Uticaj evropske radikalne desnice
Konvencionalna mudrost koja kaže da se izrazito nacionalističke stranke ne mogu ujedinjavati preko državnih granica odraz je političkog samozadovoljstva i nepoznavanja istorije.
Konvencionalna mudrost koja kaže da se izrazito nacionalističke stranke ne mogu ujedinjavati preko državnih granica odraz je političkog samozadovoljstva i nepoznavanja istorije.
Potrebni su nam novi okviri za razumevanje načina na koji nova generacija autoritarnih lidera onemogućava kritičko izveštavanje, bez hapšenja ili fizičkih napada na novinare.
Kampovi demonstranata na američkim univerzitetima uglavnom slede primer iz „decenije trgova“. Svako je mogao videti da kamp na Kolumbiji nije mesto „vladavine rulje“, da postoje stroge smernice.
Trump nije jedini desničarski populistički lider koji je političku stranku potčinio svojoj volji. Zarobljavanje partijske mašinerije je uobičajeno za populiste i autokrate.
S obzirom na česta hodočašća Trampovih lakeja u Budimpeštu kao prestonicu „nacionalnog konzervativizma“ – Mađarska predstavlja nagoveštaj kako bi mogao da izgleda drugi Trampov mandat.
Svojevremeno je nemački ustavni sud zaključio da država ne sme da ograničava temeljna prava samo zato što bi suočavanje s bedom ovog sveta moglo narušiti dobro raspoloženje građana.
Ovo je važna izborna godina: izbori su najavljeni u više od 50 zemalja. Strahuje se da će društveni mediji naoružani veštačkom inteligencijom uticati na te izbore na neželjen način.
Često se ponavlja da je liberalizam u krizi. Ali koji liberalizam? Da li govorimo o skupu ideala ili o institucijama? Ili o politikama koje se sprovode u nekim zapadnim zemljama?
Vrhovni sud SAD – koji je već optuživan za kršenje načela demokratije – treba da odigra ulogu spasitelja koji će Trumpu vratiti pravo da se kandiduje i konačni sud prepustiti glasačima.
Poljski antiliberali su izgubili parlamentarnu većinu. Znamo li kako su se uopšte dokopali vlasti i zašto bi politike koje su sprovodili mogle da dominiraju i posle izbornog poraza?
Kada zaista imaju glas, obični građani neće nužno biti „protiv sveta“, a kamoli tražiti novo doba autarkije. Njihovi izbori, naravno, zavise od toga kakva im se globalizacija nudi.
Umesto grube represije, novi autokrati koriste špijunski softver da identifikuju disidente. Umesto tajnih agenata, šalju finansijsku inspekciju u nevladine organizacije ili medijske kuće.
Da li je moguć zamor od tužbi protiv Trampa? Čini se da svake nedelje stiže nova optužnica; opravdano je izgubiti nit o detaljima četiri velika procesa s kojima se zasad suočava bivši predsednik.
Prostor parlamenta treba da olakša građanima da shvate šta koja strana zastupa i da omogući poslanicima da pozivaju na odgovornost članove vlade uz uvid najšire javnosti.
Smenu populističkih režima, ako do smene dođe, naročito opasnom čine lideri koji tvrde da samo oni predstavljaju narod, a uz to imaju masovnu podršku i mnogo toga da izgube.
U trenutku kada autokrati konsoliduju svoju moć napadajući medije, uzdržavanje od kritike takvog ponašanja vodi nas u tolerisanje uspona autoritarizma. Ćutanje novinara nikada nije neutralno.
Dakle, konačno se desilo. Protiv Trampa je podignuta optužnica, ali ona verovatno neće zadovoljiti njegove protivnike. Možda nas očekuje antiklimaks.
Radikalno desna vlada, po ugledu na režime u Mađarskoj, Poljskoj i ostalim samoproglašenim bastionima i-liberalizma, želi da sudstvo i nezavisne medije potčini državnoj kontroli.
Desničarski guverner Floride je blokirao predlog kursa afroameričkih studija za srednjoškolce i najavio odluke koje će sprečiti državne univerzitete da se bave tzv. kritičkom teorijom rase.
Ova odluka jeste pogrešna ali teško da je to kraj demokratije, kako misle razni alarmisti. Mada poslednji potez najveće društvene mreže na svetu zaista potvrđuje njeno neverovatno licemerje.
Posle loše godine autokrati širom sveta mora da su oduševljeni: uoči druge godišnjice pobune na Kapitolu, SAD su zaprepašćenoj globalnoj publici pružile spektakl demokratskog rasula.
Fašizam – i pored glorifikacije nasilja – često nije morao da pribegava nasilju da bi ostvario postavljene ciljeve. Mussolini nije umarširao u Rim. Doputovao je spavaćim kolima iz Milana.
Suprotno raširenom mišljenju da se težište Unije iz Berlina i Pariza pomerilo na istok, Varšava i Budimpešta zapravo nemaju širu zajedničku viziju, osim iliberalizma unutar sopstvenih zemalja.
Empirijski nalazi pokazuju da su demokratije poslednjih godina u opadanju, kako po broju tako i po kvalitetu. Otuda sledi da je u usponu neki novi politički sistem koji zamenjuje demokratiju.
Poricanje izborne volje je novi globalni trend: to je učinio Tramp, a sada se na to sprema Bolsonaro. Postavlja se pitanje zašto glasači staju uz lidere koji se neosnovano žale da su „prevareni“.
Termin neoliberalizam neizbežan je u raspravama na zapadu. Obično se koristi kao uvreda, sinonim za kapitalizam krvavih kandži i očnjaka. Ali istoričari osporavaju takvu upotrebu bar od 2018…
Bila je 1990. godina kada je hevi-metal sastav Scorpions objavio „Vetar promene“, pesmu punu nade posvećenu kraju Hladnog rata: „Neka tvoja balalajka zapeva / Ono što moja gitara želi da kaže“.
Američki konzervativci su ove godine svoju konferenciju prvi put održali van SAD, u Budimpešti. Viktor Orban je bio glavna atrakcija, uz prateće vokale lidera evropske ekstremne desnice.
Rezultati izbora u Mađarskoj, prvih velikih izbora organizovanih u Evropi od počeka rata u Ukrajini, dovode u pitanje našu pretpostavku o tome da svaka autokratija na kraju pada sama od sebe.
Napadači na Kapitol žele restauraciju privilegovanog statusa belih muškaraca koji veruju da su žene, priroda i mašinerija demokratije u krajnjoj instanci njihova privatna imovina.
Centrizam bez procedure nema smisla. Ako neka od partija odbacuje sama demokratska načela, insistiranje na održavanju jednake distance čini nas saučesnicima u napadu na demokratiju.
Za vreme Trampa proglašena je poslednjom branom liberalnog poretka. Čak se i Alexis Tsipras, grčki premijer koga je primorala da prihvati teške mere štednje, divio njenoj iskrenosti i poštenju.