Foto: AP
Foto: AP

Neuspeh obračuna glasova na izborima za kandidate za predsedničku nominaciju Demokratske stranke u saveznoj državi Ajovi izvesno će obeležiti nastavak izbornog procesa u Sjedinjenim Državama. Uveliko se diskutuje o tome ko je od kandidata ovom pometnjom najviše dobio, a ko najviše izgubio, kao i šta niska izlaznost znači za šanse demokratskog kandidata protiv Trampa u novembru ove godine. Ali, zbog ovog propusta najviše će trpeti poverenje u demokratski proces.

Oslanjanje na nedovoljno pouzdano tehnološko rešenje, i nedostatak procedura koje bi se aktivirale u slučaju problema sa aplikacijom, onemogućili su blagovremeno objavljivanje rezultata i pobudili sumnje u regularnost ovih prvih unutarstranačkih izbora. U moru načina na koji ubrzani razvoj tehnologije utiče na kvalitet demokratije, dešavanja u Ajovi su veliki znak upozorenja, ne samo za Ameriku.

Političke elite predvidivo žele da iskoriste tehnološke mogućnosti da bi stekle prednost na izborima, ili da bi učinile političke procese efikasnijim. Ali kada tehnologija ne pomaže rešavanju društvenih problema, već ih povećava, tako što smanjuje poverenje u demokratski sistem, vreme je da se promeni način razmišljanja i da se fokus vrati na ljude i njihovo korišćenje tehnologije.

Glasanje nogama

Rezultati izbora u Ajovi svake četiri godine privlače pažnju svetskih medija. U ovoj američkoj državi nema mnogo glasača, ali od nje puno zavisi. Ajova je prva američka država u kojima stranke vrše izbor kandidata za predstojeće predsedničke izbore. Izlaznost registrovanih glasača i prvi rezultati kandidata utiču na očekivanja na nacionalnom nivou, pa mnogi učesnici izborne trke odustaju ukoliko ne dobiju dovoljnu podršku u ovoj državi.

Ajova je među malobrojnim američkim državama koja je zadržala kokus kao način izbora delegata koji će na kraju procesa izabrati predsedničkog kandidata. Umesto tajnog glasanja na primarnim izborima, koje se praktikuje u većini država, registrovani glasači se okupljaju na biračkim mestima, i „glasaju nogama“ tako što se fizički podele na pristalice različitih stranačkih kandidata. Kada se izbor kandidata suzi na one koji su dobili najmanje 15% podrške okupljenih birača, sledi drugi krug, u kome se glasači kandidata koji su ostali „ispod crte“ ubeđuju da priđu preostalim grupama.

Na kraju ovog procesa, koji može trajati satima, računa se broj delegata koji je svaki od kandidata dobio na tom biračkom mestu. Pošto se često dešava da je broj glasača koji podržavaju dva kandidata izjednačen, pristupa se slučajnom odabiru – bacanjem novčića na osnovu koga se odlučuje o preostalom delegatu. Ovaj izborni sistem ima neke prednosti, kao što je javnost glasanja i mogućnost da se na licu mesta diskutuje o kandidatima, ali je neefikasan i zreo za modernizaciju. Između ostalog, on je dostupan samo ljudima koji mogu da priušte nekoliko sati tokom radnog vremena za učestvovanje u političkom procesu. Međutim, sve i da postoji želja da se ovaj proces unapredi, konsenzus o promenama u duboko polarizovanom društvu je teško dostižan. Umesto toga, pristupilo se tehnološkom rešenju.

Shadow Inc.

Tradicionalni način „glasanja nogama“ na preko 1.600 biračkih mesta u Ajovi zahteva ozbiljne pripreme i složenu organizaciju. Rezultati prvog i drugog kruga opredeljivanja glasača, kao i konačni rezultati raspodele mandata na kraju dana se dostavljaju stranačkom izbornom štabu u glavnom gradu De Mojnu. Da bi se ovi kompleksni rezultati efikasno i pravilno obračunali Demokratska stranka u Ajovi se oslonila na aplikacuju.

