protest #1od5miliona u Boru

#1od5miliona

Ako sam dobro zapamtio, prvo se vešalima – to jest, preciznije, vešanjem na proverbijalnim „Terazijama“ – pretilo organizatorima protesta „1 od 5 miliona“ u Kosovskoj Mitrovici – to jest, preciznije, Marku Jakšiću. Ne sećam se da je ta pretnja bila ozbiljno shvaćena, niti da je ministar policije, koji sebe u stvari shvata kao vođu milicije svoje stranke (vidi izbore u Guči) otvorio istragu i podigao moralnu paniku protiv osobe koja je pretila. Moguće je da Stefanović – kome je izgleda usud da mu stranka dodeljuje najgluplje uloge – konačno ispravno razumeo da nema ingerencije na Kosovu pa onda ni u Kosovskoj Mitrovici, te da ne može pokretati istragu na teritoriji susedne države. Ipak je verovatnije da je Stefanovićevo moralno čulo izrazito selektivno nastrojeno. Pa onda nije bitna pretnja vešanjem sama po sebi; naprotiv, od toga je važnije kome se preti da će biti obešen na tim notornim „Terazijama“.

Tako se vrat Marka Jakšića pokazao kao manje vredan od vrata sina Aleksandra Vučića. Kada se konopcem preti Jakšiću, Stefanović i njegovi mirno prelaze preko toga. Zapravo ne, pogrešio sam. Otkud mirno? Naprotiv, oni tada na vešanje huškaju i potpiruju potencijalne dželate da pretnje realizuju jer je reč o vratovima izdajnika, pa su onda i zloglasne Terazije tu valjda na mestu. Ali, Vučićev junior ne može nikako biti izdajnik, već samim tim što je sin svoga oca, pa se pretnja vešalima u režimskom plemenu doživljava kao grubo vređanje „slobodarskih osećaja ovog naroda“, jer ga podsećaju „na ona vremena kada su stradali rodoljubi i kada su nacisti vešali ljude koji su se borili za slobodu ove zemlje“. Očas posla stigosmo tako do omiljene teme novoradikala – razvrstavanja na rodoljube i izdajnike. Pa je Marko Jakšić izdajnik, a mlađi Vučić očigledno – kada se gleda Stefanovićevim očima – rodoljub. Za Jakšića su vešala prirodno (da ne kažem, konačno) rešenje, a za osobom koja je vešalima pretila rodoljubivom sinu biće pokrenuta potraga.

I tu sad nastaje nevolja za režim. Izbegavši da pokrene jednu istragu i odlučivši da pokrene drugu, Stefanović nedvosmisleno sugeriše da tobožnjim izdajnicima vešala dobro stoje, dok je za navodne rodoljube i sama pomisao na vešala i Terazije puko vređanje njihovih slobodarskih osećanja. Odatle nužno sledi jednostavni izvod – kada novoradikali nekoga proglase za izdajnika, do vešala je ostao tek jedan korak. Ali, ne, uveravaju nas oni, nikako nije tako. Kada nekoga predstave kao izdajnika, kao što su to recimo uradili u svom najnovijem predizbornom spotu, označivši čelnike opozicionih stranaka koji su se pridružili protestu žitelja Srbije kao strane plaćenike i neprijatelje naroda, oni se, kažu, samo šale. Sad bi neko trebalo da ih podseti da su se na sličan način šalili i na račun Olivera Ivanovića. A sad se za članovima kosovskih ogranaka (pipaka bi ovde bio pravi termin) njihove stranke raspisuju poternice jer su osumnjičeni da su ubili Ivanovića.

