Trampov šou – da li je ovo kraj?
Kada traži da se prekine brojanje glasova (kao što je tražio prekid testiranja na kovid), on želi da spreči realnost da se materijalizuje kako bi očuvao kontrolu nad onim što se opaža kao istinito ili lažno.
Kada traži da se prekine brojanje glasova (kao što je tražio prekid testiranja na kovid), on želi da spreči realnost da se materijalizuje kako bi očuvao kontrolu nad onim što se opaža kao istinito ili lažno.
Region Nagorno-Karabah na južnom Kavkazu opet je poprište tragedije. Dozvolite mi da vas provedem kroz taj lavirint, kao neko ko je izveštavao o tom sukobu i izučavao ga sa obe strane 25 godina.
Odgovor na naizgled jednostavno pitanje „Koliko je stara Nemačka?“ uopšte nije jednostavan. Ali jedno je jasno: poslednje tri decenije bile su najbolji period u dugoj istoriji ove zemlje.
Pandemija je oborila cenu azerbejdžanske nafte, pa je možda procenjeno da je vreme za vojni sukob i povratak u mirovni proces sa jačim adutima.
Rešavanje posledica ljudskih aktivnosti na planetu nije rat koji vodi pobedi. Radi se o neprekidnom nizu adaptacija. Nije nam potrebna suspenzija demokratije, već njena ekspanzija. A vremena nema.
Kovaks model je značajan jer omogućava ravnotežu između bogatih i siromašnih. Svaka zemlja koja je pristupila inicijativi – SAD nisu – dobiće dovoljno vakcina za 20% svog stanovništva.
„A šta žele vekovima prezreni, gluvi i slepi? Da zovu se ljudima“. Setio sam se ovih stihova beloruskog pesnika Janke Kupale s početka 20. veka dok Belorusiju potresaju građanski protesti.
Stručnjaci i proizvođači vakcina upozoravaju da bi sezona gripa mogla da duplira provalu respiratornih bolesti u SAD, dok mimo toga očekuju da jesen i zima podstaknu širenje kovida-19.
Po trotoarima se gomilaju razbijeni prozori i vrata, dok komadi stakla pokrivaju kolovoze kao sneg. Vozila se probijaju zakrčenim ulicama i drobe ih u prah: grad izgleda kao posle peščane oluje.
Za razliku od drugih kriza koje pamti Amerika, ovoga puta nije bilo efikasnog vođstva na nivou zemlje niti adekvatnog planiranja za krizu – Trumpov plan je od početka bio da nema plan.
Kada je crni reporter CNN-a uhapšen u živom prenosu dok je pokrivao proteste u Mineapolisu, mnogi su izrazili zaprepašćenje što se tako nešto moglo dogoditi u Sjedinjenim Državama.
Nešto nalik na koherentnu pandemijsku doktrinu šoka počinje da se pojavljuje. Nazovite to „Screen New Deal“.
Našim zdravljem i životom ne mogu upravljati samo tržišne sile. Hiljade akademskih radnika širom sveta peticijom upućuju na izlaz iz krize: ljudska bića koja rade nisu samo „resurs“.
11. septembar, finansijska kriza 2008. i Covid-19 samo su erupcije u dugačkom nizu propadanja. Koliko god Covid-19 sam po sebi bio ozbiljna pretnja, on mi izgleda i kao generalna proba 21. veka.
Američki demokrati treba da organizuju sopstvene večernje konferencije za novinare, a to što ih je Trump prepustio samima sebi guverneri treba da iskoriste za izgradnju paralelnog polisa.
Kada se završi ova pandemija, ne očekujem da će odeljenja za filozofiju dobiti primetno veći budžet. Ali kladim se da će se budžeti medicinskih škola i zdravstvenih sistema znatno povećati.
Evropa je doživela istorijski poraz. Posle dugih pregovora, na sednici ministara finansija evrozone doneta je odluka o zajedničkom odgovoru na ekonomske posledice pandemije korona virusa.
Politiku često svodimo na nadmetanje stranaka za našu podršku. Ali suštinsko pitanje demokratije je kako će ljudi na vlasti koristiti ogromnu moć koju im dajemo. I kako ćemo mi na to reagovati.
Trumpova odluka da sluša poslovne lidere umesto infektologe verovatno će imati smrtonosne posledice. Pre njega su to radili Reagan, Thatcher i drugi proponenti neoliberalizma.
Ispitivanje na ljudima počinje u aprilu. I ako sve bude išlo po planu proći će dosta vremena pre nego što globalna imunizacija bude moguća. Do tada će pandemija verovatno biti gotova.
Intervju sa ekspertom J. Quickom o korona virusu: Najbolji scenario je da žarište u Kini bude stavljeno pod kontrolu, a najgori da se epidemija proširi globalno i da nastane nova endemska bolest.
Na propast osuđeni pregovori koje je započela Theresa May, a okončao Boris Johnson, doneli su ostvarenje najbesmislenijeg mazohističkog sna koji su stanovnici ovih ostrva ikada sanjali.
Danas Velika Britanija izlazi iz Evropske unije. Ponavljamo tekst iz septembra prošle godine: Zašto rizikovati raspad Ujedinjenog Kraljevstva, upropašćavanje privrede, nestašicu hrane i lekova…
Udaljavanje od starog poretka je globalna pojava, bilo da su u pitanju korumpirani oslobodilački pokreti u Indiji i Africi ili posustale konzervativne i socijaldemokratske partije u Evropi.
Neki laburisti izjavljuju da partija mora pokazati više patriotizma ako želi da povrati poverenje birača. To pokazuje njihovu ideološku dezorijentisanost i svodi se na podilaženje rasistima.
Uznemirenje među pravnicima izazvala je najava obznanjena u Kraljičinom govoru da će nova vlada uspostaviti komisiju za ustav, demokratiju i prava, a koja će preispitati „kako naša demokratija funkcioniše“.
Na vrhuncu moći Britanci su odavali utisak ljudi u pozorišnoj predstavi koji glume Engleze. I danas, dok ih vodi maloumni učenik privatne škole, engleski identitet i dalje izgleda jednako nestvarno.
Do izbora u četvrtak 12. decembra laburisti treba da obore glavnu Johnsonovu laž o brexitu do kraja januara. I drugo, treba da prestanu da nam svakog dana obećavaju nešto veliko i novo.
Kada se Jeremy Corbyn kandidovao za lidera Laburističke partije, njegov deklarisani cilj bio je proširenje područja debate. Njegova pobeda nije bila proizvod „pokreta“ već trenutka.
Izbori nisu samo politički triler. Na izborima se odlučuje ili bi trebalo da se odlučuje o nečemu stvarnom. Pravi značaj izbora nije u tome ko će na kraju pobediti, već šta bi se njima moglo promeniti.
Kada moćnici govore mnogi novinari samo prenose njihove reči. Umesto da budu kritički sagovornici oni su glasnogovornici. Kao da je sama činjenica da je političar nešto rekao vest.
Članica sam kluba čitalaca Marksovog Kapitala u Moldaviji. Svi smo mladi i nismo iskusili sovjetski komunizam iz prve ruke. Levicu povezujemo sa Bernijem Sandersom, a ne sa gulazima.