Foto: Peščanik
Foto: Peščanik

U okviru polemike o bojkotu izbora koja se vodila prošle nedelje na stranicama Peščanika, Zoran Živković je, u jednom od svojih odgovora Dejanu Iliću, izneo tvrdnju da „bojkot izbora nikada nigde nije promenio vlast“. Ovo je inače jedan od često navođenih argumenata protivnika bojkota izbora, koji je, čini se, ostao neosporen u javnosti.

I zaista – nijedan bojkot nije doveo do instant promene vlasti. Međutim, da bismo ocenili valjanost gornjeg argumenta potrebno je pogledati empirijske studije srednjoročnog efekta bojkota izbora na opstanak semi-autoritarnih (hibridnih) režima na vlasti.

Iako retka, literatura koja empirijski proučava efekte bojkota je iznedrila bar jednu opsežnu komparativnu studiju. U pitanju je rad Jana Smita, sa Georgia State University, objavljen u Comparative Political Studies, jednom od vodećih naučnih žurnala u oblasti političkih nauka. Članak je objavljen pod nazivom „Bojkot izbora i opstanak hibridnih režima“ (“Election Boycotts and Hybrid Regime Survival“).

U ovoj studiji, Smit je testirao efekat bojkota izbora na primeru svih zemalja sveta u periodu od nekih 25 godina (1981-2006). Analizirajući podatke o 264 režima u ukupno 107 zemalja sveta (uz oko 1.800 godišnjih opservacija), putem metoda čiji se naziv rogobatno može prevesti kao analiza istorijata događaja (event-history analysis), Smit je pronašao da, kad opozicija bojkotuje izbore, verovatnoća da će režim izgubiti na budućim izborima značajno raste.

I dok se možemo upitati da li bi nalazi bili slični ako bi se analiza replikovala na period od poslednjih 13 godina,1 Smitova studija se, u najmanju ruku, ne može zanemariti u debati o efektima bojkota izbora. U tom smislu, postojeći empirijski dokazi opovrgavaju tvrdnju Živkovića i ostalih protivnika bojkota koji sugerišu da „bojkot nikad nigde nije doveo do promene režima“.

Peščanik.net, 30.12.2019.

BOJKOT IZBORA 2020.

________________

  1. Primera radi, ako se mehanizam „uzdrmavanja“ semi-autoritarnog režima odvija preko urušenog legitimiteta u inostranstvu, moguće je upitati da li je u poslednjoj deceniji na globalnom nivou došlo do veće tolerancije rastućih iliberalnih režima, što bi značilo da međunarodni pritisak neće nužno porasti na one režime koji su se u domaćoj izbornoj utakmici razobličili kao nedovoljno legitimni. (Inače, u interpretaciji rezultata, autor gore navedene studije priznaje da sama analiza teško može otkriti koji je to tačno mehanizam putem kojeg su bojkoti izbora ugrožavali opstanak hibridnih režima.)
The following two tabs change content below.
Slobodan Tomić je docent i programski direktor master studija iz javne uprave (MPA) na Univerzitetu Jork (University of York) u Velikoj Britaniji. Nakon odrastanja u Beogradu i diplomiranja na Fakultetu političkih nauka u Beogradu, školovao se na Londonskoj školi ekonomije (LSE), gde je stekao master iz javnih politika i javne uprave, master iz istraživačkih metoda u oblasti političke nauke, kao i doktorat iz političkih nauka. Predavao je na predmetima iz javnih politika, javnog upravljanja i političke ekonomije na LSE i UCL (University College London). Pre dolaska u Jork, kao dobitnik Marie Sklodowska Curie stipendije radio je dve godine u Irskoj na UCD (University College Dublin).