Dan posle
Pitanje je da li je naše društvo spremno za taj očekivani dan posle ili ćemo na izbore ići nošeni talasom optimizma koji je proizveo studentski pokret. Rekao bih da jedno ne isključuje drugo.
Pitanje je da li je naše društvo spremno za taj očekivani dan posle ili ćemo na izbore ići nošeni talasom optimizma koji je proizveo studentski pokret. Rekao bih da jedno ne isključuje drugo.
Režim je godinama obesmišljavao političku konkurenciju blokadom javne komunikacije. Sada je postao žrtva sopstvenih pravila političke igre.
Za nekoliko dana boravka u Prizrenu i Prištini nisam doživeo nijednu neprijatnost. Naprotiv. Običan ljudski nivo odnosa u potpunom je neskladu sa ratobornom ikonografijom javnog prostora.
Republika Srpska se doživljava kao gotovo nesporni rezervoar glasova aktuelne vlasti u Srbiji, ali i kao politički prostor druge, suverene države. Studentski karavan je, međutim, već prešao Drinu.
Režim se već godinu i po nalazi u neprekidnoj kampanji. Čini se da je dosegao tačku zasićenja. Ispucao je argumente, zamorio i sebe i javnost, dok je Studentska lista tek počela politički da govori.
Zvanična Srbija osporavala je i nastavlja da osporava pravnu kvalifikaciju genocida, ali dosad nije osporavala razmere samog zločina niti se poistovećivala sa njegovim počiniocima.
The family’s right to a grave and funeral rites does not negate the question of why a convicted genocide perpetrator is given a public space where private mourning can turn into political commemoration.
Pravo porodice na grobno mesto i opelo ne potire pitanje zašto se osuđenom počiniocu genocida obezbeđuje javni prostor u kojem privatna žalost može da preraste u političku komemoraciju.
Od Memoranduma SANU do danas, identitetske uobrazilje o zločinu i odgovornosti koje su srpske nacionalističke elite projektovale na susedne narode, počinju da se javljaju kao opis nas samih.
Rezultati studentskog političkog organizovanja proizveli su u najvećem delu levo-liberalne Srbije razočaranje koje traje još od prošlogodišnjeg Vidovdanskog protesta.
Naš populizam je devedesetih bio avangardan, a sada je samo deo političkog mejnstrima koji se odomaćio čak i u Americi, zemlji sa tradicijom konstitucionalizma koja seže u 18. stoleće.
Dok Tramp planira progon zamišljene levičarske organizacije, učesnici režimskog mitinga u Srbiji nosili su prigodne plakate. Temeljna dogma našeg revizionizma dovedena je u pitanje.
Neoliberalni tabor je po slomu komunizma u sebe ugradio humanističke ideale levice: prava manjina, emancipaciju žena i LGBT+ zajednice…
Sugrađani koji pamte scene iz vremena sankcija pod Miloševićem ne mogu biti spokojni povodom vesti o skorašnjem stupanju na snagu američkog embarga protiv većinski ruske kompanije NIS.
Predsednik Srbije dodao je još jednu državu u svoju tabloidnu verziju antisrpske Osovine zla. Ekskluzivnom klubu neprijateljskih zemalja, sada je uz Hrvatsku, Albaniju i Kosovo, dodata i Slovenija.
Tehnički termin za povratak iseljenika preuzela je nemačka ekstremna desnica za svoje planove koji, osim azilanata, po prvi put obuhvataju i državljane. Ovih dana je njihova parola osvanula u Beogradu.
Bilo je to deset dana posle pada nadstrešnice i otprilike desetak dana pred početak velike studentske rebelije. Građana je bilo tako malo da smo se pitali hoćemo li biti u stanju da prekinemo saobraćaj.
Kulture sećanja – Najviši predstavnik državne vlasti ne bi trebalo da govori kao da je rodovski ili plemenski vođa, niti da progovara jezikom krvi i tla.
Iz afere Turn-Taksis u međuratnoj Jugoslaviji, istoričar Klaus Buhenau uopštava kontekst neformalnih praksi i daje značajan doprinos studijama korupcije na našim prostorima.
Zločinci iz rata na Kosovu uživaju status heroja, iako su za vreme suđenja svim silama nastojali da krivicu sa sebe prebace na sektor odbrane u kojem se trenutno nisu nalazili.
Mali, veliki ljudi – Depeše Milana Rakića iz Prištine pokazuju pravu istoriju iza velikih sinteza koje od istorije vide samo nacionalne međe, karabine, redenike i vojnu muziku.
U kontrastu sa huliganskim ispadima u srbijanskoj skupštini, istraživanje u kojem učestvujem ukazuje na dobre odnose između Albanaca i Srba na Kosovu.
Rat u Ukrajini još jednom nas upozorava na upotrebnu vrednost istorije kao humanističke discipline, koju uvek i iznova nalazimo među vinovnicima šire društvene patologije.
Viktorija Nuland, podsekretarka za politička pitanja SAD, prekjuče je tvitom izrazila zadovoljstvo svojim razgovorom sa našim predsednikom.
Protestno okupljanje na Makišu povodom početka građevinskih radova na beogradskom vodoizvorištu je okupilo tek stotinak ljudi, uključujući tu i brojne novinarske ekipe.
Asanžova lekarka kaže da joj je on u ambasadi Ekvadora u Londonu rekao da razmišlja o samoubistvu i da bindžuje snimak ispijanja otrova osuđenog ratnog zločinca Slobodana Praljka.
HDZ-u je posle presude za korupciju porastao rejting u Hrvatskoj. Shvatanje da su državni resursi tu da bi se zloupotrebljavali opet je potvrđeno kao fenomen dugog trajanja u regionu.
Kad je Palma organizovao besplatno letovanje za medicinske radnike, to mi je na trenutak zaličilo na nacional-socijalistički projekat Snaga kroz radost.
30 godina samostalnosti Hrvatske i Slovenije: Od aprila 1987. do leta 1990. Milošević ima isključivu odgovornost za razaranje institucija Jugoslavije.
Siriza je 2015. ozakonila istopolne brakove, ali sklapanje Prespanskog sporazuma sa Makedonijom izazvalo je mnogo više otpora na grčkoj političkoj sceni.
Nedovršenost države, koju je Đinđić video kao uzrok unutrašnjih protivrečnosti u jugoslovenskoj federaciji i kasnije u Srbiji, do danas se u značajnoj meri normalizovala kao stanje stvari i svesti.
CISiD – To je Antićevo poimanje slobode i jednakosti: on i njegovi istomišljenici imaju pravo da nanose uvrede, dok ovi drugi imaju pravo da budu povređeni.