Od diletantizma do rata
Prikaz memoara Andreja Kozirjeva, Jeljcinovog ministra spoljnih poslova: Bio je najproameričkiji ministar u istoriji Rusije, iako izgleda ne shvata glavnu kontradikciju američko-ruskih odnosa.
Prikaz memoara Andreja Kozirjeva, Jeljcinovog ministra spoljnih poslova: Bio je najproameričkiji ministar u istoriji Rusije, iako izgleda ne shvata glavnu kontradikciju američko-ruskih odnosa.
Prva očigledna pouka koju smo izvukli iz konfiskacije bogatstva ruskih oligarha jeste to da Rusija u periodu pre 24. februara nije bila oligarhija, kao što su mnogi verovali, već autoritarna autokratija.
U ranoj fazi Marxova misao je evrocentrična. U malobrojnim pasusima posvećenim azijskom načinu proizvodnje on pretpostavlja da su takva društva aistorijska i nepromenljiva.
Polazimo od dve pretpostavke. Prvo, da će ovaj ruski režim potrajati još 10-20 godina. Drugo, da će zapadne sankcije ostati na snazi tokom čitavog perioda koji razmatramo – oko 50 godina.
Polazim od pretpostavke da će se ratna dejstva u Ukrajini okončati u nekoliko narednih meseci i da u Rusiji neće biti drastičnih unutrašnjih promena u obliku državnog udara, revolucije i tako dalje.
Bio sam u osnovnoj školi kada je izbila Kubanska kriza i pamtim osećaj samrtnog straha koji nas je sve obuzeo, iako je Jugoslavija bila nesvrstana i nismo očekivali da će prve bombe pasti baš na nas.
Verovali smo da kraj istorije znači ne samo da je jedne novembarske noći 1989. otkriven savršen sistem, već i da se za međunarodne obračune više neće koristiti staromodna sredstva.
Govor koji je Putin održao 21. februara jedan je od najneobičnijih govora našega doba. Za nešto više od 55 minuta Putin je izgovorio oko 6.000 reči, bez zastoja, bez beležaka i telepromptera.
S vremena na vreme nailazim na članke u kojima autori oštro kritikuju ekonomske reforme u nekoliko istočnoevropskih zemalja i Rusiji početkom 90-ih godina prošlog veka, tzv. Veliki prasak.
Imamo bogatu zemlju sa demokratskom vladom i siromašnu sa autoritarnim režimom koja želi da dostigne bogatu. Koja će od njih pre uvesti opšti karantin da bi zaustavila širenje zaraze?
Jaz će nastaviti da se produbljuje ako se proizvodnja ne decentralizuje, jer bogate zemlje nemaju podsticaja da vakcine podele sa siromašnima uprkos ogromnim viškovima koje proizvode.
U SSSR-u i Jugoslaviji Božić je bio pripojen Novoj godini. U Poljskoj, Mađarskoj i Čehoslovačkoj slavljen je otvoreno. Oni su umesto multikonfesionalnosti imali moćnu Katoličku crkvu.
Najrealističniji pogled će ovaj skup tumačiti kao uvod u stvaranje bloka država koje će SAD koristiti u svom ideološkom pohodu i sve oštrijem geopolitičkom sukobu sa Kinom i Rusijom.
Već nekoliko godina se spremam da pokušam da na što prostiji način opišem kako su zaista funkcionisala socijalistička preduzeća kojima su upravljali radnici, kao što je bio slučaj u Jugoslaviji.
Nedavno sam u jednoj raspravi na Twitteru pisao o značaju čitanja i poznavanja klasika ekonomske misli, recimo od Quesnaya do Pareta, koji su ovde arbitrarno izabrani kao polazna i završna tačka.
Rast nejednakosti u Kini, podstaknut dubokim promenama zemlje, bio je dramatičniji nego u SAD. Ta činjenica je skrivena ogromnim rastom dohotka.
SAD i Kina bore se da učvrste i ojačaju svoj uticaj na ostatak sveta. Novi sukob velikih sila ima mnogo sličnosti sa nadmetanjem Sjedinjenih Država i Sovjetskog Saveza u doba Hladnog rata.
Loše plaćeni poslovi iz zapadne perspektive su dobro plaćeni poslovi iz perspektive siromašnih zemalja. Izgradnja međunarodne solidarnosti radnika propada na teškom terenu ličnih interesa.
Kakav stav bi danas trebalo zauzeti prema luksuznoj potrošnji? Bilo je predloga da se bogatstvo u delu koji premašuje vrednost od jedne milijarde dolara oporezuje po stopi od 100 odsto.
Suprotno događajima u Poljskoj koji su doveli do pada Jaruzelskog, nasilno razbijanje protesta na Tjenanmenu 1989. je u ironijskom obrtu preusmerilo energiju sa političkih reformi na ekonomski razvoj.
Klasni sukob danas je suštinski drugačiji od onog pre. Više ne postoje dve jasno definisane grupe koje razlikujemo na osnovu nivoa i porekla njihovog dohotka. Ostala je samo nejednakost.
Fudbal je upravo onakav kakav želimo da bude: komercijalizovan do krajnjih granica. Fudbal čini samo ono što mu nezaustavljiva ekspanzija hiperkomercijalizovanog kapitalizma nalaže.
Nejednakost postaje Ahilova peta Kine, jer dovodi u pitanje doktrinu vladajuće partije. Ona potkopava poverenje koje je za uspešno vršenje vlasti, kako kaže Konfucije, važnije od punog stomaka.
Do nedavno niko ne bi poverovao da je obim avio transporta moguće smanjiti za 60% za samo jednu godinu. A to se dogodilo 2020. I da li je svet preživeo?
Svi se sećamo prelomnih trenutaka u svojoj političkoj istoriji kada se čitav svet ideja i uverenja koje smo godinama razvijali iznenada rušio. Prošao sam kroz tri takva trenutka i sva tri odlično pamtim.
Za neočekivan i teško objašnjiv debakl zapadnih zemalja (osim SAD i Evrope tu uključujem i Rusiju i Latinsku Ameriku) u nošenju s pandemijom ponuđeno je više razloga…
Dok Trump odlazi u istoriju, novinari se utrkuju u pisanju rekapitulacija njegovog predsedničkog mandata. Pokušaću ovde da pokažem u čemu je Trump bio u pravu i čemu nas je naučio.
U proleće 1973. Milton Friedman je posetio Jugoslaviju. Nekoliko sedmica kasnije nastao je zanimljiv intervju čiji je snimak sačuvan. Friedmanova zapažanja i zaključci su lucidni i tačni…
Od (verovatno) nove administracije treba tražiti ne povratak „normalnosti“, već najtemeljniju reviziju državnih politika posle one koju je Reagan sproveo 80-ih godina (u suprotnom smeru).
Prikaz nove knjige Branka Milanovića „Kapitalizam njim samim: budućnost sistema koji vlada svetom“: Branitelji kapitalizma tvrde da demokratija i slobodno tržište uvek idu zajedno, kao deveruše…
Jugoslovenski komunizam je reprodukovao klasne strukture kapitalizma u izmenjenom obliku (sa manje nejednakosti). U mojoj priči jednu od glavnih uloga tu je imala naša kućna pomoćnica…
Profesorka Ang je objavila zanimljivu knjigu u kojoj redefiniše korupciju, preispituje odnos korupcije i ekonomskog rasta i analizira ulogu korupcije u razvoju Kine u poslednjih 40 godina.