Treba čitati knjige
Putinove izborne taktike i krađe, pažljivo negovani kult ličnosti, kadrovska politika i teška ruka bivšeg radnika Ministarstva dobrih dela neodoljivo liče na onog našeg ispod lipe.
Putinove izborne taktike i krađe, pažljivo negovani kult ličnosti, kadrovska politika i teška ruka bivšeg radnika Ministarstva dobrih dela neodoljivo liče na onog našeg ispod lipe.
Šta ima da se ističem; gledam svoja posla; prvi petao završi u supi (a ostali kao ne završe); pokornu glavu sablja ne seče; ćuti, budalo, šta će ti to?
To što se Putin smilovao da odvrne slavinu sve mi se više čini kao uspeh šibicarske podvale koju su on i ona Julija sa kikicama izveli sa svima nama.
Hodajući tako po Njujorku na minus deset C skontao sam da listi zemalja koje nikada neće propasti treba dodati SAD i Kinu.
Kriza se ne vidi golim okom, ali kad razgovarate s ljudima primetite da su donekle zabrinuti.
Razlika između onih gadnih vremena i ovih koja slede jeste u sledećem: neprijatelj je bio vidljiv i jasno definisan. Sada je pretnja difuzna i naizgled apstraktna: svetska kriza.
Narodni poslanici su pomahnitali i ponašaju se kao raspuštena deca u višim razredima osnovne škole.
Naš veseli parlament treba zatvoriti u taj podrum na koji se stalno žale; kao konklav u Sikstinsku kapelu. Osim toga, treba im za vreme tog zasedanja oduzimati dnevnice, treba u skupštinski restoran uvesti komercijalne čaršijske cene i, naravno, ukinuti TV prenos.
Ni ovim Tominim i Acinim naprednjacima nije lako: valja se provući između srpske Scile i haške Haridbe.
Aleksandar Vučić je namerio da poseti susednu, prijateljsku i vama naklonjenu Republiku Hrvatsku i da obiđe Severnu Dalmaciju i Liku.
Naše političke stranke su postale reketaške, kriminalne organizacije i smatraju da je to sasvim u redu.
Radio emisija 14.11.2008, govore: novinar Miša Vasić, Goran Svilanović iz Regionalnog saveta za saradnju i Zoran Ostojić iz LDP.
Tragični kriminalni događaj uvek ima otrežnjuće dejstvo: odneo je vrag šalu, potrebna je hladna glava, situacija je opasna na način sasvim blizak i konkretan, dakle pamet u glavu!
Tek pošto su pohapsili ekipu osumnjičenu za spektakularni atentat na Ivu Pukanića, zagrebački su policajci svečano objavili da se to od sada zove operativna akcija „Balkan Express“.
Sve smo čuli na temu gasne mafije, osim glavnog. Dakle, ako umetnici godišnje klepe 35 miliona evrića kao proviziju, kako se te pare posle dele?
Ivo Pukanić je ubijen u akciji mafije da bi mu se začepila usta jednom za svagda.
Naše Ministarstvo odbrane skrušeno je priznalo 35 odobrenih prisluškivanja tokom ove godine. To je za svaku pohvalu; mislim što su priznali.
U subotu smo lepo videli da policija može, ume i sme da radi svoj posao pribrano, organizovano i gospodski. Treba im samo reći i ohrabriti ih.
Iz nekog razloga, kako se stvari talože i smiruju u odnosima naše dve države, neke sličnosti počinju da upadaju u oči.
Čim je Toma Nikolić izgovorio ono za šta sada preostali radikali tvrde da nije nikada izgovorio, bilo je jasno da se to neće dobro svršiti: po njega ili po Profesora Doktora iz Sheveningena.
Zamešateljstvo je, izgleda, potpuno: Rusija je priznala Abhaziju i Južnu Osetiju, a nije priznala Kosovo; Đurđijanci su dobili preko one stvari, pa šta.
“Ko vam je dozvolio da snimate?” bile su prve reči Predraga Bubala kad ga je TV ekipa sačekala ispred stana u Jevremovoj ulici.
Udarnici bivaju zaboravljeni prvi, čim budu upotrebljeni u političke svrhe od strane raznih Mrkonjića. Tada, u stara vremena, barem bi im zakačili plehanu emajliranu značku.
Jedan medijski “projekat” odvija se redovno i dosledno u okviru “letnje šeme”. To je projekat daljeg podrivanja krivičnog postupka protiv zaverenika za atentat na Zorana Đinđića.
Policija u međuvremenu polako hapsi nasilnike koje je identifikovala, što nije bilo teško: znaju se oni od ranije, vide se na snimcima (ne samo po televizijama; ume i murija da slika).
“Udri novinara!” je, dakle, politička poruka koju je navijačka i klerofašistička ulična rulja jedva dočekala. Tu poruku Srpska radikalna stranka populariše i legitimizuje godinama
Kad smo već kod kadrovske politike, od novog direktora očekuju se tri ključna poteza: da imenuje zamenika (direktora operacija)…
Danas – Prijehavši u Beograd zadovoljstva svoga rad, što reče pesnik, objašnjeno mi je bilo da nije reč o nacionalnom, nego o partijskom pomirenju, od čega mi je sada mnogo lakše.
Boris Tadić uzeo je za ruku Ivicu Dačića i odveo ga u Atinu da ga pokaže svojim prijateljima, drugovima iz Socijalističke internacionale.
Pošto smo se već složili oko idejne bliskosti i osećajne sabornosti Demokratske stranke i SPS, ne bi trebalo da ima prepreka svemu ostalome.
Prošle nedelje izašao je poslednji broj splitskog nedeljnika Feral Tribune, na veliku žalost mislećih i poštenih ljudi u Hrvatskoj i mnogo šire.
Šta ako oslobođeni Marko dođe iz Rusije, gde se skrivao od pravde i opet nekoga izmlati i zapreti mu motornom testerom? Ako ga policija privede i prijavi, biće to proglašeno za nastavak “političkog progona”.