Mađarsko rešenje za problem populizma
Veruje se da iskustvo Mađarske pokazuje da je za pobedu dovoljno govoriti o korupciji ili ujediniti opoziciju. Avaj, put do pobede nad populističkim autokratima nije tako jednostavan.
Veruje se da iskustvo Mađarske pokazuje da je za pobedu dovoljno govoriti o korupciji ili ujediniti opoziciju. Avaj, put do pobede nad populističkim autokratima nije tako jednostavan.
Konzervativci decenijama rade na slabljenju pluralizma gledišta na univerzitetima i uvećanju svog uticaja i moći. Zato stranke krajnje desnice u drugim demokratijama preuzimaju američki model.
Samozvani ministar rata vrši ratne zločine, ljudi u Africi umiru zbog Maskovih rezova USAID-a, farmeri proglašavaju bankrot, ICE hapsi nekažnjeno, šire se male boginje, a mi brinemo o plesnoj dvorani?
Moć neprestanih debata u društvu može se uporediti sa opsadom sedišta vlasti. Nije stvar u tome da se političke institucije osvoje ili ukinu, već da im se skrene pažnja na pritužbe javnosti.
Ministarstvo pravde dalo je Trumpu slobodu da uništava dokaze o svojim nedelima. Umesto biblioteke, sagradiće hotel sa pozlaćenim spomenikom sebi i boingom 747 u staklenom lobiju.
Premijer sa najdužim stažom u Evropskoj uniji, Viktor Orbán je posle 16 godina poražen na izborima. Pobednike očekuju strukturni izazovi u procesu koji se obično naziva tranzicija 2.0.
Mada povremeno priznaje da ne zna šta njegovi podređeni rade, Trump nije u stanju da se distancira od bilo kog aspekta svoje administracije. Sve je njegova zasluga i sve je, naravno, divno i sjajno.
Nijedna američka administracija nije tako otvoreno veličala ubijanje kao što to danas čini propagandna mašina Bele kuće, uz sramne snimke strahota iranskog rata i priznanja o kršenju pravila ratovanja.
Važno je razumeti razloge zbog kojih komentatori izvan Trumpove propagandne mašine duh našeg vremena prikazuju kao krajnje desničarski. Taj način mišljenja nazvan je reakcionarni centrizam.
Zbog velike štete koju je Trump napravio u prvoj godini drugog mandata urušavanje američke diplomatije prošlo je gotovo neprimećeno. Ali njen slom će verovatno imati najduže posledice.
Pomilovanja se nude na prodaju, kompanije se dodvoravaju vlastima finansiranjem groteskne plesne dvorane, dok Trumpova politička porodica očekuje dobru zaradu od prekomorskih vojnih avantura.
To je priča o hrabrosti, ali i o kršenju zakona. Pitanje je šta danas znači građanska neposlušnost kada vlada pokazuje spremnost da kažnjava i sasvim zakonita neslaganja sa svojim odlukama.
Kasapljenje Bele kuće uklapa se u širi globalni trend: populistički lideri ekstremne desnice u mnogim zemljama koriste spektakularnu arhitekturu za otelovljenje svoje vizije „pravog naroda“ u kamenu.
Kako se pokazalo u doba „globalne demokratske recesije“, institucije često ne uspevaju da zaustave dolazeće autokrate. Bar ponekad, efikasnije im se suprotstavljaju građani na ulicama i trgovima.
Trampova administracija očekuje od univerziteta da potpišu sporazum, a zapravo izjavu o lojalnosti. Svih devet institucija bi morale da odbiju taj slabo prikriveni napad na akademske slobode.
Demokrati se suočavaju s dilemom svih opozicionih stranaka u borbi sa autokratima, pa možda treba ukazati na lekcije o novoj pojavi koju politikolozi opisuju kao globalnu recesiju demokratije.
Ubistvo aktiviste krajnje desnice Charlieja Kirka osvetlilo je asimetriju u savremenoj američkoj politici. Mnoge istaknute figure američke desnice pozvale su na odmazdu nad „radikalnom levicom“.
Proces nominacije sudija ustavnog suda Nemačke ugrožen je usponom krajnje desnice. Alternativa za Nemačku kao druga po veličini u nemačkom parlamentu zahteva „svog sudiju“.
Do nedavno je bauk globalnog saveza krajnje desničarskih populističkih stranaka bio samo bauk: svaka naznaka uzajamne saradnje bila je pre izraz samo-reklamiranja nego istinske solidarnosti.
U eri populizma zanimljivo je Schmittovo mišljenje da je diktator, uz dovoljnu podršku javnosti, otelovljenje demokratije, dok su institucije koje teže kompromisu, poput parlamenta, njeni neprijatelji.
Trampizam je skup taktika za iskorišćavanje slabosti američkog sistema: ne priznaj krivicu, uzvrati udarac i zataškaj poraz. Međutim, sa aferom Epštajn, Trampov recept samo pojačava pažnju javnosti.
Da li demonstranti imaju pravo da sakriju svoja lica? Tramp očigledno ne misli tako. Kao odgovor na proteste u Kaliforniji, predsednik je zahtevao da svako ko nosi masku odmah bude uhapšen.
Ukinuti su timovi za borbu protiv kleptokratije i poništene kazne kompanijama zbog davanja mita u inostranstvu. Tako Tramp poručuje da je zloupotreba položaja postala glavni američki biznis.
Ministarka nacionalne bezbednosti poništila je Harvardov sertifikat za prijem inostranih studenata. Brza sudska blokada ovog rešenja stigla je kao olakšanje. Ali nema mesta opuštanju.
Mišljenja o protestima protiv Trampa osciluju između dva ekstrema. Optimisti ukazuju na veći broj učesnika od očekivanog. Pesimisti proteste vide kao performanse bez snage i suštine.
Jasno je da Trump 2.0 koristi moralnu paniku povodom woke kulture i propalestinskih protesta kao izgovor za potčinjavanje institucija koje su na više načina pretnja svim ambicioznim autokratima.
Mnogi liberali tvrde da Marin Le Pen ne treba kazniti za proneveru i da je treba pustiti da se kandiduje na izborima. Međutim, argumenti u kojima se politika stavlja iznad zakona duboko su pogrešni.
U raspravu o usponu i vladavini američkog predsednika umešao se i sam Tramp, nudeći svoje tumačenje izjavom koja se pripisuje Napoleonu, da „onaj ko spasava svoju zemlju ne krši nijedan zakon“.
Samo nekoliko nedelja pre saveznih izbora 23. februara, Nemačka je doživela politički zemljotres. Prekršena je norma demokratskih političkih partija protiv saradnje s krajnjom desnicom.
Sedmice između izbora i prvog Trumpovog dekreta bile su neka vrsta uvoda u rat. Svi su znali da se sprema nešto loše i nadali se da neće biti strašno.
Posledice nepoverenja prema naučnicima uticaće ne samo na javno zdravstvo, nego i na politike usmerene na klimatske promene i druga visoko politizovana naučna pitanja.
Da je neko pre dvadeset godina nazvao SAD oligarhijom, bio bi proglašen za komunjaru ili ludaka. Na Trampovoj inauguraciji tehnološki lideri sedeli su u prvom redu, ispred članova vlade.