Foto: Predrag Trokicić
Foto: Predrag Trokicić

Jesi li siguran? – pitala je starica.

Ama, sto posto – odgovorio je muklim glasom deda zamotan u neko olinjalo ćebe.

Odmotaj tu ponjavu, vruće je – rekla je.

Čas mi je vruće, a onda ladno. Neka ga.

I kažeš da je to bilo na sutrašnji dan?

Šta?

Naša godišnjica. Nikada se ranije nisi setio…

Ah, da. Da. 22. april 1970. Pola veka živimo u grehu…

Što u grehu, umro grešan, daleko bilo.

Bila si maloletna. Tvoj ludi otac je pucao na mene gde god bi me sreo.

I, šta ti je falilo?

Bio je ćorav kao šišmiš, zato sam pregurao.

Slušaj, hoćemo li sutra da obeležimo? Pola veka, Momčilo, nije šala.

Sutra beležim četeres dana robije…

Čekaj, nema četeres..?

Dobro, tu je negde. Ne brojim više, zaturili su nas…

Samo nemoj da psuješ, Momčilo! Zidovi imaju uši. Zatvoriće te u ovo ratno stanje.

Već sam zatvoren, kao što znaš. Ratno stanje? Ne treskaj baba! A da kazna bude gora, i ti si u mojoj ćeliji.

Oh, kazno moja… Kakav poklon si smislio?

Poklon? Kakav poklon?

Pa za pedeset godina. Nikada mi nisi kupio poklon, nikada. Nisi škrt ni za koga, samo za mene.

Gde da ti ga kupim, u zatvorskoj kantini? A kupovao sam, i te kako. Priseti se, preturi po stvarima…

Sećaš li se našeg prvog letovanja? Vodio si me u Crnu Travu. Ništa ne fali Crnoj Travi. Bili smo mladi i slobodni. Tamo je nastala naša Vesna.

Ma jok. Napravio sam ti je u Vlasotincu… Ej, Vesna. Nije se javila tri godine.

Dve godine. A u Vlasotincu je prohodala! Što da ti se javlja? Ima ona svoje brige. Pošalje poruku, znamo da je dobro, dovoljno je.

Tužno mi je. Poruka nije što i glas. Ne javlja se, nema kad. Jesam li bled?

Izgledaš kao da su se vampiri celu noć opijali iz tebe.

Baba, nije me videlo sunce četeres dana.

Šta ima da vidi? Sablast. Da izgledamo bolje, pustio bi nas ovaj ključar među ljude.

I da nas pusti, gotovo je. Niko nas više neće. Onaj mladi komšija, nekada je bio uljudan. Kad proturim glavu kroz prozor, drekne: ulazite unutra avetinje. Iznosili biste zarazu napolje, a? Nismo više za među narod. Nismo ni bili, a tek sada nismo. Sutra moram da pozovem nekoga da nam kupi neke stvari. Nemamo! Šparamo, ali se troši. U stvari, ima nešto tamo, ali sam oslabio sa apetitom. Pola veka ima da proslavimo, uz malvaziju. Istarsko, volim to vino. Pili smo ga u Puli 76. Ili u Solinu. Ne, u Puli.

Samo po čaša, to je dovoljno ako nam nađu. Da ima za još koji put. Kad nas oslobode, idemo u Lovac na ćevape.

Jes, ćevapi! Davno nismo jeli ćevape. Nismo bilo u kafani godinama, ali sada idemo sigurno. Pre deset godina, kad nam je bila Vesna, vodila nas je u Lovac. Ili beše Šešir moj.

Ne, u Lovac. Ona je jela divljač, mi ćevape.

Slušaj me Momčilo, moraš na kontrolu.

Ma kakva kontrola. U ovom kazamatu umire svaka boljka kad ti kažem. Otkazali mi doktori to za oktobar. I nije mi više do te kontrole, šta da mi rade? Samo nemoj da pališ ovo, molim te, da ne gledam… Pa nemam ja virus, nego srce. Neće da radi kao što je nekada, sve se pokvarilo. Bajpasovi slabo vrše stvar, boli kao da mi je onaj ostavio sataru unutra. Samo da mi je da im ja izađem…

Ajde, Momo, smiri se, stari smo za pobunu i ti i ja. Da smo za nešto, još bismo bili ljudi. Budi malo nežan prema meni. Tvoja bolest ne trpi stresove. Od stresa grudni koš može da ti se otvori kao kredenac.

