Pruski Diznilend
Na ostrvu muzeja na reci Špre u Berlinu obnovljena je džinovska palata pruskih vladara. Kao spomenik zagušljivoj i filistejskoj kulturi ona je primerena kadenca na kraju ere u znaku Angele Merkel.
Na ostrvu muzeja na reci Špre u Berlinu obnovljena je džinovska palata pruskih vladara. Kao spomenik zagušljivoj i filistejskoj kulturi ona je primerena kadenca na kraju ere u znaku Angele Merkel.
Iako je Trump otišao, niko ne bi rekao da je demokratija najzad bezbedna u svetu. Trumpov povratak se ne može isključiti, a imaćemo posla i s trampizovanom Republikanskom strankom.
Intervju za Njujorker o novoj knjizi – Demokratija će opstati i bez obnove tradicionalnih kontrolnih mehanizama. Građani mogu da preoblikuju posredničke institucije, pre svega stranke i medije.
Reporteri bez granica ocenjuju stanje medijskih sloboda kao „dobro“ u svega 12 zemalja sveta – što je manje nego ikada. Najočigledniju pretnju slobodi štampe predstavljaju autoritarni režimi.
Demokratiji je nužna opozicija koja vladu poziva na odgovornost i nudi rešenja – što na nivou EU kao celine ne postoji. Problem je i odsustvo jasne predstave građana EU o tome ko je za šta odgovoran.
Zaključak poslednje knjige: Da li je liberalizam zastareo? Zastarela je diskusija o njemu koja koristi pogrešne suprotnosti. Narativ o sukobu naroda i elite je naročito pogrešna dijagnoza o našoj epohi.
Ako se zalažete za vraćanje prava glasa osuđivanim zločincima, kako ćete opravdati doživotnu zabranu bavljenja politikom za Trumpa? Šta ako se on pokaje i promeni? Zar ne treba da budemo dosledni?
Sastanak Evropskog saveta, opisan kao samit sudnjeg dana, odigrao se pod pretnjom Mađarske i Poljske da će staviti veto na budžet EU 2021-27. i blokirati predloženi fond za oporavak od pandemije.
Iz nove knjige: U ovom eseju želim da ponovo oživim liberalizam odozdo. On je verniji osnovama liberalne misli od tzv. kulturnog liberalizma elita. Cilj mi je i da revidiram liberalizam straha…
Demokrati u SAD treba da se pomire sa činjenicom da njihovu publiku čine i desni populisti. Tu je besmisleno pokušavati postideti nekoga ko stida nema. Na vatru se mora odgovoriti vatrom.
Osporavanje izbornih rezultata je standardna strategija autoritarnih populista. Time se potkopava jedna od najvažnijih funkcija izbornog procesa – prevladavanje neslaganja bez primene sile.
Za razliku od drugih kriza koje pamti Amerika, ovoga puta nije bilo efikasnog vođstva na nivou zemlje niti adekvatnog planiranja za krizu – Trumpov plan je od početka bio da nema plan.
Našim zdravljem i životom ne mogu upravljati samo tržišne sile. Hiljade akademskih radnika širom sveta peticijom upućuju na izlaz iz krize: ljudska bića koja rade nisu samo „resurs“.
Američki demokrati treba da organizuju sopstvene večernje konferencije za novinare, a to što ih je Trump prepustio samima sebi guverneri treba da iskoriste za izgradnju paralelnog polisa.
Kritike lidera opozicije ne treba kvalifikovati kao štetno podsticanje unutrašnjih sukoba. Mehanizmi kojima opozicija poziva na odgovornost predstavnike vlasti sada se moraju jačati, a ne slabiti.
Trumpova odluka da sluša poslovne lidere umesto infektologe verovatno će imati smrtonosne posledice. Pre njega su to radili Reagan, Thatcher i drugi proponenti neoliberalizma.
Elitistički prezir prema direktnoj demokratiji ne samo da potvrđuje populističku retoriku, već istovremeno ignoriše činjenicu da referendumi mogu biti izuzetno efektno oružje protiv populista.
Kažu da smo sa „alternativnim činjenicama“ ušli u fazu istorije u kojoj istina nije bitna. Ali ovaj problem je star koliko i demokratija; novi su napori ključnih aktera u društvu da se degradira javni diskurs.
Ransimanova analogija sa krizom srednjih godina neizbežno implicira da je smrt demokratije blizu. On skicira tri moguća scenarija za kraj demokratije: klimatske promene, društvene mreže i kineski model.
Levica je uspevala uvek kada je nudila jasne alternative o pitanjima kao što su stambena politika i finansijska regulacija, a ne kada je zazivala „narod“ i „naciju“. Dobri primeri su Džeremi Korbin i Berni Sanders.
To je otvoreno kršenje zakona, ali na savestan i nenasilan način, sa ciljem ubeđivanja sugrađana da nešto u društvu treba promeniti jer je nepravedno. I njeni učesnici su spremni da prihvate kaznu za ovaj čin.
Ako je liberalna demokratija ugrožena, zašto se u pomoć ne pozovu branitelji „otvorenog društva“, kao što su Isaiah Berlin, Arthur Schlesinger Jr, Karl Popper i Raymond Aron?
U mnogim zemljama je ugroženo pravo na okupljanje i proteste na ulicama i trgovima. Ova aktivnost je suštinski važna za demokratiju i ne može je zameniti onlajn aktivizam, a još manje glasanje na izborima.
Istoričari će je slaviti zbog odluke da izbeglicama dopusti ulazak u Nemačku, ali njena nesposobnost da izgradi trajnu arhitekturu evropskih integracija dovodi u pitanje pozitivnu ocenu njene vladavine.
Pitanje nije da li populisti generalno mogu da vladaju – u mnogim zemljama su pokazali da mogu – već da li je novi tehno-populizam jednokratni eksperiment ili vesnik budućih događaja u zapadnim demokratijama.
Uzroci i posledice onoga što se često opisuje kao „uspon populizma“ predmet su dubokih neslaganja. Ali ako postoji jedna stvar oko koje se svi slažu, to je da je populizam pre svega napad na liberalizam.
Mađarska je na vrhu liste zemalja sa najvećom dobijenom pomoći iz evropskih fondova, koja je za vlast u zemlji isto što i prihodi od nafte arapskim despotima: besplatan resurs kojim se po volji kupuje politička podrška.
Posle brexita i Trampove pobede, izbori u Italiji na kojima su najveći uspeh ostvarili populisti i ekstremna desnica – sigurno će samo učvrstiti uverenje liberala da su građani sami krivi za vlast koju biraju.
Mladi glasači su posebno nezainteresovani za tradicionalne partije, jer ih vide kao previše birokratske, dakle dosadne. Setimo se dosetke Oscara Wildea o problemu sa socijalizmom: oduzima suviše večeri.
VIDEO i transkript razgovora u CZKD-u, govore Jan-Werner Müller, pisac knjige Šta je populizam?, sociološkinja Vesna Pešić i istoričarka Dubravka Stojanović. Razgovor vode Svetlana Lukić i Dejan Ilić.
Ponavljamo Uvod iz autorove knjige Šta je populizam, pred dolazak Jan-Werner Müllera u Beograd u utorak 31. oktobra, na razgovor u CZKD-u sa Vesnom Pešić i Dubravkom Stojanović.
Posle Macronove pobede navodno smo prešli u doba post-populizma. Ova interpretacija ima manu koja se pripisuje populistima – previše uprošćava stvari.