Regardless of whether I voted for or against Milošević; regardless of whether I was expressing understanding for this brutal nationalism or expressing arguments against it – those crimes form part of my individual identity.
Bez obzira na to da li sam glasao za ili protiv Miloševića; da li sam izražavao razumevanje za brutalni nacionalizam ili iznosio argumente protiv – počinjeni zločin je deo mog identiteta.
Govor mržnje bio je principijelni pokretač rata na Balkanu i najvažniji instrument masovnog ubijanja i razaranja.
U centru moje pažnje biće masovni zločin, odnosno način na koji se ova praksa ponekad objašnjava i brani teorijskim argumentima moralnog i kulturnog relativizma.
Crucial to the process of transition in the former Yugoslavia is responding adequately to the question of responsibility for crimes committed in the name of a collectivity.
Radio emisija 13.04.2007, govore: Dubravka Stojanović, Olga Manojlović-Pintar, Nenad Dimitrijević, Žarko Puhovski, Nataša Kandić, Dimitrije Boarov i Nenad Prokić.
Radio emisija, 02.03.2007, govore: Zumra i Sabra iz Srebrenice, Latinka Perović, Vesna Pešić, Srđa Popović i Nenad Dimitrijević.
Radio emisija 10.11.2006, govore: Mirko Đorđević, Dubravka Stojanović, Nenad Dimitrijević, Dragoljub Stošić i Srbijanka Turajlić.
Radio emisija 27.10.2006: delovi govora učesnika skupa U potrazi za Srbijom: Dragoljub Mićunović, Aleksandar Molnar, Nenad Dimitrijević, Nebojša Popov, Nenad Prokić; Miljenko Dereta i Marko Vidojković.
Akteri promene još uvek su ujedinjeni i zato se u ovom periodu može realno očekivati da će oni biti u stanju da se slože oko konstitucionalizacije principa i aranžmana koji bi bili podjednako prihvatljivi za sve.
Radio emisija 29.09.2006, govore: Vesna Rakić-Vodinelić, Nenad Dimitrijević, Ljubiša Rajić i Biljana Kovačević-Vučo.
Moralni problem sa kojim se tranzicija suočava sastoji se u tome što isti ljudi koji su u zločinačkom režimu kao podanici odbijali da se suoče sa zlom sada postaju građani u demokratskom sistemu.
Polazim od toga da poželjna demokratska budućnost ostaje nedostupna dok god ne počnemo da se bavimo pitanjem ispravnog odnosa prema lošoj prošlosti.
Radio emisija 11.03.2005, govore: Miloš Vasić, Branka Prpa, Dubravka Stojanović, Nikola Samardžić, Miroslav Tamburović, Dragoljub Stošić, Mirjana Miočinović, Végel László, Milosav Marinović–Saki, Nenad Dimitrijević, Srđa Popović, Mileta Prodanović i Stojan Cerović.
Đinđićevu knjigu Jugoslavija kao nedovršena država vidim kao do danas najznačajnije delo koje smo dobili u oblasti političke i ustavne teorije.
Kultura ćutanja nije kultura zaborava, već je u krajnjoj konsekvenci kultura političke afirmacije loše prošlosti. Alternativa je kultura suočavanja sa prošlošću.
“Ni trezveniji posmatrači neće se moći oteti utisku da su ovde zaista osnovne stvari dovedene u pitanje, utisku da je Jugoslavija zapravo nedovršena država, takoreći kao neka otvorena opcija, koja se opire svakoj konačnoj definiciji…” (Zoran Đinđić)
U ovom radu analiziraju se mogućnosti za uspostavljanje ustavne demokratije u Jugoslaviji.
Who is “responsible”, and what does that “responsibilitiy mean? How does one deal with this responsibility and look at one’s past through those eyes, and finally – what does it mean for one’s steps into the future?
