Foto: Bogdan Spasojević
Beograd, 28.6.2025, foto: Bogdan Spasojević

Pumpanje, to je radnja sa više značenja i konotacija. Uglavnom se događa u neposrednoj konekciji pumpe, gume i onoga koji radi na pumpi, to jest pumpa ili obavlja delatnost pumpanja. Ali, to može da bude dobra zamisao, koja se u pobuni ostvaruje kao ideja o prevratu.

U ranim šezdesetim, ovde je najomiljeniji bicikl proizvodila fabrika iz Subotice, „Partizan“. Uz to sredstvo je išla pumpa, dužine oko 40 santimetara, pričvršćena za ram bicikla. Gume su često ispuštale i pumpanje dvotočkaša naslonjenog na neku ogradu bio je uobičajen prizor. Velosipedisti su okretali pedale noseći uglavnom široke pantalone, pa je tu bila obavezna štipaljka za veš, koja je sprečavala da lanac uhvati desnu nogavicu.

Pumpanje je i tada i kasnije, uz bukvalno, imalo simbolička, metaforična pa i lascivna značenja. Ali, danas, pri pobuni, misli se na zajedničko pumpanje kao obred otpora. Bez prestanka, dok stvar ne prsne. Koja stvar? Pa zna se koja.

U poruci, (pokliču) pumpanja, nova, jedva pismena vlastela čita pretnju i ruganje, nagoveštaj kraja blagostanja stečenog nasiljem i pljačkom. Što pumpanje, pošteno govoreći i jeste.

Na prvi pogled to je običan nagoveštaj bunta i njegova lozinka ruganja, ali samo na prvi pogled. Onaj koji je smislio poklič nije mogao da nasluti njegove domete, niti je imao ideju o tome da slogan postaje vlasništvo svih u pobuni. Tako parola-imperativ „pumpaj“, i pored skoro sasvim dobroćudne etimologije, iznenada biva proglašena pretnjom, ni manje ni više nego protiv ustavnog poretka. Onaj koji oseća pretnju, nema za šta da se uhvati. Nema sredstva pobune, nigde pumpe a poredak se davno raspao. Taj predmet (pumpa) je samo pobunjenička fikcija koja beskrajno frustrira elitu kaste lupeža i tamo izaziva serijske nervne slomove i potezanje tupe sile.

Niko od onih koji pumpaju nema u vidu sredstvo kojim to čini, niti namerava da obrazlaže tajne pumpanja. Ono postoji, primilo se i od toga nema odbrane. Prvi kabadahija nije u stanju da razume filozofiju, niti strategiju pumpanja. Za njega je to samo pretnja koja se realizuje i kao tajna poruka: svašta se u njoj krije, šifre o upadu u institucije, napad na vodeće glave mafijaškog sindikata i dona lično. Sve je sadržano u uskliku i pokretu. Ali, nema načina da se pumpanje zabrani ili ukine i ta nemoć je možda i proizvela neuračunljivo sadističko nasilje, na studente, pre svih. Oni su počeli sa pumpanjem i sada ih stiže umobolna osveta.

Posle svake pobede na Vimbldonu, Novak Đoković pumpa pred čitavim svetom. To je, kaže on, svakodnevni ritual, deo igre i način razumevanja između njega i njegove dece. Ništa više ali ni manje od toga. Ako i drugi širom sveta i Srbije to vide i počnu da rade – utoliko bolje.

Novak je već ranije podržao studente, pa na turniru pumpa za svoj račun. Neki etički i estetski uzori sekte, poput gospoje Zorane i Sarape, održali su lekciju Novaku Đokoviću o uticaju pumpanja na podizanje studentskog terorističkog ustanka u Srbiji. Tako on, zajedno sa svojom decom pumpa protiv sveta u kome Zorana, kao feministička ikona i protivnica takvih višeznačnih radnji, ponovo postaje maskirani stranački redov. Vrhovni nasilnik se još nije usudio da neposredno izbaci žuč na Đokovića. Suviše je mali i ništavan da bi dobacio do velikog šampiona a ne usuđuje se da ukine direktne prenose pumpanja sa Vimbldona.

