Autokrati su uvek opasniji u drugom mandatu
Sedmice između izbora i prvog Trumpovog dekreta bile su neka vrsta uvoda u rat. Svi su znali da se sprema nešto loše i nadali se da neće biti strašno.
Sedmice između izbora i prvog Trumpovog dekreta bile su neka vrsta uvoda u rat. Svi su znali da se sprema nešto loše i nadali se da neće biti strašno.
Posledice nepoverenja prema naučnicima uticaće ne samo na javno zdravstvo, nego i na politike usmerene na klimatske promene i druga visoko politizovana naučna pitanja.
Da je neko pre dvadeset godina nazvao SAD oligarhijom, bio bi proglašen za komunjaru ili ludaka. Na Trampovoj inauguraciji tehnološki lideri sedeli su u prvom redu, ispred članova vlade.
Po prvi put u posleratnoj istoriji Austrije, na nedavnim izborima pobedila je krajnja desnica. Istorija pobedničke Slobodarske partije nudi neke važne pouke za savremenu evropsku politiku.
Nijedan bivši predsednik posle Cartera nije sledio njegov uzor da svoje veštine i kontakte iskoristi za obavljanje istinski važnih poslova u politici, umesto za gomilanje novca.
Stratezi sad pouzdano znaju da je Kamala Haris trebalo da gostuje kod Rogana ili da se distancira od identitetske politike. Niko da se zapita zašto je propala anti-trampovska struja republikanaca.
Učesnici američke debate o fašizmu se slažu da Tramp mora biti zaustavljen. Ali svađe oko sporne reči na slovo F gurnule su levičare i liberale u destruktivne međusobne obračune.
Orban je jedan od najomraženijih lidera u Evropi. Ali zato ga u Sjedinjenim Državama oduševljeno dočekuju ideolozi ekstremne desnice, koji njegov režim smatraju modelom za drugi Trampov mandat.
Mask i republikanski ideolozi opisuju Kamalu Haris kao marionetu skrivenih „lutkara“, posebno oca i sina Soroš, namerenih da sprovedu svoju „globalističku“ ili „kulturološko marksističku“ agendu.
Filozof danas ima utisak da ne razume nemačko javno mnjenje. Ko se promenio, on ili zemlja, koja se udaljava od pacifizma i „postnacionalizma“ koje je Habermas decenijama propovedao?
Pametni antipopulisti treba da usmere svoju retoričku vatru na lidere populista, a ne na njihove pristalice. Dž.D. Vens je „uvrnut“ jer je opsednut kontrolom ženskih tela i kažnjavanjem onih bez dece.
Mlađi senator iz Ohaja, Trampov izabrani zamenik je nacionalistički natalista i promoter zlokobne kombinacije desničarskih tehno drugara i industrije fosilnih goriva.
Političko nasilje bi u teoriji trebalo da bude „suprotno“ američkim vrednostima, ali u praksi je, nažalost, američko isto koliko i američka pita od jabuka.
Macronova odluka da raspiše vanredne izbore je pokazala da strategija izgradnje snažnog centrizma u Francuskoj nije donela rezultate. Ostali evropski lideri treba da imaju to na umu.
Konvencionalna mudrost koja kaže da se izrazito nacionalističke stranke ne mogu ujedinjavati preko državnih granica odraz je političkog samozadovoljstva i nepoznavanja istorije.
Potrebni su nam novi okviri za razumevanje načina na koji nova generacija autoritarnih lidera onemogućava kritičko izveštavanje, bez hapšenja ili fizičkih napada na novinare.
Kampovi demonstranata na američkim univerzitetima uglavnom slede primer iz „decenije trgova“. Svako je mogao videti da kamp na Kolumbiji nije mesto „vladavine rulje“, da postoje stroge smernice.
Trump nije jedini desničarski populistički lider koji je političku stranku potčinio svojoj volji. Zarobljavanje partijske mašinerije je uobičajeno za populiste i autokrate.
S obzirom na česta hodočašća Trampovih lakeja u Budimpeštu kao prestonicu „nacionalnog konzervativizma“ – Mađarska predstavlja nagoveštaj kako bi mogao da izgleda drugi Trampov mandat.
Svojevremeno je nemački ustavni sud zaključio da država ne sme da ograničava temeljna prava samo zato što bi suočavanje s bedom ovog sveta moglo narušiti dobro raspoloženje građana.
Ovo je važna izborna godina: izbori su najavljeni u više od 50 zemalja. Strahuje se da će društveni mediji naoružani veštačkom inteligencijom uticati na te izbore na neželjen način.
Često se ponavlja da je liberalizam u krizi. Ali koji liberalizam? Da li govorimo o skupu ideala ili o institucijama? Ili o politikama koje se sprovode u nekim zapadnim zemljama?
Vrhovni sud SAD – koji je već optuživan za kršenje načela demokratije – treba da odigra ulogu spasitelja koji će Trumpu vratiti pravo da se kandiduje i konačni sud prepustiti glasačima.
Poljski antiliberali su izgubili parlamentarnu većinu. Znamo li kako su se uopšte dokopali vlasti i zašto bi politike koje su sprovodili mogle da dominiraju i posle izbornog poraza?
Kada zaista imaju glas, obični građani neće nužno biti „protiv sveta“, a kamoli tražiti novo doba autarkije. Njihovi izbori, naravno, zavise od toga kakva im se globalizacija nudi.
Umesto grube represije, novi autokrati koriste špijunski softver da identifikuju disidente. Umesto tajnih agenata, šalju finansijsku inspekciju u nevladine organizacije ili medijske kuće.
Da li je moguć zamor od tužbi protiv Trampa? Čini se da svake nedelje stiže nova optužnica; opravdano je izgubiti nit o detaljima četiri velika procesa s kojima se zasad suočava bivši predsednik.
Prostor parlamenta treba da olakša građanima da shvate šta koja strana zastupa i da omogući poslanicima da pozivaju na odgovornost članove vlade uz uvid najšire javnosti.
Smenu populističkih režima, ako do smene dođe, naročito opasnom čine lideri koji tvrde da samo oni predstavljaju narod, a uz to imaju masovnu podršku i mnogo toga da izgube.
U trenutku kada autokrati konsoliduju svoju moć napadajući medije, uzdržavanje od kritike takvog ponašanja vodi nas u tolerisanje uspona autoritarizma. Ćutanje novinara nikada nije neutralno.
Dakle, konačno se desilo. Protiv Trampa je podignuta optužnica, ali ona verovatno neće zadovoljiti njegove protivnike. Možda nas očekuje antiklimaks.
Radikalno desna vlada, po ugledu na režime u Mađarskoj, Poljskoj i ostalim samoproglašenim bastionima i-liberalizma, želi da sudstvo i nezavisne medije potčini državnoj kontroli.