Aplikaciju je za stranku proizvela kompanija Shadow iza koje stoje ljudi koji bili uključeni u predsedničku kampanju Hilari Klinton, i koja je već proizvodila rešenja za demokratske kandidate Butidžidža i Bajdena. Aplikacija je trebalo da olakša obračun i prenos kompleksnih rezultata sa biračkih mesta, međutim, ispostavilo se da je pravljena u poslednjem trenutku i da je bila nedovoljno testirana. Mnogi članovi biračkih odbora je nisu instalirali niti koristili pre izbornog dana.

Na sam dan izbora, bilo je velikih problema sa komplikovanim logovanjem koje je trebalo da smanji mogućnost zloupotrebe aplikacije. S druge strane je primećen veliki broj grešaka u unetim podacima i obračunu. Kada su na biračkim mestima odustali od aplikacije i pokušali da telefonom jave rezultate izbornom štabu, nije bilo dovoljno ljudi na telefonima koji bi mogli da zabeleže kompletne rezultate sa svih biračkih mesta. Na kraju su biračka mesta raspuštana, a obračuni rezultata, koji su vođeni na papiru, fizički su nošeni u izborni štab, ili su ih predsedavajući sa biračkih mesta nosili kućama.

Dva dana posle izbora još uvek nema konačnih rezultata izbora u Ajovi. Podaci o vođstvu Butidžidža, boljem rezultatu Sandersa i slabijem Bajdena odnose se samo na deo prebrojanih biračkih mesta. Pitanje je koliko su sada ti rezultati uopšte važni. Uobičajeni efekat Ajove koji bi dao prednost kandidatu sa najviše delegata će izostati, a izbori će možda imati neočekivan efekat. Kašnjenje sa objavljivanjem rezultata nije samo organizacioni propust Demokratske stranke – to je i ozbiljan udarac poverenju glasača u izbore. U društvu koje pune četiri godine intenzivno debatuje oko nedozvoljenog mešanja u izborni proces 2016. godine, od podrivanja Sandersove kandidature do prednosti koju je Tramp ostvario saradnjom sa Kembridž Analitikom, ovo je bio najgori mogući početak izborne trke.

Digitalna demokratija, analogna politika

Korišćenje aplikacija nije problem po sebi, ali oslanjanje na tehnološka rešenja ne može da zameni institucionalne promene, niti stranačku organizaciju. Ukoliko su same institucije, kao što je dvokružni kokus, neefikasne, one bi trebalo da se transformišu, umesto što se preko njih prebacuje veo tehnološkog rešenja. Sa druge strane, na kraju svakog tehnološkog rešenja su ljudi. Ukoliko ga organizacija ne prilagođava korisnicima i ne priprema ih na njega, šteta može biti veća od koristi, što se u Ajovi i desilo.

Kao što upućuje autorka Nanjala Njabola, demokratija je sve više digitalna, ali politika je analogna. Neizbežan je kontrast između arhaičnog glasanja fizičkim premeštanjem u kokusima i bacanja novčića sa jedne strane, i želje da se demokratski procesi digitalizuju sa druge. Kokusi su gotovo karikaturalno staromodan i glomazan način izbora, ali imaju kvalitet javnosti fizičkog prisustva na biračkom mestu, ili vidljive randomizacije ishoda metodom bacanja novčića. Algoritmi komercijalne aplikacije nemaju ove kvalitete transparentnosti, a poverenje je ključno u izbornom procesu.

Demokratski sistemi se zasnivaju na poverenju ljudi u procedure i institucije, a tehnološka rešenja ga sve češće podrivaju. Ideja da će tehnološka rešenja voditi efikasnijem i naprednijem društvu je bila ozbiljno uzdrmana okolnostima američkih izbora i britanskog referenduma 2016, dok poslednji događaji u Ajovi pokazuju koliko je njeno vreme zapravo prošlo. Odnos prema uplivu tehnologije na demokratiju bi trebalo da se zasniva na principu predostrožnosti, zbog više razloga, ali pre svega zbog ovakvih neočekivanih posledica po korisnike u analognom svetu, između ostalog i na samom biračkom mestu.

Peščanik.net, 06.02.2020.