Dobre i loše strane globalizacije
Uz porast nejednakosti u svetu prosečne vrednosti postaju besmislene. U polarizovanom društvu porast prosečnog dohotka ne govori nam ništa o promenama kroz koje prolaze bogati ili siromašni.
Uz porast nejednakosti u svetu prosečne vrednosti postaju besmislene. U polarizovanom društvu porast prosečnog dohotka ne govori nam ništa o promenama kroz koje prolaze bogati ili siromašni.
Uzrok krize politike je osipanje javnih servisa izazvano etosom privatnog interesa. Političari se ponašaju u skladu sa svojim ličnim interesima i to se od njih očekuje.
Tu postoje neke očigledne paralele. I jedno i drugo su globalni problemi koji se ne mogu rešavati na nivou nacionalne države, društvene grupe ili pojedinca…
Što se tiče zemalja Balkana i zapadnih republika nekadašnjeg Sovjetskog Saveza, beskrajne pregovore treba da zameni ponuda posebnog statusa ili vremenski ograničeni pregovori do punog članstva.
Na ljude koji se bave društvenim naukama Marks je možda najviše uticao ekonomskom interpretacijom istorije. Ovo tumačenje je toliko široko prihvaćeno da se više i ne dovodi u vezu sa Marksom.
VIDEO i transkript razgovora sa Brankom Milanovićem u CZKD-u. Razgovor vodila Svetlana Lukić, komentari iz publike: ekonomista Mihail Arandarenko i sociološkinja Vesna Pešić.
Posle udaraca globalizacije zapadna srednja klasa nije sklona plaćanju poreza na klimatske promene. Očekuje se da teoretičari kontra-rasta sada predlože konkretne mere.
Uzroci su dvojni: proces globalizacije koji je saznanja o razlikama u dohotku između zemalja učinio opšte poznatim i ogromne razlike u dohotku između zemalja EU i zemalja Bliskog istoka i Afrike.
Hayek bi bio oduševljen vešću u Fajnenšal tajmsu o raspuštanju Društva marksista na Univerzitetu u Pekingu zbog pružanja podrške štrajku radnika u Specijalnoj ekonomskoj zoni u Šenženu.
Svetsko prvenstvo nije bilo naročito važan događaj. Malo je navijača otputovalo u Čile. Neke utakmice su igrane na polupraznim stadionima pred nekoliko hiljada gledalaca.
Prva knjiga koju sam ovog leta pročitao i odlučio da prikažem je veoma uspešna Ekonomija šuplje krofne Kate Raworth. To je ambiciozno delo koje želi da promeni način na koji ekonomisti razmišljaju.
Svako ko putuje kroz zapadnu Evropu, naročito leti, mora biti impresioniran bogatstvom i lepotom ovog kontinenta i kvalitetom života lokalnog stanovništva.
Zanimali su me socijalni problemi, a studirao sam ekonomiju i statistiku. Nejednakost se pojavila kao idealan spoj interesa za socijalne probleme i empirijski rad.
Let od Beča do Beograda traje sat vremena, ali je razlika u prihodima verovatno oko 4 prema 1. To znači da na svakih 15 minuta leta na istok gubite 30 odsto prihoda. Otkud to?
Ovde ću se osvrnuti na Marksov intelektualni uticaj – ali iz jednog drugačijeg ugla. Pitaću kakav bi bio Marksov uticaj da se nisu zbila tri impozantna događaja.
Pitanje o demokratizaciji Kine mora se postaviti na nov način, a ne u standardnoj formulaciji: da li će kineski kapitalisti uspeti da uspostave kontrolu nad državom?
Histerija zbog lažnih vesti, naročito u SAD, razumljiva je reakcija na gubitak monopolskog položaja anglo-američkih medija u svetu uspostavljenog još 1945.
Amartya Sen nam je skrenuo pažnju na Smithovu ranu knjigu „Teorija moralnih osećanja“ i podsetio nas da je Smith prvo bio filozof morala, pa tek onda utemeljivač moderne političke ekonomije.
Bizarno je to što povratak na industrijske odnose i poreske politike iz 19. veka predvode ljudi kojima su usta puna jednakosti i poštovanja prava. Niko od njih ne bi glasao za Zakon o gospodarima i slugama.
„Kada Kina zavlada svetom“ (bez upitnika i bez kondicionala) je debela i pomalo repetitivna knjiga od 700 strana u kojoj Martin Jacques pokušava da odgovori na pitanja koja danas mnogi postavljaju.
Njegova teorija je zanimljiva i zato što je formulisana u isto vreme kada su o imperijalizmu pisali Lenjin i Rosa Luxembourg. Poznavao je njihove radove i reagovao na iste događaje kao oni.
Prikaz knjige Paula Masona: U pitanju je veoma ambiciozna knjiga. Na manje od 300 strana tumači se 300 godina kapitalizma, pokušaji da se on zameni socijalizmom i pokazuje se njegova buduća transformacija.
Bogatiji deo sveta u dolazećim decenijama neće ostvarivati stope rasta azijskih džinova – Kine, Indije, Vijetnama, Tajlanda, Indonezije. Azijska srednja klasa će zauzimati „teritoriju“ sadašnje zapadne srednje klase.
Globalizacija je okvir u kome se odvijaju promene nivoa nejednakosti. Neke su dobre, kao pad nejednakosti u svetu zbog rasta u Kini i Indiji, a neke loše, kao propast srednje klase u većini bogatih zemalja.
Demokratija može biti gora za siromašne od samovolje autoritarnog vladara. Država relativno nezavisna od elite može više brinuti o opštem interesu od demokratske vlasti koja je u realnosti vlast bogatih.
Fabrike, vozovi, aerodromi i škole bi radili trećinu sadašnjeg radnog vremena; struju, grejanje i toplu vodu bismo imali 8 sati dnevno; kola bismo vozili svakog trećeg dana; radili bismo 13 sati nedeljno…
Poslednje 4 godine u Njujorku sam bio sam i najmanje 400 puta sam sâm večerao, pa mi to daje pravo na mišljenje o tome šta nam to otkriva o svetu u kome živimo.
Uverenje da ratovi doprinose smanjenju nejednakosti prihvata se kao samorazumljiva istina. Ali da li je uvek tako? Na primer, ima naznaka da je nejednakost u Nemačkoj u periodu 1914-1918. rasla.
Prijatelj mi je nedavno poslao neobičan tekst koji počinje predviđanjem da će u svetu uskoro nastupiti anti-nacionalistička intelektualna revolucija koja će otkloniti nepravde mesta rođenja.
U poplavi literature nastale ili objavljene posle Hladnog rata nisam našao gotovo ništa što bi odražavalo moje iskustvo života u Jugoslaviji 60-ih i 70-ih godina. Nisam se sećao likvidacija, političkih procesa…
U takvoj zemlji naizgled postoji demokratija, ali jedino važno pravilo je da pobeđuje samo jedna partija, dok se ostalima manje ili više dopušta da se uključe u podelu plena.
Srbija je po nejednakosti oko svetskog proseka, ali u odnosu na region stoji loše: 30% njenog stanovništva ima dohodak ispod slovenačkog minimalca.