Fotografije čitalaca, Branimir Milovanović

Fotografije čitalaca, Branimir Milovanović

Nije moguće da predsednik vlade baš ništa nije znao. Možda se pravi nevešt. On je juče novinarima saopštio da nema sumnje (kao da je iko sumnjao) u to „da su najviši organi gradske vlasti u Beogradu odgovorni za rušenje objekata u Savamali“. Ako to povežemo sa nekim njegovim ranijim izjavama na istu temu, ispada da na vrhu vlasti u Beogradu imamo „kompletne idiote“.

Dobro, mogli smo odoleti iskušenju i uzdržati se od ovog komentara, samo da predsednik vlade nije o nekim „kompletnim idiotima“ počeo sada da govori kao nekada o Gašiću. O gradonačelniku, na primer: „Koliko ja pamtim, ne znam nijednog gradonačelnika koji je više uradio za tako kratko vreme. Uspeo je da spusti dug Beograda za 260 miliona evra, spustio deficit na 6,5 odsto, napravio najčistiji Beograd u istoriji, zaslužan je, uz druge ljude, za pokretanje najvećih projekata i najlepše šetalište, zaslužan jer ima kranova i dizalica više nego ikada u Beogradu, gradi se zgrada saveznog MUP-a, završavaju se hoteli najviših kategorija, sređuje BIGZ-ovu zgradu, sela i naselja dobila su puteve i ulice“. Impresivno za jednog – rečima predsednika vlade – „kompletnog idiota“.

Moguće je, međutim, da gradonačelnik ne spada u „najviše organe gradske vlasti“. Pošto je rekao koji su „organi“ odgovorni, predsednik vlade je izbegao da imenuje glavne aktere: „Što se tiče ad personam ili ad hominem, za to ćete morati da sačekate državne nadležne organe“. Tako se gomilaju „organi“, ali izostaju imena. Sa toliko „organa“, zbrka je neminovna. Recimo, šta tačno treba da utvrde „nadležni organi“: da je gradonačelnik među „najvišim organima gradske vlasti“ ili da se na mestu gradonačelnika kao jednog od „najviših organa“ nalazi Siniša Mali?

Šta god utvrdili „organi“, to neće imati veze sa „ad personam“ i „ad hominem“. Ti termini ne tiču se izgovaranja imena. Naprotiv, oni upućuju na nekorektno odnošenje prema argumentima oponenata. U principu, ne bi trebalo da postoje „organi“ nadležni za „ad personam“ i „ad hominem“ obračune sa neistomišljenicima. Ali, u Srbiji sve vrvi od njih. Na čelu sa predsednikom vlade.

On kaže da neće „ad hominem“ i „ad personam“, a sve vreme samo to radi. „Najviši organi gradske vlasti“ odgovorni su za rušenja u Savamali i zato treba da odgovaraju „krivično, pravno i na svaki drugi način“, pa i politički – reći će predsednik vlade i onda preći na zanimljiv „ad personam“ deo: rušitelji su imali „najčistiji“ motiv. Oni su želeli da „obezbede mnogo lepši prostor čisteći nešto od kriminalaca koji su prostor zloupotrebljavali za zaradu“. Dakle, krivično, pravno i politički odgovaraće osobe sa „najčistijim“ motivima i (u slučaju gradonačelnika) sa velikim radnim elanom. S druge strane, zakon će štititi „kriminalce“ koje su gradske vlasti htele da „očiste“ iz najboljih namera. (Nećemo ovde komentarisati „čišćenje“.)

Predsednik vlade veruje da je pravda na strani gradskih vlasti, dok će pravo zaštititi kriminalce. Ako je tako, šta fali da se izvrda pravo. Ovakve uvrnute spekulacije predsednika vlade ne ostavljaju kamen na kamenu od vladavine prava i pravne države. „Ad personam“ logika predsednika vlade radi za gradsku vlast, a protiv žrtava njenog nasilja. Vlasnici srušenih kuća su kriminalci,1 dok gradsku vlast krase „najčistiji motivi“. A demonstranti protiv nasilja su strani plaćenici. Da je reč o običnim najamnicima dokazuje – patka.