Pa nežan sam. Evo, večeras te vodim u šetnju. Šest stotina metara za pola sata. I držaću te za ruku, davno nisam.

Imaš li snage, Momo moj, imaš li snage? Da me držiš za ruku?

Imam, Danice. Za tu šetnju imam snage na pretek.

Jesi li za jednu strumičku mastiku, onu što nam je doneo Krume, tvoj kolega iz Velesa?

To može, dobro si se setila. Mastika mi bistri mozak i vraća uspomene. I ume da me popusti malo. Ej, pusta mladost. Na Ohridu, u Lagadinu smo se najviše voleli.

Ne, to je bilo na kampovanju, na Galičici. Sa prevoja, sa jedne tačke vide se dva jezera, Prespansko i Ohridsko. A mi nismo videli ništa.

Uuuuh. Baš se stresoh od ove mastike. Ali greje kao da mi je neko ugradio furunu unutra.

Testo sa mladim sirom za večeru? Može? Testa imam, mladog sira manje. Može?

Ama može…

Danice, provedosmo život zajedno, ali ovako… Meni se malo spava. Dok budu rezanci samo… da dremnem. Budi me jedino ako dete pozove, nešto mislim da večeras hoće, davno nije. Pozvaće, znam ja nju…

Momo, ustaj stiglo je ovo. Ustaj da jedemo pa onda spavaj kao čovek, ukočićeš se na toj raspadnutoj fotelji. Ajde, momčino, dolazi…

Momo, čuješ li me aman? Ne izmotavaj se, znaj da me to izigravanje plaši? Momo čoveče? Oh bože, oh gospode bože moj…

A šetnja, druže moj, starče prgavi, večeras smo mogli do jedan. Šesto metara, obećao si! Oh, gospode bože…!

Peščanik.net, 21.04.2020.

KORONA

The following two tabs change content below.
Ljubodrag Stojadinović (1947, Niš), gde se školovao do velike mature u gimnaziji „Svetozar Marković“. Studirao u Skoplju, i magistrirao na Institutu za sociološka i političko pravna istraživanja, odsek za masovne komunikacije i informisanje u globalnom društvu (Univerzitet Kiril i Metodi 1987). Završio visoke vojne škole i službovao u mnogim garnizonima bivše Jugoslavije, kao profesionalni oficir. Zbog javnog sukoba sa političkim i vojnim vrhom tadašnjeg oblika Jugoslavije, i radikalskim liderima i zbog delikta mišljenja – odlukom vojnodisciplinskog suda od 1. marta 1995. kažnjen gubitkom službe u činu pukovnika. Bio je komentator i urednik u Narodnoj Armiji, Ošišanom ježu, Glasu javnosti, NIN-u i Politici. Objavljivao priče i književne eseje u Beogradskom književnom časopisu, Poljima i Gradini. Dobitnik više novinarskih nagrada, i nagrada za književno stvaralaštvo, i učesnik u više književnih projekata. Nosilac je najvišeg srpskog odlikovanja za satiru, Zlatni jež. Zastupljen u više domaćih i stranih antologija kratkih i satiričnih priča. Prevođen na više jezika. Objavio: Klavir pun čvaraka, Nojev izbor, Više od igre (zbirke satiričnih priča); Muzej starih cokula (zbirka vojničkih priča); Film, Krivolak i Lakši oblik smrti (romani); Ratko Mladić: Između mita i Haga, Život posle kraja, General sunce (publicističke knjige); Jana na Zvezdari (priče za decu); Masovno komuniciranje, izvori i recipijenti dezinformacije u globalnom sistemu (zbirka tekstova o komunikacijama). Zastupljen u Enciklopediji Niša, tom za kulturu (književnost). Za Peščanik piše od 2016. godine. U decembru 2021. izbor tih tekstova je objavljen u knjizi „Oči slepog vođe“.

Latest posts by Ljubodrag Stojadinović (see all)