Foto: Predrag Trokicić
Foto: Predrag Trokicić

Ovo je samo kratka primedba. Uzmimo da je poredak sa jednom supersilom, dakle unipolarni poredak, gori po svetsku i po bezbednost svake pojedine zemlje, ili bar većine zemalja, pa se teži multipolarnom svetskom poretku u kojem bi se samovolja jedne supersile ograničila ravnotežom snaga više svetskih sila, recimo takođe supersila. Koji je potreban uslov da bi zaista multipolarni svetski poredak bio bezbedniji od unipolarnog?

Da je rizičnost po svetsku bezbednost i bezbednost zemalja od samovoljnih odluka polova novog svetskog poretka manja od rizika po bezbednost u unipolarnom svetskom poretku. Ili, primenjeno na svaki pojedini pol, dakle na svaku pojedinu supersilu, da je u multipolarnom svetskom poretku manji rizik od samovoljnih odluka supersila po svetsku bezbednost i bezbednost svake pojedine zemlje ili velike većine njih nego u unipolarnom svetskom poretku.

Dakle, u multipolarnom svetskom poretku supersile, polovi tog poretka, bilo usled ravnoteže sila ili dogovorno, nisu same izvor povećanog rizika po svetsku bezbednost i bezbednost država.

Ovaj uslov neće biti zadovoljen ukoliko supersile imaju teritorijalne sporove ili naprosto žele da prošire svoje teritorije. U tom slučaju će same supersile biti izvor povećanog rizika po svetsku bezbednost i po bezbednost zemalja čije bi teritorije da osvoje ili pripoje.

Dakle, supersila koja ima teritorijalne sporove ili zahteve neće doprineti uspostavljanju ravnoteže sila i neće umanjiti, već će naprotiv uvećati rizik po svetsku bezbednost. Jedna od posledica bi mogla da bude, kako znamo iz iskustva dva svetska rata, sukob supersila uz nesagledivu pretnju svetskom miru i bezbednosti.

Konkretno, sada, i Kina i Rusija teže teritorijalnom proširenju, mada Kina na teritorije „jedne Kine“, gde je jedini uslov da se eventualno ujedinjenje obavi mirnim putem. Rusija, bar u ovom času, ima za cilj teritorijalno proširenje na „ruski svet“, što je ostvarivo samo silom. Pa se do multipolarnog svetskog poretka ne može doći drukčije nego ratnim sukobima, što naravno povećava rizik po bezbednost sveta i ne malog broja zemalja. U najgorem slučaju bi se do multipolarnog svetskog poretka došlo kroz svetski rat, što je svakako najnepovoljniji ishod.

Usput i ostavivši po strani i za drugi put detaljniji komentar Putinove interpretacije presude Međunarodnog suda pravde u slučaju Kosova, valja zapaziti da taj komentar nikako ne može biti povoljno dočekan u Kini, jer bi naravno Tajvan ne samo imao pravo da proglasi samostalnost, nego i da gotovo istovremeno pozove u pomoć druge svetske sile da ga brane od eventualnog vojnog napada Kine.

Peščanik.net, 29.04.2022.

UKRAJINA

The following two tabs change content below.
Vladimir Gligorov (Beograd, 24. septembar 1945 – Beč, 27. oktobar 2022), ekonomista i politikolog. Magistrirao je 1973. u Beogradu, doktorirao 1977. na Kolumbiji u Njujorku. Radio je na Fakultetu političkih nauka i u Institutu ekonomskih nauka u Beogradu, a od 1994. u Bečkom institutu za međunarodne ekonomske studije (wiiw). Ekspert za pitanja tranzicije balkanskih ekonomija. Jedan od 13 osnivača Demokratske stranke 1989. Autor ekonomskog programa Liberalno-demokratske partije (LDP). Njegov otac je bio prvi predsednik Republike Makedonije, Kiro Gligorov. Bio je stalni saradnik Oksford analitike, pisao za Vol strit žurnal i imao redovne kolumne u više medija u jugoistočnoj Evropi. U poslednje dve decenije Vladimir Gligorov je na Peščaniku objavio 1.086 postova, od čega dve knjige ( Talog za koju je dobio nagradu „Desimir Tošić“ za najbolju publicističku knjigu 2010. i Zašto se zemlje raspadaju) i preko 600 tekstova pisanih za nas. Blizu 50 puta je učestvovao u našim radio i video emisijama. Bibliografija