Užičani, koji se nalaze u ozbiljnoj pobuni protiv okupacije i torture nad gradom i njegovim najboljim ljudima, pozvali su Novaka. Ako osvoji turnir osmi put, da dođe u Užičku republiku. A i ako ne osvoji, važno im je da bude tamo, uz njih i Nemanju Vidića. Da ne padnu ni Kadinjača ni četrnaesti kilometar i da se dušmanska, tuđinska policija protera iz grada. Razbojnički odredi se voze po Srbiji i biju sve što se kreće, a u Užicu je Pavle Cicvarić, dečak koji se pobunio i sada je u pritvoru i u lisicama.

Možda možeš još negde, poručuju Užičani vrhovnom nitkovu, ali u Užice bogme nećeš!

Pumpa je nenasilno, masovno oruđe protiv straha. Za izazivanje ozbiljne panike kod pripadnika koterije koji ne znaju najbolje o čemu se radi niti će to saznati. Svako ima pumpu. Radi na maštu i na vazduh, ima neiscrpne magacine za neprekidne napade. Neuništiva je kao i oni koji pumpaju.

Protiv pumpanja je dovedena tuđinska policija da lomi kosti najboljim i najlepšim devojkama i momcima u Srbiji, ne mogavši da pronađe pumpe, tajno oružje od koga su izgubili ljudske oblike.

Eno ga i vrhovni sve manje liči na bilo šta. Ako je prsnuo ili je blizu da se raziđe od sebe, to mu je od pumpanja.

Peščanik.net, 11.07.2025.

NADSTREŠNICA

The following two tabs change content below.
Ljubodrag Stojadinović (1947, Niš), gde se školovao do velike mature u gimnaziji „Svetozar Marković“. Studirao u Skoplju, i magistrirao na Institutu za sociološka i političko pravna istraživanja, odsek za masovne komunikacije i informisanje u globalnom društvu (Univerzitet Kiril i Metodi 1987). Završio visoke vojne škole i službovao u mnogim garnizonima bivše Jugoslavije, kao profesionalni oficir. Zbog javnog sukoba sa političkim i vojnim vrhom tadašnjeg oblika Jugoslavije, i radikalskim liderima i zbog delikta mišljenja – odlukom vojnodisciplinskog suda od 1. marta 1995. kažnjen gubitkom službe u činu pukovnika. Bio je komentator i urednik u Narodnoj Armiji, Ošišanom ježu, Glasu javnosti, NIN-u i Politici. Objavljivao priče i književne eseje u Beogradskom književnom časopisu, Poljima i Gradini. Dobitnik više novinarskih nagrada, i nagrada za književno stvaralaštvo, i učesnik u više književnih projekata. Nosilac je najvišeg srpskog odlikovanja za satiru, Zlatni jež. Zastupljen u više domaćih i stranih antologija kratkih i satiričnih priča. Prevođen na više jezika. Objavio: Klavir pun čvaraka, Nojev izbor, Više od igre (zbirke satiričnih priča); Muzej starih cokula (zbirka vojničkih priča); Film, Krivolak i Lakši oblik smrti (romani); Ratko Mladić: Između mita i Haga, Život posle kraja, General sunce (publicističke knjige); Jana na Zvezdari (priče za decu); Masovno komuniciranje, izvori i recipijenti dezinformacije u globalnom sistemu (zbirka tekstova o komunikacijama). Zastupljen u Enciklopediji Niša, tom za kulturu (književnost). Za Peščanik piše od 2016. godine. U decembru 2021. izbor tih tekstova je objavljen u knjizi „Oči slepog vođe“.

Latest posts by Ljubodrag Stojadinović (see all)