Managing Enterprises in Transition – The Case of Eritrea, University of Groningen 2001 – u listu citirane literature”. Nakon ovog priznanja Mali navodi oko 15 primera teksta koje je direktno uvrstio u članak, bez citiranja, ovaj put navodeći izvor iz kojeg je tekst preuzet.

Drugim rečima, “svega” tri godine nakon objavljivanja članka, pošto je uhvaćen u plagijatu, Siniša Mali pokušava da uz “izvinjenje” objavi korekciju u kojoj lakonski utvrđuje kako mu je promaklo da citira 15 delova teksta koje je direktno kopirao iz tuđih radova. Naravno, jasno je da kada bi ovakva praksa bila dozvoljena, to bi značilo da svaki plagijator, nakon što je uhvaćen u krađi, ima pravo da naknadno uputi notu izvinjenja sa dodatkom spiska autora čije radove je kopirao, a to bi dalje značilo da zapravo niko i nije plagijator (jer uvek ima opciju da se “koriguje”).

Da stvar bude gora po Sinišu Malog, on je u svom pismu uredniku žurnala tvrdio da je do poklapanja članka sa disertacijom dr Hailemariama došlo jer su obojica koristili istu literaturu i citirali iste izvore, te da je istovetnost ili sličnost tekstova posledica ne krađe, već objektivnih okolnosti usled bavljenja istom temom. Međutim, u objavljenom Corrigendumu Mali tvrdi suprotno – da on jeste preuzeo tekst od dr Hailemariama (između ostalih autora), ali da je propustio da ga citira (na većem broju mesta). Za razliku od pisma uredniku, u kojem tvrdi da tekst nije preuzet, već se sticajem okolnosti poklapa, ovde Siniša Mali zapravo otvoreno priznaje plagijat.

No, vratimo se Beogradskom univerzitetu. Problem sa argumentacijom rektora Bumbaširevića da bi Veće trebalo opet da odlučuje o doktoratu Siniše Malog zbog “pojave novih okolnosti i činjenica” jeste u tome što se na BU nije raspravljalo, niti bi trebalo da se raspravlja, o objavljenom (plagiranom) članku, nego o konkretnom doktoratu. Podsećamo, pre oko godinu dana profesor dr Raša Karapandža je objavio tekst na Peščaniku u kojem pokazuje da doktorat Siniše Malog sadrži veliki broj plagijata. Karapandža navodi da se na otprilike jednoj trećini stranica doktorata 33% ili više teksta poklapa sa tekstovima iz drugih izvora (što je inače Komisija FON-a netačno interpretirala kao tvrdnju da je trećina doktorata Malog plagirana). U ovom tekstu, kao i u proceduri u kojoj se odlučuje o doktoratu Siniše Malog, formalno nema mesta za druge objavljene članke autora (čak ni ako su oni uključeni u njegov doktorat). U tom smislu, po kojoj osnovi se rektor Bumbaširević poziva na članak koji je autor teksta objavio u poljskom žurnalu, kada je u pitanju analiza jednog drugog spornog teksta – doktorske disertacije koja je pripremana i odbranjena u okviru Beogradskog univerziteta?

Objavljeni članak u poljskom žurnalu govori mnogo o autorima teksta, o konfliktu interesa u kojem jedna članica doktorske Komisije objavljuje članak sa svojim doktorandom, kao i neetičkoj praksi plagiranja. Međutim, u proceduralnom smislu – Beogradski univerzitet i rektor Bumbaširević imaju pred sobom konkretan tekst doktorske disertacije i svaka analiza mora da počne i da se završi utvrđivanjem da li taj i takav tekst, koji se naravno nije menjao za ovih par godina, sadrži plagijate ili ne. U tom postupku nema prostora za druge radove autora doktorata niti ikakve spoljne okolnosti mogu da izmene činjenice u vezi sa prirodom plagirane disertacije.

U decembru prošle godine, Komisija FON-a predstavila je svoj izveštaj Veću naučnih oblasti pravno-ekonomskih nauka, u kojem tvrdi da doktorat Malog ne sadrži plagijate. Veće je odbilo da prihvati ovaj izveštaj. Kako je moguće da rektor Bumbaširević od istog Veća opet traži da ponovo odlučuje o istom pitanju?

Konačno, kako je moguće da se Siniša Mali i dalje potpisuje sa – dr?

Peščanik.net, 04.07.2015.

Srodni linkovi:

Rastislav Dinić – Na čijoj strani

Miljana Radivojević – Packe od metala

Dejan Ilić – Udruženo akademsko zlodelo

Vladimir Ilić – Kolega Predsednik

Natalija Miletić – U laži je kratak Retraction Note

Natalija Miletić – Dean Martić & The Rat Pack

PLAGIJATI