Populizam i politika emocija
Levom centru je potreban emocionalni narativ sa ponudom u obliku ekonomske nade: nigde nije propisan monopol radikalne levice na to. Ali neoliberalni udžbenici tvrde da je sve to nemoguće.
Levom centru je potreban emocionalni narativ sa ponudom u obliku ekonomske nade: nigde nije propisan monopol radikalne levice na to. Ali neoliberalni udžbenici tvrde da je sve to nemoguće.
Francuska republika je zasnovana na nasilju pobunjenog naroda. Politika se ovde preliva na ulice mnogo lakše nego u drugim zapadnim demokratijama. Ali nikada ranije nisam video takve nerede u Parizu.
Pitali smo istoričare fašizma da procene Trampa. Profesorka Ben-Giat kaže da „vladari skloni autokratiji žele da stvore utisak nesalomivosti. Oni žele da se mi uplašimo i pomislimo da je njihov trijumf konačan“.
Kada populistička levica napada elite, meta su joj nosioci najveće moći, onih 1% koji poseduju polovinu svetskog bogatstva. A kada desničarski populisti napadaju elite, oni misle pre svega na kulturnu elitu.
Republikanci su učvrstili većinu u Senatu i pobedili na izborima za guvernera u Floridi, Ohaju, Ajovi i Nju Hempširu. Demokrati shvataju da nije došlo do masovnog približavanja biračkog tela njihovoj partiji.
„Milostinja je hladan gest bez ljubavi. Bogataši koji žele da pomognu siromašnima treba da plaćaju porez, a ne da dele novac po svojoj volji“. Ova izjava elegantno sažima argument u korist progresivnog oporezivanja.
Kancelarkina slabost u zemlji može smanjiti njen kapacitet da vodi EU u trenutku kad se Unija bori s brexitom, budžetskom krizom u Italiji i verovatnoćom da populisti dobiju veliku podršku na izborima za parlament EU.
Erdogan je poznatiji po političkoj represiji i desetinama novinara u zatvoru ili bez posla – nego po borbi za slobodu medija. Nedavno je, međutim, uputio najglasniju osudu ubistva Džamala Kašogija.
Glasači će jednom shvatiti da je u osnovi svih naših problema ekološki stres. Ovaj uvid će možda nastupiti kada voda bude preskupa, kada usevi propadnu, kada izbeglička kriza izazove rat. Možda će tada biti kasno.
Što je moć koju određeni identitet pruža veća, to je manje verovatno da će njeni nosioci biti svesni da ona proističe iz identiteta. Niko me još nije pitao: „Kada si roditeljima rekao da si heteroseksualac?“
Ako je „požuri i čekaj“ nezvanični moto vojske, pripovedanje je svakako jedno od mnogih nezvaničnih vojničkih zanimanja. Rat se sastoji od smenjivanja dugih, jednoličnih sati i trenutaka intenzivnog užasa.
Da bismo se uspešno borili protiv sve jače međunarodne autoritarne osovine, potreban nam je međunarodni progresivni pokret koji mobiliše vizijom zajedničkog prosperiteta, sigurnosti i dostojanstva za sve ljude.
Naša epoha će se pamtiti po trijumfu globalne desnice. Da li će se pamtiti i po humanističkom suprotstavljanju toj opasnosti zavisi od spremnosti progresivnih snaga sveta da izgrade svoju internacionalu.
Iza slika o ukidanju štednje i ponovnoj nezavisnosti Grčke pomalja se prizor opustošene zemlje koja je upravo stupila u novi period od 42 godine (2018-2060) nemilosrdne štednje i dužničkih okova.
Pedro Sánchez i njegova socijalistička vlada doneli su odluku koja će pomoći Španiji da ostavi za sobom nasleđe građanskog rata i fašističke prošlosti.
Određena vrsta strategije za zaštitu prirodne sredine – koja se fokusira na potrošače umesto na institucije koje oblikuju njihovu potrošnju – može proizvesti uslove za desničarski protivudar.
Oni koji su bili prisiljeni na poricanje Holokausta uviđaju da je opet moguće otvoreno slaviti genocid. Tako lider Kju-kluks-klana danas kaže: „Ubili smo 6 miliona Jevreja – 11 miliona imigranata i nije neki izazov.“
Vavilonska ribica iz Douglas Adamsovog „Autostoperskog vodiča kroz galaksiju“ koja simultano prevodi sve izgovoreno u uši domaćina postaje realnost. Ali razumeti šta ljudi zaista govore može biti opasno.
Video je granice hiperkapitalizma, ali ga je sopstvena klasna pozicija sprečila da zastupa prave reforme. U sistemu u kojem se obogatio nema mesta kosmopolitizmu.
Njegova administracija postiže dobre ekonomske rezultate u zemlji. On je izdejstvovao smanjenja poreza na prihod i dobit o kakvima republikanci pre nekoliko godina nisu mogli ni da sanjaju. I to nije sve.
Na prosto nizanje istorijskih činjenica odgovoreno mi je histeričnim ličnim napadima, što je reakcija tipična za zavisnika u procesu odvikavanja. Ovde je to Britanija zavisna od svoje nacionalne slave.
Prošle nedelje su se Hari i Megan pojavili u đačkim torbama moje dece – škola je pozvala učenike da proslave kraljevsko venčanje nošenjem crveno-belo-plave odeće…
Prošle nedelje Tramp je povukao jedan od najopasnijih poteza od kada je postao predsednik SAD-a: izašao je iz Zajedničkog sveobuhvatnog plana akcije, poznatog i kao Iranski nuklearni sporazum.
Iz uvoda za novo izdanje povodom 200 godina od Marxovog rođenja: Ponovno čitanje Manifesta donelo mi je i izvesnu utehu, jer mi je potvrdilo da je to liberalan, čak libertarijanski tekst.
To nije debata o ideologiji ili ustavnim principima, već borba između mlade feminističke generacije koja predstavlja sutrašnju većinu i stare, bele muške manjine koja se očajnički trudi da očuva svoju moć.
Mnogi liberali pobedu brexita ili Trumpa ne prihvataju kao posledicu poraza svojih ideja. Umesto toga oni insistiraju na stavu da su glasači glupi i da ne znaju šta hoće.
Siromašne ili imućne, neuke ili obrazovane, zaposlene ili nezaposlene, sa decom ili bez njih, buntovne ili pokorne – sve smo obeležene načinom bivanja u svetu koji je otrovan hiljadama godina muške dominacije.
Corbyn je socijalistički sumnjičav prema institucijama koje promovišu slobodno tržište. Za konzervativnu premijerku Evropska unija je previše strana, dok je za lidera laburista previše kapitalistička.
„Drugi svetski rat je završen, ali Prvi još traje“, kazao mi je nedavno jedan turski zvaničnik u Ankari. On je mislio na Bliski istok, ali u Moskvi, Kijevu i na Balkanu isti komentar sam čuo o Evropi.
U Evropi je u toku preispitivanje davno usvojenih ideja. Ne radi se o amneziji, već o pomami za fragmentarnim i kontroverznim tumačenjima istorije. Sve je u ponudi. Nestao je konsenzus o osnovnim činjenicama.
Naša kolonijalna prošlost stvara utisak da smo daleko veći nego što zaista jesmo. Ubedili smo sebe da je Britanija u centru većine mapa sveta zato što se svet vrti oko nas, a ne zato što smo ih mi crtali.
Danas je više nego ikada potrebno da svi koji veruju u demokratiju i progresivnu vladavinu ujedine radne i slabo plaćene ljude širom sveta oko programa koji će odražavati stvarne ljudske potrebe.