Newborn spomenik u Prištini, foto: khrawlings/Wikimedia Commons
Newborn spomenik u Prištini, foto: khrawlings/Wikimedia Commons

Pre nekoliko dana, ministar Selaković je oštro reagovao na gostovanje izraelskog ambasadora na televiziji Prva povodom sporazuma između Beograda i Prištine potpisanom u septembru 2020. u Vašingtonu. U svojoj reakciji, ministar Selaković je izjavio: „Beograd i Priština su potpisali dva različita dokumenta. Predsednik Srbije Aleksandar Vučić je potpisao papir u kome nema Kosova i u kome se ne pominju Kosovo i Priština“. Dodao je i da je predsednik potpisao dokument u kojem piše da je Srbija, odnosno Beograd saglasan da otvori trgovinsko predstavništvo i predstavništvo državnog ministarstva u Jerusalimu do 20.9.2020. i da svoju ambasadu preseli u Jerusalim do 1.7.2021.

Pažljivo sam pratio situaciju i čekao da vidim da li će neko da reaguje na niz neistina koje su iznete u ovoj izjavi. Niko nije reagovao, a zašto je to tako, ne znam.

Naime u tom dokumentu se Srbija/Beograd i Kosovo/Priština, eksplicitno ili u formi „strane u sporazumu“ (both parties) spominju 24 puta i to u tekstu koji je stao na stranicu i po.

Nadalje, osim navedenog od strane ministra, u ovom sporazumu je dogovoreno da Srbija podigne kredit iz kojeg će platiti izgradnju auto-puta i železnice preko Prištine do Jadranskog mora u Albaniji i da ćemo sa Kosovom deliti pristup jezeru Gazivode koje je izdašan izvor vode i energije. Potom smo se obavezali da ćemo diverzifikovati svoje izvore snabdevanja energijom sa ciljem razbijanja ruskog monopola. Takođe smo se obavezali da ćemo zabraniti upotrebu 5G opreme dobavljene od sumnjivih prodavaca (čitaj Huaveja).

Osim toga, naš predsednik je prisustvovao pregovorima u kojima je Amerika postigla dogovor da Izrael prizna nezavisnu državu Kosovo. Ovaj dokument je potpisao Hoti i taj pasus je jedini koji se ne nalazi u dokumentu koji je potpisao naš predsednik. Sve ostalo je isto.

Isto tako, naš predsednik je potpisao i sledeći pasus: „Kosovo (Priština) će pristati da primeni jednogodišnji moratorijum kojim se traži novo članstvo u međunarodnim organizacijama. Srbija (Beograd) će se složiti sa jednogodišnjim moratorijumom u kampanji za povlačenje priznanja, i uzdržaće se od formalnog ili neformalnog zahteva od bilo koje nacije ili međunarodne organizacije da Kosovo (Prištinu) ne prizna kao nezavisnu državu. Oba sporazuma o prestanku stupaju na snagu odmah“.

Rečju, u ovom dokumentu predsednik je pristao da od dana potpisivanja ovog sporazuma pa nadalje, Srbija ne sprečava priznanje Kosova kao nezavisne države od strane drugih zemalja, kao i da prestane da opstruiše pristup Kosova međunarodnim organizacijama kao što su, na primer, Ujedinjene nacije. Dakle, Srbija ne priznaje direktno nezavisnost Kosova jer tako nešto više nije neophodno – ono će se legitimizovati kroz prijem u međunarodnim organizacijama kojem se mi nećemo protiviti.

Autor je profesor Filozofskog fakulteta u Beogradu.

Peščanik.net, 15.05.2021.

KOSOVO