Kampanjom o pokradenim glasovima Tomislav Nikolić je praktično predao izbore Borisu Tadiću. U toj kampanji on je sebe predstavio kao nekompetentnog i nesposobnog učesnika u demokratskim procedurama. Čak i da je istina ono što on i njegovi saradnici kažu o izbornoj krađi, ta istina i dalje svedoči o njihovoj nesposobnosti. Stranka koja bi da upravlja državom u najmanju ruku mora biti sposobna da kontroliše izbore.

Ne mislim da je Tomislav Nikolić nesposoban. Ne mislim ni da je glup, mada bi njegova navodna priglupost mogla da objasni besmislenu kampanju koju vodi u drugom krugu predsedničkih izbora. Ljudi koji tako dugo, dve decenije, opstaju u političkom životu Srbije, uprkos svim lomovima i promašajima, svakako nisu ni glupi ni nesposobni. I izborni rezultat njihove stranke na proteklim parlamentarnim i lokalnim izborima potvrđuje da je reč o iskusnim političarima koji su odavno savladali elementarna pravila političkog zanata.

U čemu je onda stvar? Stvar je u velikoj koaliciji Demokratske stranke i Srpske napredne stranke. Tom koalicijom i jedni i drugi plašili su i svoje birače i svoje političke konkurente u predizbornim kampanjama. Navodno, to je bila najgora moguća opcija za uspostavljanje vlasti posle ovih izbora. Ali, mi tu opciju već živimo. Taj dogovor je već napravljen, i oni već dele vlast u Srbiji. I to ne tako što i jedni i drugi zvanično učestvuju u vlasti, već tako što potpuno prekrivaju opseg političkih opcija u Srbiji. To promene u Srbiji i praktično čini nemogućim.

U toj velikoj koaliciji Napredna stranka održava Borisa Tadića i njegovu Demokratsku stranku na vlasti upravo tako što namerno gubi izbore i time troši demokratske kapacitete Srbije za promene. U takvoj situaciji, da bi se bilo šta promenilo trebalo bi da se dogodi upravo ono što niko od učesnika u političkoj utakmici ne želi – da Tomislav Nikolić, protiv svoje volje, bude izabran za predsednika. To bi onda bio tek prvi, prilično nesiguran korak ka rešenju koje bi za Srbiju u svakom slučaju bilo bolje od Borisa Tadića.

Peščanik.net, 16.05.2012.


The following two tabs change content below.
Dejan Ilić (1965, Zemun), urednik izdavačke kuće FABRIKA KNJIGA i časopisa REČ. Diplomirao je na Filološkom fakultetu u Beogradu, magistrirao na Programu za studije roda i kulture na Centralnoevropskom univerzitetu u Budimpešti i doktorirao na istom univerzitetu na Odseku za rodne studije. Objavio je zbirke eseja „Osam i po ogleda iz razumevanja“ (2008), „Tranziciona pravda i tumačenje književnosti: srpski primer“ (2011), „Škola za 'petparačke' priče: predlozi za drugačiji kurikulum“ (2016), „Dva lica patriotizma“ (2016), „Fantastična škola. Novi prilozi za drugačiji kurikulum: SF, horror, fantastika“ (2020) i „Srbija u kontinuitetu“ (2020).

Latest posts by Dejan Ilić (see all)