Protesti u Beogradu, juli 2020, foto: Peščanik
Protesti u Beogradu, juli 2020, foto: Peščanik

Prošlo je godinu dana od kako je 7. jula 2020. policija na ulicama Beograda i Novog Sada razbila demonstracije građana upotrebivši suzavac, konjičke jedinice, službene pse, koristeći odavno neviđenu žestoku silu.

I naša i svetska javnost su posredstvom medija bile u prilici da se suoče sa neprijatnim, mučnim slikama sukoba i upotrebe sile. Vlast i javnost su događanja videli sasvim različito. Dok je javnost osuđivala brojne primere nepotrebne i neumerene sile vlast je, posebno ministar unutrašnjih poslova i direktor policije, negirala bilo kakvo prekoračenje ovlašćenja. Štaviše, direktor policije cinično je ocenio da je postupanje policije bilo „izuzetno profesionalno“ i da je „građanima Srbije poslata poruka da mogu verovati svojoj policiji“.

Čak je i Zaštitnik građana saopštio da je „direktnim uvidom na terenu tokom javnog okupljanja građana u centru Beograda utvrđeno da policija nije koristila prekomernu silu prema učesnicima“.

Doduše, on je tu načelnu ocenu ipak naknadno korigovao dodatnom ocenom da je „prekomerna sila korišćena u pojedinačnim slučajevima zbog kojih je on pokrenuo postupke kontrole zakonitosti i pravilnosti rada Ministarstva unutrašnjih poslova“.

Zbog sumnje da su narušavali javni red i mir najmanje 70 građana privedeno je i uglavnom ekspresno procesuirano pred prekršajnim sudovima – po 35 građana u Beogradu i Novom Sadu, neki od njih bez ikakvog opravdanog osnova. Istovremeno, zbog sumnje u prekomernu i nedozvoljenu upotrebu sile nije priveden ili saslušan baš niko.

Prekomerna upotreba sile je evidentna na manje više svim protestima u svetu; u svim sličnim prilikama policije često koriste silu makar nešto preko dozvoljenog nivoa. Međutim, neki od primera iz Beograda i Novog Sada bili su toliko neshvatljivo brutalni, da se baš ničim ne mogu objašnjavati i pravdati .

Po Zakonu o policiji, zna se, upotreba sile je izuzetna mera, sme se primenjivati samo proporcionalno pretnji. Šteta i eventualna povređivanja moraju biti svedenu na najmanju moguću meru i samo u svrhu postizanja legitimnog cilja.

Svako prekoračenje ovlašćenja je, razume se, nedopušteno i moralo bi biti kažnjivo. Ali ipak postoji značajna razlika između brutalnosti s jedne i „običnog“ prekoračenja ovlašćenja s druge strane. Ona se ogleda, uz ostalo, odnosno pre svega, u subjektivnom odnosu policajaca prema radnjama koje preduzimaju. Policijska brutalnost je zapravo poseban vid zlostavljanja. Ona je svesno, namerno, neopravdano korišćenje sile, preko granice ovlašćenja s jasnom namerom da se nanosi bol, da se neko povredi. A iako i „obično“ prekoračenje ovlašćenja može da uključuje emotivnu reakciju, ono je motivisano težnjom da se konkretna situacija razreši na način koji u datim okolnostima izgleda najefikasniji, a ne navedenom zlom namerom.

Ne može biti dileme o kojoj od ove dve situacije se radi u slučaju teškog batinanja ljudi koji mirno sede na klupi. Još manje je može biti u slučaju namernog obaranja sa bicikla u vožnji i šutiranju u glavu dečaka koji čak, očigledno, nije učesnik demonstracija. A još manje u slučaju čoveka koga, dok bez svesti leži na zemlji, u telo ili glavu šutira svaki od pripadnika brojne policijske jedinice koja pored njega prolazi.

Uprkos tome što je to više nego nesporno, tek 6 meseci pošto je pokrenuo postupke Zaštitnik građana je obavestio javnost da je „utvrdio je da su pripadnici Ministarstva unutrašnjih poslova na protestima u julu 2020. godine u Beogradu i Novom Sadu nezakonito postupali prema pojedinim građanima, da nisu imali vidno istaknute identifikacione oznake (inače po zakonu obavezne) i da je Sektor unutrašnje kontrole samo u jednom slučaju utvrdio identitet lica koja su kršila zakon“. Toliko. S tim što je još, uprkos celogodišnjem odsustvu ma kakvih bar minimalnih posledica po aktere nezakonitog postupanja prema građanima, izrazio i očekivanje da će – „ministar, direktor policije i načelnici ostvarujući svoju ulogu poslati snažnu poruku da je neadekvatno postupanje prema građanima nezakonito“.

Prošlo još 6 meseci od tada. Ministar, direktor i načelnici ali i Zaštitnik građana i javni tužilac i svi drugi nadležni, očito su odlučili da nam svojim ćutanjem i (ne)postupanjem pošalju jednu drugu poruku. Snažnu a vrlo ružnu, zapravo preteću – da je čak i najbrutalnije postupanje vlasti prema građanima u Srbiji nekažnjivo.

Autor je advokat i bivši Poverenik za informacije od javnog značaja i zaštitu podataka o ličnosti.

Peščanik.net, 08.07.2021.

Srodni link: AUDIO – Brutalnost u prisustvu vlasti


The following two tabs change content below.
Rodoljub Šabić (1955), advokat, prvi poverenik za informacije od javnog značaja Republike Srbije. Podsekretar za zakonodavstvo u vladi Ante Markovića, narodni poslanik i potpredsednik Narodne skupštine RS, ministar za državnu upravu i lokalnu samoupravu u vladi Zorana Đinđića. Kao Poverenik dobio brojne nagrade kao što su: 2006. Specijalna povelja (Udruženja novinara Srbije), 2007. Ličnost godine u borbi za slobodu medija (Misija OEBS-a), 2008. Najevropljanin (Prva evropska kuća), 2009. Vitez poziva (Liga Eksperata – LEX), 2010. Reformator godine (Nacionalna alijansa za lokalni ekonomski razvoj – NALED), 2011. Nagrada za doprinos borbi protiv korupcije (Misija EU i Savet za borbu protiv korupcije), Ličnost godine (Misija OEBS -a) i Počasni član Nezavisnog udruženja novinara Srbije. 2012. Nagrada za doprinos Evropi (Evropski pokret u Srbiji i Međunarodni evropski pokret), 2013. Nagrada za instituciju sa najvišim stepenom antikorupcijskog integriteta (BIRODI), 2014. Nagrada za toleranciju (AP Vojvodina, Opština Bačka Topola i Fondacija Plavi Dunav), 2015. Nagrada za unapređenje kulture ljudskih prava Konstantin Obradović (Beogradski centar za ljudska prava), 2015. Nagrada za doprinos unapređenju prava žrtava (Viktimološko društvo Srbije), 2016. Povelja za građansku hrabrost Dragoljub Stošić (Kuća pravde Strazbur), 2016 Dobar primer novog optimizma (Novi optimizam), 2017. uvršten na listu Heroji Balkana (Balkan Insight), 2018. Aprilska nagrada za razvoj demokratskih vrednosti i poštovanja ljudskih prava (Grad Šabac), 2018. Nagrada za poseban doprinos ljudskim pravima (Kuća ljudskih prava i demokratije).

Latest posts by Rodoljub Šabić (see all)