gnezdo
Foto: Ivana Tutunović Karić

Eto, onomad onaj Skaj, sad Tviter, je l’ ima još neka aplikacija ili društvena mreža da je protiv predsednika Srbije? Bar da ih ima pet pa da ih izazove na tuču, on sam sa Kobrama a njih četvorica, ali ovako – kao da se bije s vazduhom. Ne ovim kancerogenim vazduhom koji udišemo, nego onako figurativno kao što su figurativni i pozivi na šorku.

E moj druže Tviteru – nisi mi drug odmah da se dogovorimo, to je isto figurativno – kako možeš tako? Da obeležiš vladine medije nekom značkom ko da su odlikovani udarnici. Oni jesu udarnički radili na neutemeljenom i neumerenom reklamiranju predsednika Srbije, ali za to se ne dobija značka kao što znamo. Za to se dobijaju pare, moć, oproštaj, šta ti već treba.

I šta se ti samo zamišljaš? Ako si mogao da obeležavaš i zabranjuješ tvitove predsednika jedne Amerike, da možeš i Srbije? Neće moći, bato (nisi mi ni bata, samo da znaš). Neće moći jer ti ne pobeđuješ na izborima. Čak se ni ne kandiduješ. A i kad smo kod izbora, nisi pobednik ni u društvenim mrežama, mnogo više članova imaju drugovi Tiktok i Instagram i drugarica Fejsbuk, koji su svi gospoda za tebe, druže Tvitere.

I kako se uopšte menjaš po padežima? Druže Tvitere ili druže Tviteru? Pitam za druga, što bi vi na Tviteru rekli. Partijskog druga, on je slabiji u gramatici i pravopisu, slabiji od mene, ne od drugih. Drugi su svi podjednake neznalice. U svemu. Osim u izbornim radnjama. He-he, radnjama, razumeš? Radnja, izborna radnja, uđeš u radnju i kupiš koliko ti treba, kapiraš? Nema veze, to su neke fore sa Tvitera.

I šta ćemo sad? Misliš ako predsednik jedne Rusije ne može da te zabrani nego samo urgira da se ukine jedan jedini nalog onog opozicionog Nevaljalnog ili kako se već zove, da ti ni u Srbiji ne može niko ništa? Samo čekaj da naši istraživački novinari saznaju ko si i gde stanuješ, još važnije ko ti je gazda i ko te plaća pa ćeš da vidiš brale (i brale je figurativno!) kad osvanu naslovi sa tobom. Znamo mi tebe, ti si od ranije poznat maniji gonjenja.

A kad smo kod manije, kako te, bre, nije sramota?! Predsednik Srbije te onoliko reklamirao noseći tvoje uveličane fotokopije po svim tim televizijama a ti si te televizije sada obeležio da se zna da su vladine. Čak ti je i počasno mesto obezbedio na onoj izložbi koju je obećao da će je seliti po celoj Srbiji da i oni bez struje vide šta ti pišeš, a ti tako vraćaš.

Za početak, smatraj da nemaš nikakvu partijsku funkciju. I čim sud partije, koji ti, dabome, ne priznaješ a partija ga jedinog priznaje, bude zasedao – ima da priznaš ko ti je rekao da su oni mediji vladini. Samo nemoj da kažeš da ti je rekla ptičica (šta, imaš je i nacrtanu kao dokaz?) jer ćemo mi tu ptičicu odmah na poligraf. Pa u lonac. I to ne figurativno.

Peščanik.net, 23.08.2021.

SLOBODA MEDIJA, SLOBODA GOVORA

The following two tabs change content below.
Nadežda Milenković, kreativna direktorka, školovala se da radi sa delinkventima, a završila kao „samohrana majka srpskog advertajzinga“. Smislila neke od najboljih slogana: „Ili jesi ili nisi“ (Lav pivo) , „Izgleda šašavo, ali mene leđa više ne bole“ (Kosmodisk), „Ako vam je dobro, onda ništa“ (Peščanik)... Radila u reklamnim agencijama: Mark-plan, Sači, Mekken, Komunis. Sve manje radi komercijalne kampanje i okreće se goodvertisingu. Na Fakultetu za medije i komunikacije vodila master kurs: Idejologija. Autorka bestseler knjige „Kako da najlakše upropastite rođeno dete“, dugogodišnje rubrike „Pun kufer marketinga“ u nedeljniku Vreme i kolumne ponedeljkom na portalu Peščanik. Poslednja knjiga: „Ponedeljak može da počne“, 2020.

Latest posts by Nadežda Milenković (see all)