Setićemo se da ovaj isti ministar ni reč nije rekao o uvredama i pretnjama upućenim Ivanoviću. Kao što nije pokrenuo ni istragu. Da jeste, možda bi Ivanović ostao živ. Ali, novoradikali ne haju za živote tobožnjih izdajnika. Da je mario, Stefanović bi lako došao do toga ko je osmislio i realizovao kampanju i pretnje protiv Ivanovića. Zatim bi te osobe bez problema mogao da poveže sa organizacijom u čijem je interesu ta kampanja vođena. Konačno, ako mu je stalo do zakona i pravde, pa, ako baš insistira, i do slobodarskih osećanja, mogao je redom da pohapsi sve koji su bili umešani u taj prljavi posao, pošavši naravno od sebe. Ali, da ponovimo još jednom, nije mu se dalo, jer mu uvek dopadne da odigra najgluplju ulogu. Kako onda tako i sada. Jer dok je onda bilo i odviše jednostavno pratiti trag do izvora iz koga stižu pretnje Ivanoviću, reći sada da simbolična vešala u koloni osvedočenih neistomišljenika i dokazanih političkih protivnika označavaju zajednički stav svih demonstranata odviše je – glupo.

Bio sam u subotu u toj protestnoj šetnji i nisam video vešala. Ne bih za njih ni saznao da ih kao pretnju nisu promovisali upravo novoradikalski čelnici i njima bliski mediji. Bez njihovog medijskog pogona, vešala bi potonula u zaborav. Umesto toga, Stefanović i ostali iz klike na vlasti bi da ih kao stav pripišu svakom demonstrantu ponaosob. Zanimljivo je to: kada medij blizak režimu vodi kampanju protiv Olivera Ivanovića, to treba shvatiti kao šalu. Iako se završilo ubistvom. Kada, pak, neko kroz gomilu pronese nekakva vešala, i to tako da ih praktično niko ne vidi dok to ne oglase režimski čelnici i mediji, to najednom postaje sveprožimajući stav čitavog protesta u Beogradu i širom Srbije. To što su se vešala pojavila u medijima u isto vreme sa novoradikalskim predizbornim spotom protiv opozicije navodi na zaključak da se procenilo da obim i trajanje protesta zadobijaju razmere opasne po opstanak režima. Pa se sad prešlo u aktivnu fazu njegovog gušenja.

Jedno vreme pretilo nam se skopskim scenarijom, ali ga ovde nažalost nismo odgledali. Umesto skopskog, možda ćemo, pak, u narednim danima i nedeljama gledati pokušaj da se odvrti banjalučki scenarij. Videli smo kako su se tamošnje vlasti brutalno obračunale sa žiteljima Banjaluke i ugušile njihov opravdani protest, oglušivši se o zahtev – „Pravda za Davida“. Ako je tako onda, pomalo neočekivano, ulazimo u kritične dane za protest. Treba se spremiti za nove, intenzivnije i masovnije izlaske na ulicu – i demonstranata i predstavnika vlasti. S tim u vezi, važno je i kako će se i šta dogovoriti opozicione stranke. Ali, to je tema za novi tekst. Tek, i ako se ništa ne dogovore, to je u novonastaloj situaciji nebitno. Sada treba odbraniti pravo na protest i ulicu, jer su nam sve drugo već uzeli.

Peščanik.net, 04.02.2019.

Srodni linkovi:

Srđan Milošević – Obesiti vešala mačku o rep

Ljubodrag Stojadinović – Drvo za vešanje

Nadežda Milenković – Kad pametniji ne popušta, vlastima popuste živci

Ognjen Radonjić – Društvo pred vešalima

PROTESTI 2018/19.

The following two tabs change content below.
Dejan Ilić (1965, Zemun), urednik izdavačke kuće FABRIKA KNJIGA i časopisa REČ. Diplomirao je na Filološkom fakultetu u Beogradu, magistrirao na Programu za studije roda i kulture na Centralnoevropskom univerzitetu u Budimpešti i doktorirao na istom univerzitetu na Odseku za rodne studije. Objavio je zbirke eseja „Osam i po ogleda iz razumevanja“ (2008), „Tranziciona pravda i tumačenje književnosti: srpski primer“ (2011), „Škola za 'petparačke' priče: predlozi za drugačiji kurikulum“ (2016), „Dva lica patriotizma“ (2016), „Fantastična škola. Novi prilozi za drugačiji kurikulum: SF, horror, fantastika“ (2020) i „Srbija u kontinuitetu“ (2020).

Latest posts by Dejan Ilić (see all)