Kriza srednjeg doba demokratije
Ransimanova analogija sa krizom srednjih godina neizbežno implicira da je smrt demokratije blizu. On skicira tri moguća scenarija za kraj demokratije: klimatske promene, društvene mreže i kineski model.
Ransimanova analogija sa krizom srednjih godina neizbežno implicira da je smrt demokratije blizu. On skicira tri moguća scenarija za kraj demokratije: klimatske promene, društvene mreže i kineski model.
Levica je uspevala uvek kada je nudila jasne alternative o pitanjima kao što su stambena politika i finansijska regulacija, a ne kada je zazivala „narod“ i „naciju“. Dobri primeri su Džeremi Korbin i Berni Sanders.
To je otvoreno kršenje zakona, ali na savestan i nenasilan način, sa ciljem ubeđivanja sugrađana da nešto u društvu treba promeniti jer je nepravedno. I njeni učesnici su spremni da prihvate kaznu za ovaj čin.
Ako je liberalna demokratija ugrožena, zašto se u pomoć ne pozovu branitelji „otvorenog društva“, kao što su Isaiah Berlin, Arthur Schlesinger Jr, Karl Popper i Raymond Aron?
U mnogim zemljama je ugroženo pravo na okupljanje i proteste na ulicama i trgovima. Ova aktivnost je suštinski važna za demokratiju i ne može je zameniti onlajn aktivizam, a još manje glasanje na izborima.
Istoričari će je slaviti zbog odluke da izbeglicama dopusti ulazak u Nemačku, ali njena nesposobnost da izgradi trajnu arhitekturu evropskih integracija dovodi u pitanje pozitivnu ocenu njene vladavine.
Pitanje nije da li populisti generalno mogu da vladaju – u mnogim zemljama su pokazali da mogu – već da li je novi tehno-populizam jednokratni eksperiment ili vesnik budućih događaja u zapadnim demokratijama.
Uzroci i posledice onoga što se često opisuje kao „uspon populizma“ predmet su dubokih neslaganja. Ali ako postoji jedna stvar oko koje se svi slažu, to je da je populizam pre svega napad na liberalizam.
Mađarska je na vrhu liste zemalja sa najvećom dobijenom pomoći iz evropskih fondova, koja je za vlast u zemlji isto što i prihodi od nafte arapskim despotima: besplatan resurs kojim se po volji kupuje politička podrška.
Posle brexita i Trampove pobede, izbori u Italiji na kojima su najveći uspeh ostvarili populisti i ekstremna desnica – sigurno će samo učvrstiti uverenje liberala da su građani sami krivi za vlast koju biraju.
Mladi glasači su posebno nezainteresovani za tradicionalne partije, jer ih vide kao previše birokratske, dakle dosadne. Setimo se dosetke Oscara Wildea o problemu sa socijalizmom: oduzima suviše večeri.
VIDEO i transkript razgovora u CZKD-u, govore Jan-Werner Müller, pisac knjige Šta je populizam?, sociološkinja Vesna Pešić i istoričarka Dubravka Stojanović. Razgovor vode Svetlana Lukić i Dejan Ilić.
Ponavljamo Uvod iz autorove knjige Šta je populizam, pred dolazak Jan-Werner Müllera u Beograd u utorak 31. oktobra, na razgovor u CZKD-u sa Vesnom Pešić i Dubravkom Stojanović.
Posle Macronove pobede navodno smo prešli u doba post-populizma. Ova interpretacija ima manu koja se pripisuje populistima – previše uprošćava stvari.
Theresa May je obećala da će ukinuti ljudska prava koja „stoje na putu“ borbi protiv terorizma. To je uverljiva pretnja: ona je kao ministarka oduzimala državljanstva u ime nacionalne bezbednosti.
Kaže se da ratovi stvaraju države, a države vode ratove. Za razliku od toga, EU je izrasla iz tržišnog projekta. Pri čemu države mogu da stvore tržište, ali tržište ne može da stvori državu.
Mediji naklonjeni vladi su objasnili da su svi demonstranti Sorosevi plaćenici i da ih je on dovezao avionom; onda su učesnici protesta napravili papirne avione na kojima je pisalo Soros Airlines.
Novosti – Populizam je oblik antipluralizma i u tom smislu je svugdje isti, ali to ne znači da su razlozi njegovog uspona svugdje isti.
Odlomak iz knjige „Šta je populizam“, koja uskoro izlazi u izdanju Fabrike knjiga: U takvim režimima se otvoreno sprovode kolonizacija države, masovni klijentelizam i diskriminacioni legalizam.
Autorov predgovor srpskom izdanju knjige „Šta je populizam“: Svi kažu da populizam jača u celom svetu. Ali tvrdnje o porastu nezadovoljstva establišmentom šire sami populistički lideri.
Populisti tvrde da samo oni govore u ime ljudi. Oni ne izražavaju neslaganje sa određenom politikom. Za njih je to lična stvar: njihovi protivnici moraju biti sumnjivi i korumpirani.
Uspon krajnje desnice u Austriji i njena moć da ospori izborne rezultate u zemlji koja nema većih ekonomskih ili socijalnih problema, govore o novom stanju politike u Evropi isto koliko i brexit.
Da li bi rasprava o brexitu bila burnija u mirnijoj Evropi, manje rastrzanoj krizama? Možda bi tada pretnja da će Britanija napustiti EU podstakla ljude da se zapitaju koliko im znači ta zajednica.
AfD nije obična stranka krajnje desnice: ona je inspirisala radikalni ulični pokret Pegida, kome nema pandana u Evropi. Od završetka ere nacizma, nijedna desna partija nije imala toliku podršku.
Izgleda da niko ne shvata da su Orbanovi metodi motivisani nadmetanjem sa ekstremnom desnicom unutar Mađarske: njegov Fides se takmiči sa Jobikom.
Evropski pogled na američki sistem visokog obrazovanja, koji se smatra najboljim na svetu. Da li posle pucanja mehura na tržištu nekretnina sledi pucanje mehura na američkom tržištu obrazovanja.
Spoj arhitekture i politike priziva sliku totalitarnog vođe koji monumentalnim građevinama i avenijama obezbeđuje sebi večnost. A ako su diktatori pomalo i arhitekti, onda su i arhitekti pomalo diktatori.
On priznaje kontradiktornost pojma levice, posvećene očuvanju ranijih dostignuća i poziva socijaldemokrate da obnove poeziju svog pokreta i da, ako je to nužno – promene svoj program.
Herzog uspeva da na elegantan način pokaže da je liberalna politička misao potpuno suprotna od ideje o robotima koji mehanički maksimiziraju svoje prednosti, a koje mnogi zagovornici slobodnog tržišta vide na delu ne samo u ekonomiji već i u svim drugim sferama života.
Viktor Orban je najavio raskid sa liberalnom demokratijom i pokazao koju je stranu odabrao u novoj geopolitičkoj i ideološkoj borbi između Rusije i Zapada. Podržao je Putinov model vladavine i preuzeo vodeću ulogu u procesu političke regresije u istočnoj Evropi.
U očima populiste ne postoji legitimna opozicija. Ko god je protiv lidera automatski je i protiv naroda. To je i objašnjenje njegove nedavne zaprepašćujuće izjave: „Mi smo narod. Ko ste vi?“
Savremena Evropa tvorevina je demohrišćana. Harvardski istoričar H. Stjuart Hjuz 1958. je napisao: „Hrišćanski demokrata je pre svega hrišćanin, a demokrata tek u sporednom svojstvu. Pridev je važniji od imenice.“