Foto: Peščanik
Skupština Srbije, 4.3.2025, foto: Peščanik

Povodom nedavnih konfliktnih događanja u Narodnoj skupštini oglasilo se i inače poslovično ćutljivo Vrhovno javno tužilaštvo. Izrazilo je „oštru osudu bilo kakvog ponašanja koje dovodi do ugrožavanja fizičke sigurnosti narodnih poslanika, njihovog povređivanja ili ugrožavanja života bez obzira na to od koga takvo ponašanje dolazi, uključujući i same narodne poslanike“.

Zakonom utvrđena nadležnost svih tužilaštava pa i Vrhovnog javnog tužilaštava je, pre svega, da goni učinioce krivičnih i drugih kažnjivih dela, kao i da vrši druge nadležnosti kojima se štiti javni interes određen zakonom. Naravno da javno tužilaštvo može obaveštavati javnost, ali shodno Zakonu o javnom tužilaštvu to obaveštavanje bi trebalo da se odnosi na pojedine predmete u kojim postupa, u granici zakonom određenih ovlašćenja i u skladu s interesom postupka.

Zato ovakvo „oštro osuđivanje“ najblaže rečeno nije nešto što se od Vrhovnog tužilaštva očekuje. Ali nezavisno od toga, zaista nije problem složiti se sa ocenom da su bilo kakvi postupci, bilo koga, ako ugrožavaju bilo čiju fizičku sigurnost, apsolutno nepoželjni.

Međutim nešto drugo u vezi sa saopštenjem Vrhovnog javnog tužilaštva može biti, odnosno jeste problem. Naime, tužilaštvo je našlo za shodno da podseća narodne poslanike da oni „uživaju imunitet od krivičnog progona, zbog izraženog mišljenja ili glasanja u vršenju svoje poslaničke funkcije“, ali da ih „imunitet ne štiti od krivičnog gonjenja za izvršena krivična dela“. I tako uputilo, za dobar deo javnosti, nejasnu, zbunjujuću poruku.

Tačno je i opšte je poznato, da po Ustavu (član 103) narodni poslanik uživa imunitet i da ne može biti pozvan na krivičnu ili drugu odgovornost za izraženo mišljenje ili glasanje u vršenju poslaničke funkcije. Taj imunitet je neupitan i neopoziv.

Ali nije tačna i zbunjujuća je tvrdnja da imunitet „ne štiti narodne poslanike od krivičnog gonjenja za izvršena krivična dela“. Naprotiv, sve dok je pod imunitetom, poslanik ne može biti ni pritvoren ni krivično gonjen. Ustav izričito utvrđuje da narodni poslanik koji se pozvao na imunitet ne može biti pritvoren, niti se protiv njega može voditi krivični ili drugi postupak u kome se može izreći kazna zatvora, bez odobrenja Narodne skupštine, a izuzetak je samo slučaj kad je zatečen u izvršenju krivičnog dela za koje je propisana kazna duža od pet godina zatvora. Dakle, dok skupština ne opozove imunitet poslaniku koji se na njega pozvao, tužilaštvo ne može da ga goni. Šta više skupština može da uspostavi imunitet i poslaniku koji se na njega nije pozvao. Sve navedeno ponavlja i Zakon o Narodnoj skupštini (član 38).

Što sve otvara pitanje – šta je zapravo suština ovakvog upozorenja tužilaštva?

O skidanju imuniteta skupština odlučuje većinom glasova svih poslanika. To, s obzirom na odnos snaga u skupštini, u konkretnoj situaciji znači da vladajuća većina može ukinuti imunitet svakom poslaniku opozicije i omogućiti tužilaštvu da ga goni. Ali isto tako znači da ona može održati imunitet svakom poslaniku vlasti i tako isključiti mogućnost da bude gonjen, sve dok je poslanik.

Uostalom, tužilaštvu je dobro poznato da vlast to već radi. I to radi čak i ne koristeći većinu koju ima, već samo zloupotrebom funkcija koje kontroliše. Već osam meseci tokom kojih je održano čak šest sednica skupštine i pored urgencija, iako svakodnevno slušamo tirade predstavnika vlasti o „žestokoj“ borbi protiv korupcije, predsednica skupštine nije na dnevni red stavila zahtev tužilaštva za skidanje imuniteta poslanici njene, vladajuće stranke, inače osumnjičene upravo za korupciju. Ali povodom takvog postupanja, iako izaziva ozbiljnu sumnju u izvršenje krivičnog dela, Vrhovno tužilaštvo se nije oglašavalo.

Kod takvog stanja stvari saopštenje Vrhovnog javnog tužilaštva makar da jeste artikulisano kao neutralno, zapravo mnogo više deluje kao tiha ali potencijalno opasna pretnja poslanicima opozicije.

Peščanik.net, 06.03.2025.

NADSTREŠNICA
REFORMA PRAVOSUĐA

The following two tabs change content below.
Rodoljub Šabić (1955), advokat, prvi poverenik za informacije od javnog značaja Republike Srbije. Podsekretar za zakonodavstvo u vladi Ante Markovića, narodni poslanik i potpredsednik Narodne skupštine RS, ministar za državnu upravu i lokalnu samoupravu u vladi Zorana Đinđića. Kao Poverenik dobio brojne nagrade kao što su: 2006. Specijalna povelja (Udruženja novinara Srbije), 2007. Ličnost godine u borbi za slobodu medija (Misija OEBS-a), 2008. Najevropljanin (Prva evropska kuća), 2009. Vitez poziva (Liga Eksperata – LEX), 2010. Reformator godine (Nacionalna alijansa za lokalni ekonomski razvoj – NALED), 2011. Nagrada za doprinos borbi protiv korupcije (Misija EU i Savet za borbu protiv korupcije), Ličnost godine (Misija OEBS -a) i Počasni član Nezavisnog udruženja novinara Srbije. 2012. Nagrada za doprinos Evropi (Evropski pokret u Srbiji i Međunarodni evropski pokret), 2013. Nagrada za instituciju sa najvišim stepenom antikorupcijskog integriteta (BIRODI), 2014. Nagrada za toleranciju (AP Vojvodina, Opština Bačka Topola i Fondacija Plavi Dunav), 2015. Nagrada za unapređenje kulture ljudskih prava Konstantin Obradović (Beogradski centar za ljudska prava), 2015. Nagrada za doprinos unapređenju prava žrtava (Viktimološko društvo Srbije), 2016. Povelja za građansku hrabrost Dragoljub Stošić (Kuća pravde Strazbur), 2016 Dobar primer novog optimizma (Novi optimizam), 2017. uvršten na listu Heroji Balkana (Balkan Insight), 2018. Aprilska nagrada za razvoj demokratskih vrednosti i poštovanja ljudskih prava (Grad Šabac), 2018. Nagrada za poseban doprinos ljudskim pravima (Kuća ljudskih prava i demokratije).

Latest posts by Rodoljub Šabić (see all)