Pijani pešaci
Izgleda da grad Beograd ima izvesnu rezervu prema očiglednim istinama i da takođe ima melanholični pogled na ljudsku prirodu.
Izgleda da grad Beograd ima izvesnu rezervu prema očiglednim istinama i da takođe ima melanholični pogled na ljudsku prirodu.
Dragan Đilas ima ozbiljne političke ambicije. Naš kolumnist vas upoznaje s jednim od najmoćnijih ljudi na Balkanu.
Braća Veselinovići su primala platu i od vlade Kosova da bi čuvali bazne stanice kosovske mobilne telefonije na severu.
Već nekoliko puta izvikao sam se preko telefona na neke devojke iz raznih stranaka koje se javljaju sa pitanjem za koga ću da glasam.
Otvoren je Tuđmanov arsenal: nova Jugoslavija, srbočetnici, crvena aždaja, Hogar strašni, seni kneza Drpimira i kneza Zdipislava.
Na debatu o problemima veterana došao je i jedan general u penziji da ukaže na problem sa dezerterima.
Ova država upisivala je ljudima u vojne knjižice da su bili „na vežbi“, a ne u ratu; nikada, osim 1999, nije priznala da je u ratu.
Pre neki dan dobije Petar Luković dva sudska poziva.
Audio izdanje video emisije, 11.11.2011, govore: Miloš Vasić, Jana Baćević, Ljubiša Rajić i Jelena Veljić.
Boljkovac se sumnjiči za likvidaciju 20 civila u okolini Karlovca u maju 1945.
Nekakav nadležni sud je po ko zna koji put uskratio porodici Barbalić stanarsko pravo. Barbalići su još 1992. proterani iz Zemuna jer su bili Hrvati.
Tuđman je mislio da spašava kosovske Janjevce i bosanske Hrvate, kao što Milan Nikolić zapravo želi pomoći kosovskim Srbima.
HDZ pokušava u poslednjem trenutku da se izvuče iz blata za perčin, kao dobri baron Minhauzen.
Ne znamo li je Dobrica Ćosić povjerovao da je doista dobio Nobelovu nagradu za književnost. To nećemo doznati nikada, ali postoje osnove za sumnju da možda i jest.
Sve smo to povuci-potegni imali i ranije, pa je prošle godine Parada ponosa ipak održana. Ovaj put, međutim, stvari su drukčije.
Danas – Nije bezbedno oglušiti se o naredbu patrijarha; nije bezbedno zamerati se „Dverima“ (postaće stranka, valjaće nam za skupštinsku većinu); nije bezbedno ljutiti navijače…
Pažljivo sam pratio prenos sednice Narodne skupštine gde se upravo donose veoma važni zakoni. Razbesnela me je pustoš u skupštinskoj sali.
Navikli smo da su Srbi „bad guys“ po filmovima, televizijama i knjigama. Uostalom, ko nam je kriv? Sami smo se namestili, a bilo je i vreme da na tom mestu odmenimo braću Ruse.
Cijela ova drama proizvod je hinjenih strasti i iskrenih pojedinačnih političkih i financijskih interesa prikrivenih smokvinim listićem ‘ustavnosti’ i ‘domoljublja’.
Đorđević smatra da je taj Milošević strašno zadužio Srbstvo vaskoliko, pa mu stoga treba podići spomenik.
Jedan primer upotrebe jezika pre uključivanja mozga jeste izjava Vuka Jeremića „Kome je Jadranka Kosor prijatelj, neprijatelji mu ne trebaju“.
Pokušaj državnog udara u Moskvi još bi gore izmenio našu istoriju da je uspeo, čemu su se Milošević i njegova klika toliko nadali.
Obični zlikovci gledaju da sakriju svoje zločine. Milan Lukić, Merčep, Glavaš i ostali radili su ne skrivajući se. Njihovi zločini bili su javna tajna.
Sveta Matera Srpska Pravoslavna Crkva našla se u neprilici i danima se skanjera šta bi rekla o promociji knjige onog krvoloka Milana Lukića u Parohijskom domu.
Danima mi se odnekud Brejvikovo ponašanje činilo poznatim. Onda sam se setio sjajnog našeg filma „Šišanje“.
Čujem da je došlo do prepiske između LDP i Ambasade Rusije u Beogradu.
Kako je moguće da lice na izdržavanju kazne kućnog zatvora pod elektronskim nadzorom ne primi sudski poziv?
Javi mi se i kolega iz Zagreba, Boris Rašeta: „Daj reci onima tvojima da se više ne sramote!“. Jurišić, Ganić, Purda, Divjak; i sada mrtva Nada Šakić.
Seća li se neko onog Šifera (po zanimanju „humaniste“), pa Helen Delić Bentley, pa onog pijanog generala Filatova?
Zamislite, neko se usudio da prikupi, sredi i objavi nomenklaturu Miloševićevog režima od 1987. do 2000. godine.
Unutar sedam dana Hrvatska je imala dve parade ponosa, prvo u Splitu, pa u Zagrebu.
Dobro: treba i estrade i zabave, ali budućnost svake slobode, pa i slobode štampe, leži u otvorenoj i kritičnoj javnosti.