Lamenti u Davosu
Bizarno je to što povratak na industrijske odnose i poreske politike iz 19. veka predvode ljudi kojima su usta puna jednakosti i poštovanja prava. Niko od njih ne bi glasao za Zakon o gospodarima i slugama.
Bizarno je to što povratak na industrijske odnose i poreske politike iz 19. veka predvode ljudi kojima su usta puna jednakosti i poštovanja prava. Niko od njih ne bi glasao za Zakon o gospodarima i slugama.
„Kada Kina zavlada svetom“ (bez upitnika i bez kondicionala) je debela i pomalo repetitivna knjiga od 700 strana u kojoj Martin Jacques pokušava da odgovori na pitanja koja danas mnogi postavljaju.
Njegova teorija je zanimljiva i zato što je formulisana u isto vreme kada su o imperijalizmu pisali Lenjin i Rosa Luxembourg. Poznavao je njihove radove i reagovao na iste događaje kao oni.
Prikaz knjige Paula Masona: U pitanju je veoma ambiciozna knjiga. Na manje od 300 strana tumači se 300 godina kapitalizma, pokušaji da se on zameni socijalizmom i pokazuje se njegova buduća transformacija.
Bogatiji deo sveta u dolazećim decenijama neće ostvarivati stope rasta azijskih džinova – Kine, Indije, Vijetnama, Tajlanda, Indonezije. Azijska srednja klasa će zauzimati „teritoriju“ sadašnje zapadne srednje klase.
Globalizacija je okvir u kome se odvijaju promene nivoa nejednakosti. Neke su dobre, kao pad nejednakosti u svetu zbog rasta u Kini i Indiji, a neke loše, kao propast srednje klase u većini bogatih zemalja.
Demokratija može biti gora za siromašne od samovolje autoritarnog vladara. Država relativno nezavisna od elite može više brinuti o opštem interesu od demokratske vlasti koja je u realnosti vlast bogatih.
Fabrike, vozovi, aerodromi i škole bi radili trećinu sadašnjeg radnog vremena; struju, grejanje i toplu vodu bismo imali 8 sati dnevno; kola bismo vozili svakog trećeg dana; radili bismo 13 sati nedeljno…
Poslednje 4 godine u Njujorku sam bio sam i najmanje 400 puta sam sâm večerao, pa mi to daje pravo na mišljenje o tome šta nam to otkriva o svetu u kome živimo.
Uverenje da ratovi doprinose smanjenju nejednakosti prihvata se kao samorazumljiva istina. Ali da li je uvek tako? Na primer, ima naznaka da je nejednakost u Nemačkoj u periodu 1914-1918. rasla.
Prijatelj mi je nedavno poslao neobičan tekst koji počinje predviđanjem da će u svetu uskoro nastupiti anti-nacionalistička intelektualna revolucija koja će otkloniti nepravde mesta rođenja.
U poplavi literature nastale ili objavljene posle Hladnog rata nisam našao gotovo ništa što bi odražavalo moje iskustvo života u Jugoslaviji 60-ih i 70-ih godina. Nisam se sećao likvidacija, političkih procesa…
U takvoj zemlji naizgled postoji demokratija, ali jedino važno pravilo je da pobeđuje samo jedna partija, dok se ostalima manje ili više dopušta da se uključe u podelu plena.
Srbija je po nejednakosti oko svetskog proseka, ali u odnosu na region stoji loše: 30% njenog stanovništva ima dohodak ispod slovenačkog minimalca.
Raspad Sovjetskog Saveza je jedan od najneobičnijih događaja u istoriji. Nikada se nije dogodilo da se moćno i veliko carstvo odrekne moći i bez borbe dopusti raspad jezgra i satelitskih država.
Govori se o velikim profitima „vlasnika robota“, kao da su oni robovlasnici. Robot je mašina kao i svaka druga. Opsesija robotima u vezi je sa našom fascinacijom njihovim antropomorfizmom.
Preporuka za čitanje – iz autorove poslednje knjige “Globalna nejednakost: Novi pristup za doba globalizacije”, u prevodu sa engleskog Đorđa Tomića i u izdanju Akademske knjige iz Novog Sada.
Čitao sam članak o nestašicama i ekonomskom kolapsu u Venecueli. Uzrok dugih redova ispred prodavnica je dobro poznat ekonomistima koji su istraživali socijalističke ekonomije…
Novi nalazi opisani kao krivulja Velikog Getsbija impliciraju da nema američke izuzetnosti. Utešna predstava o nejednakosti kao ceni društvene pokretljivosti pokazala se netačnom.
Iz razgovora o novoj knjizi: globalno gledano, pobednici su dobili više od onog što su gubitnici izgubili, tako da imamo opšti pozitivni rezultat, prema kome je prosečni dohodak porastao.
Imam utisak da političari centra veruju da je rasprava o nejednakosti samo prolazna moda. Oni veruju da kada jednog dana ekonomije povrate stabilan rast i nezaposlenost opadne, to više niko neće pominjati.
Na primer, kulturne razlike mogu izazvati urušavanje države blagostanja, koja ima nacionalističke korene, jer se temelji na homogenoj zajednici i zajedničkim normama njenih članova.
Nova ekonomija menja prirodu podele rada. Nestaju specijalizacije (struka), svako je katica za sve i majstor ni za šta – ali problem nezaposlenosti je rešen, jer skoro svi mogu da rade sve.
Uz uređen sistem kvota, neko sa Malija će pre sačekati nekoliko godina na legalan ulazak u Francusku, nego da plaća krijumčare i rizikuje deportaciju.
Politika – Kao i Srbija, i Crvena zvezda je počivala na tri elementa: lopovluku, agitpropu i nezrelosti.
U odnosu na razvijene zemlje Zapadne Evrope, mi smo daleko zaostali. Najsiromašnija zemlja Zapadne Evrope (Portugal) sa više od 20.000 međunarodnih dolara po stanovniku dva puta je bogatija od Srbije.
Kroz nekoliko godina Srbija se može naći u situaciji da je bez Kosova, bez EU, u hladnom ratu sa Amerikom, i bez gasovoda. Pred nama je „savršena oluja”. Čak i ukoliko ne dodamo domaće „burne” komponente.