Predsednik vlade prevazišao je samoga sebe. Njegova analogija preko patke je fantastična. Protiv bivše predsednice Brazila digli su se – kako se sumnja, po tajnom nalogu američke administracije – demonstranti koji su za svoj simbol izabrali veliku žutu patku.2 Demonstranti protiv „Beograda na vodi“ i nasilja u Savamali takođe su za simbol svog protesta izabrali žutu patku.3 Predsedniku vlade je sve jasno – i domaći demonstranti rade po stranom nalogu. Može li se reći nešto protiv ove patke?

Bivša predsednica Brazila došla je iz redova Radničke partije. Njen opoziv tražili su predstavnici krupnog kapitala i pripadnici mahom srednje i više srednje klase u Brazilu. Ljudi iz nižih slojeva, naprotiv, podržali su predsednicu. U Srbiji, „Beograd na vodi“ je primer uzurpacije državne moći za interese krupnog (na kraju se ispostavilo i ne baš tako krupnog) stranog kapitala. Organizatori protesta protiv „Beograda na vodi“ i nasilja u Savamali deklarisani su levičari. Između demonstranata protiv predsednice Brazila i protivnika „Beograda na vodi“ i nasilja u Savamali – nema sličnosti.

Za predsednika vlade, međutim, to su – kao i vladavina prava i pravna država – ideološke trice i kučine. Važna je patka. Za njega je ona simbol stranog uplitanja. Klasna pitanja on će pretočiti u nacionalna. Kao što im smeta predsednica Brazila, strancima se ne dopada ni „Beograd na vodi“, pa oni zajedno sa svojim plaćenicima pod istim simbolom patke ruše ovdašnju vladu. Patka je svojevrsni znak – pažnja, ovde se izvode strani radovi! Recimo da je predsednik vlade u pravu. Onda bi i on morao da dobije jednu veliku patku pošto i sam mimo zakona i ustava ustupa zemlju (kao i radnike) strancima.

Peščanik.net, 09.06.2016.

BEOGRAD NA VODI

________________

  1. Predsednik vlade se ne usteže da pre „nadležnih organa“ utvrdi da je tu reč zaista o kriminalcima; istovremeno, za policajce će, opet pre „nadležnih organa“, reći da nisu krivično odgovorni; dok će za „najviše organe gradske vlasti“ ostaviti „nadležne organe“ da utvrde istinu jer neće da se meša u rad pravosuđa.
  2. „A ovo je u Brazilu, pa ista patka kao kod nas, pa kakve su im bre patke u Amazonu ili u Atlantiku?“ – otkud dakle patka u Brazilu, pita se pred okupljenim novinarima zbunjeni predsednik vlade. A vest kaže – reč je o poslovičnoj patki: na brazilskom portugalskom postoji izreka da ne treba plaćati tuđe greške. U izreci se nalazi i nesrećna patka (u bukvalnom prevodu na engleski – “Enough of paying the duck!”). Velikom žutom patkom protivnici brazilske predsednice poručili su da ne žele više da trpe štetu zbog njenih krupnih grešaka.
  3. Predsednik vlade bi to trebalo da zna: „Pliva patka preko Save…“
The following two tabs change content below.
Dejan Ilić (1965, Zemun), urednik izdavačke kuće FABRIKA KNJIGA i časopisa REČ. Diplomirao je na Filološkom fakultetu u Beogradu, magistrirao na Programu za studije roda i kulture na Centralnoevropskom univerzitetu u Budimpešti i doktorirao na istom univerzitetu na Odseku za rodne studije. Objavio je zbirke eseja „Osam i po ogleda iz razumevanja“ (2008), „Tranziciona pravda i tumačenje književnosti: srpski primer“ (2011), „Škola za 'petparačke' priče: predlozi za drugačiji kurikulum“ (2016), „Dva lica patriotizma“ (2016), „Fantastična škola. Novi prilozi za drugačiji kurikulum: SF, horror, fantastika“ (2020) i „Srbija u kontinuitetu“ (2020).

Latest posts by Dejan Ilić (see all)