
Sve je prisutniji svojevrsni uzus u ovdašnjoj političkoj (sub)kulturi jednog dela javnosti da je sramota pratiti Vučićeve nastupe (u estradnom smislu reči). I to je razumljivo. Iako i sam čvrsto stojim na više puta ponovljenom stanovištu da o Vučiću ne treba pisati niti obraćati pažnju na njegova nagvaždanja, postoje aspekti njegovih nastupa koje je potrebno kratko komentarisati, radi naše javnosti. Tako je i sa ovim poslednjim, kao i uvek „vanrednim“ obraćanjem.
Nemam nameru da se bavim tipičnom vučićevskom besprizornošću da studente koji sprejom ispisuju političke poruke označava kao „falangu“, a bandu koja ih isprebija palicama naziva „momcima“. Nema potrebe ni da skrećem pažnju na logično pitanje zašto u naprednjačkim jazbinama drže bejzbol palice i ko zna šta još od predmeta koji, izvan osnovnog upotrebnog konteksta, uspešno mogu da posluže i za efikasan i brutalan fizički obračun. Odgovor na takva pitanja se sam nameće: oni nisu politička stranka već razbojnička družina.
Ono na šta je potrebno malo detaljnije skrenuti pažnju jeste Vučićevo trabunjanje da jedino od njega zavisi da li će biti prelazne/ekspertske vlade ili ne, odnosno da o tome on odlučuje. Vučić je poznat po raznim sumanutim doktrinama u pogledu Ustava, pa je i ovoga puta demonstrirao svoje poremećeno i izvitopereno shvatanje. Tvrdeći da isključivo od njega zavisi da li će biti prelazne/ekspertske vlade Vučić očito misli na odredbu Ustava koja predviđa da predsednik Republike „predlaže Narodnoj skupštini kandidata za predsednika Vlade, pošto sasluša mišljenje predstavnika izabranih izbornih lista“. Ovaj član Ustava znači da je predsednik Republike dužan da predloži kandidata za predsednika vlade koji pruži uveravanja da za svoj i izbor vlade ima potrebnu skupštinsku većinu. To je ono „običajno pravo“ koje Vučić nezgrapno i, u suštini, neadekvatno pominje, a zapravo ustavni običaj koji je nastao imajući u vidu da sam postupak nije detaljno normiran.
Nema ničeg iznenađujućeg u očekivanju autoritarnog poglavice jedne autoritarne grupe (pošto su u pitanju naprednjaci ne mogu upotrebiti izraz „politička stranka“) da će njeni članovi slediti komande svog predvodnika. Međutim, kada se deluje sa pozicije predsednika Republike, u kojoj Ustav propisuje državnim organima neke nadležnosti i u kojoj postoji pomenuti ustavni običaj, onda je, sistemski posmatrano, jedino tačno da od Narodne skupštine zavisi da li će prelazne/ekspertske vlade biti ili ne. Antisistemski može da zavisi od bilo čega, pa i od kojekakvih uzurpatora.
Rečeno nije samo sholastičko cepidlačenje. Ukoliko bi se dogodilo, kao što se u kriznim vremenima može dogoditi, da deo koalicionih partnera i sledbenika u Narodnoj skupštini napusti Vučićevu grupaciju, postigne sporazum sa opozicijom i pristane na formiranje prelazne/ekspertske vlade Vučić, po Ustavu, neće imati manevarski prostor da ne ponudi mandat kandidatu takve većine. To je i praktični razlog zašto Vučić ovakvim samoobožavajućim stavom o svojoj isključivoj nadležnosti u pogledu prelazne vlade ponovo narušava ustavnu arhitekturu i najavljuje neku novu uzurpaciju. Osim toga, on otvoreno poručuje svojim skupštinskim lakejima da su za njega svi ti tobožnji narodni poslanici vladine većine puka glasačka mašinerija, mehanizam za uobličavanje njegove volje u nekakvu zakonsku formu, 126 ili nešto više grla koja vuku po ovdašnjem sve dubljem kalu njegova kola pretovarena svakovrsnim zločinstvima. Biće zanimljivo videti da li će se pojaviti neko među njima ko će istupiti u drugačijoj ulozi, kao predstavnik naroda u institucionalnom središtu narodne suverenosti, što Narodna skupština jeste, odnosno što bi trebalo da bude.
Ako, dakle, pored svakodnevnih državnih udara niskog intenziteta koje uporno izvodi, ne namerava da i u tom pitanju nastavi svoju orgiju unutar ustavno-političkog sistema, Vučić mora priznati da ne zavisi isključivo od njega da li će biti prelazne/ekspertske vlade ili ne. Samo u jednoj situaciji Vučić zaista jeste apsolutni gospodar odluke o tom pitanju: jedina garancija da neće morati da poveri mandat za sastav vlade kakvu nikako ne želi jeste da sam podnese ostavku. To bi i bilo najpametnije da učini.
Peščanik.net, 30.01.2025.
NADSTREŠNICA- Biografija
- Latest Posts


Latest posts by Srđan Milošević (see all)
- O „sitnoj knjizi“ sitne pameti - 06/02/2025
- Januarske crtice o danima optimizma i otpora (II) - 01/02/2025
- Isključiva nadležnost? - 30/01/2025