Yuppy: munđosi opšte prakse
Young Upward-Pushing Professionals; mladi laktaroški profesionalci. Pandemični oblik života zasnovan na metodu – i ni na čemu više.
Young Upward-Pushing Professionals; mladi laktaroški profesionalci. Pandemični oblik života zasnovan na metodu – i ni na čemu više.
Slobodan Homen je odvalio zabrinjavajuću rečenicu: „Mi smo se dogovorili da smo imali dva antifašistička pokreta“; u Drugom svetskom ratu, to jest; danas ima samo jedan.
– Dobro jutro, sudija. Grozan dan od jutros. v Jedva sam se probila. Puna ulica nekih crnih limuzina sa crvenim i plavim svetlima, neki drski mladići sa slušalicama u uhu.
Pre nekoliko dana neko je noću i kradom odneo spomen-ploču iz ulaza u Lole Ribara 35. na kojoj je pisalo da je na tom mestu 11. aprila 1999. hladnokrvno ubijen Slavko Ćuruvija.
Danas je tačno deveta godina od kada smo onog jednog čoveka bez smisla za humor izvikali za predsednika Jugoslavije.
Pre neki dan sud u Nišu proglasio je nevinim Dragišu Cvetkovića. Njega je u odsustvu bilo osudilo zato što je potpisao Trojni pakt. Ivica Dačić se naljutio.
Radio emisija 25.09.2009, govore: profesor prava Vojin Dimitrijević, sociološkinja Vesna Pešić i novinari Tatjana Tagirov i Miloš Vasić.
Kad neko bubne neku glupost ili gadost, prvo utočište nesrećnikovo je da je ta izjava „istrgnuta iz konteksta“. U najvećem broju slučajeva to jednostavno nije istina.
Nema te briljantne erudicije i britke pameti koja može da opravda podršku ovom Zakonu, pa koliko god se Zoran Ostojić trudio, a Nadežda Gaće pravdala.
Naš drug i donedavni kolega Zoran Ostojić osetio je potrebu da nam pre nedelju dana u „Poltici“ trijumfalistički utrljava taj njihov Zakon o informisanju.
Ako se ne desi neko čudo, dragi čitaoče, kad ova beleška bude u tvojim rukama Skupština će pred sobom imati Predlog zakona o informisanju.
Liberalno-demokratski deo opozicije ponaša se kao da je na vlasti, pušta razne zvuke, ali se u pozadini cenjka i nikako da se do kraja i jasno opredeli i kaže: Ne! No pasaran!
Policajka od 24 godine, rođena kad je album Boba Dylana Slow Train Coming već izlazio iz mode kaže u zvučnik Motorole: „Zimmerman, Robert“. Dežurni kaže „Ne prolazi“, a čovek kaže „Probajte Dylan, Bob Dylan“.
U čudesnoj pitomoj zemlji Istri ima svašta. Ove godine, međutim, pomalo nedostaju turisti – ili se to Istrijani žale po običaju.
Kombinacija predloženih zakonskih novela, izmena i dopuna Zakona o informisanju i Krivičnog zakona, preti da parališe i zadavi demokratiju u Srbiji.
Doznajem da novele KZ inkriminišu otpor vlastima na način koji je dovoljno rastegljiv da zavede tišinu – u kombinaciji sa izmenama i dopunama Zakona o informisanju.
Gospodo iz Vlade Srbije, vreme je da povučete taj opasni i slaboumni predlog zakona o izmenama i dopunama Zakona o javnom informisanju.
Za vreme dijalektičkog materijalizma jedan zakon je imao formulaciju koja je sama po sebi bila sasvim dovoljna: javno informisanje ima da bude istinito, potpuno i blagovremeno.
Imamo, dakle, posla sa lažljivcima najgore vrste; svi znate o kome govorim. O onom magarcu koji iz Knina javlja da u Pakracu ima „40 mrtvih“ ili o onom drugom koji je pustio vest o „40 zaklanih beba u Borovom naselju“.
Drugačije se glasa na lokalu, a drugačije za Narodnu skupštinu, upozoravaju pametni ljudi. To, naravno, ne smeta Tomi i Aci da seire na zemunski način: ala smo jaki, brate!
Radio emisija 12.06.2009, govore: novinar Miloš Vasić, psiholog Žarko Korać, istoričarka Dubravka Stojanović, novinari Teofil Pančić, Miša Brkić i Boris Dežulović.
Zašto su se umetnici upustili u organizovani kriminal, trgovinu narkoticima, ubistva konkurenata, u pljačke, iznude, u reket, motorna vozila, lihvarenje i ostalo? Zbog para.
Lopata ili strpljenje? To sam hteo da vas pitam, jer sam se setio poslovice koju sam čuo od jednog mudrog čoveka iz Stoca i koja glasi: „Sabur (strpljenje) je iz dženeta (raja) izašao.“
Branimir Glavaš napustio je diskretno teritoriju Republike Hrvatske u trenutku kada je njemu i saučesnicima u ratnom zločinu Županijski sud u Zagrebu izricao prvostepenu presudu.
Danas
Da se neko bio potrudio da deratizuje Jovičino leglo glodara, a mogao je, sve bi to izgledalo drugačije. Ovako nam Joca Amsterdam i drugi umetnici koje znate hodaju okolo na slobodi.
Neko je već primetio da se devedesete vraćaju: u modu, u običaje, u vesti, u psihičko stanje. Umnožavaju se tajkuni i debeli džipovi.
„Hristos vaskrs!“ je dizelaški, da ne kažem zemunski oblik čestitanja. Ostalo je samo neizbežni izraz degradacije vere svedene na puki ritual koji treba „odraditi“.
Deset godina skupljamo se 11. aprila u podne da se setimo Slavka Ćuruvije, a policija, pravosuđe i vlast još nisu rešili stvar.
Uzmimo samo ova dva aktuelna primera: Miladina Kovačevića i Objedinjenu naplatu Infostana. Oni ukazuju ovako jasno na prirodu kadrovske politike ove koalicione vlasti.
Čujem i da je neki od ovih naših mrakobesnih popova telefonskim pozivom naterao Vladu da povuče iz procedure izvestan zakonski predlog.
Zašto bismo mi plaćali nekakvu anticipiranu odštetu Miladinu Kovačeviću?
Tako smo došli na suštinu stvari: i jedni i drugi radikali pokazali su se kao Šešeljevi siročići, na vlas isti.