Foto: Reuters

Foto: Reuters

Više godina unazad, ja s nekakvom čudnom nelagodom i strahom očekujem 9. maj, naš glavni, možda čak jedini pravi praznik Rusije. Strepim – kakvu li će svinjariju ovoga puta napraviti? Poslednjih deset godina naši životi prolaze u atmosferi nesputane vulgarnosti koja se sa televizijskih kanala svakodnevno izliva na nas. Toga toliko ima da smo se na taj smrad već nekako navikli; na njega više i ne obraćamo pažnju. Ali Dan Pobede je jedan od retkih događaja koji nameće tačnu moralnu intonaciju, dan koji nas tera da se osvrnemo oko sebe i da ponovo jasno čujemo taj disonantni falš koji državna propaganda neprestano proizvodi.

Reklo bi se da smo već sve videli, i marš predškolske dece obučene u vojne uniforme, i dečja kolica dizajnirana u obliku tenka, i georgijevske lente privezane za pseće ogrlice, i raspojasane parole „Na Berlin“ – ispisane gotovo uvek na mercedesima i BMW-ima – poruke, dakle, kojima se ne oglašava patriotizam već kompleks niže vrednosti. Videli smo i kako se jedna od retkih nezavisnih građanskih akcija pod nazivom „Besmrtni puk“, u početku zamišljena kao iskreni pokušaj da se kroz porodične uspomene ustanovi veza današnjih stanovnika Rusije sa Pobedom, pretvorila u još jedan, čisto birokratski hepening aktuelne vlasti. Umesto lično, svojim rukama izrađenih plakata s fotografijama svojih najrođenijih koje su učesnici prve akcije pred sobom nosili, već sledeće godine su za „Besmrtni puk“ bili angažovani partijski i lokalni činovnici zaduženi za javne nastupe i „izlaznost“. Fabrikuju se ramovi, štancuju se fotografije nepoznatih boraca, pripremaju se i uručuju „kostimi“ učesnicima koji sada po zadatku nose uspomenu na „svoje najbliže“.

Praznik sveopšte sreće, radosna svečanost zbog toga što je u našoj ne tako davnoj prošlosti nakon četiri godine nezapamćenih stradanja i gubitaka nastupio mir, pretvoren je u razmetljivo militarističko kaćiperstvo, u izložbu dostignuća naše ratne industrije. Ove godine će parada biti posebno obogaćena raznim novitetima. Ministarstvo odbrane je preuzelo štafetu nedavnog predsednikovog obraćanja federalnom činovništvu, a koje je kako se sećamo predstavljalo svojevrsnu video prezentaciju najnovijeg nuklearnog naoružanja Rusije. U koloni će sada biti predstavljeni i noviteti takozvane opšte namene: ratni kvadrocikli i motorne sanke, laki pikapi s velikokalibarskim mitraljezima montiranim u prtljažniku i teški kamioni s vatrenom podrškom. Biće pokazani i razni vojni roboti i dronovi. I naravno, naši vojni načelnici i te kako vole da se slikaju ispred ove preteće tehnike okićene novim hrabrim ratnicima. Neće se valjda s veteranima fotografisati! Uostalom, ionako ih je malo ostalo. Daćemo im po deset hiljada rubalja i medalju i smatrati da je naš dug prema njima ispunjen. Sve skupa, to je još uvek mnogo manje od cene jedne blindirane predsednikove limuzine.

Ovogodišnji 9. maj se na nesreću poklopio s neuporedivo važnijim praznikom otadžbinske birokratije, s još jednim, četvrtim po redu krunisanjem V.V. Putina. Zato je praznovanje Dana Pobede na otadžbinskoj televiziji ove godine počelo znatno ranije nego predhodnih. Oglašavanje parade emitovano je uvek zajedno s reklamiranjem Putinove inauguracije. A ideja predsenikovih propagatora je bila primitivno prosta. U glavama „naših dragih građana“ je trebalo sjediniti naš Dan Pobede s danom lične pobede V.V. Putina. Planirano je da njegov lični praznik postane sveopšti.

Međutim, ove delikatne zamisli specijalista za mentalnu obradu potčinjenog stanovništva sudarile su se interesima eksperata za praktičnu primenu pendreka. Ispostavilo se da među građanima Ruske Federacije ima i onih kod kojih ovo četvrto samoimenovanje Putina za glavnog načelnika zemlje ne izaziva ama baš nikakvo patriotsko ushićenje. Ovi građani su odlučili da izađu na ulice svojih gradova i da podsete Putina da on još uvek nije car (Он нам не царь). A načelnici zaduženi za bezbednost, u žarkoj želji da Kremlju pokažu svoju efikasnost, nahuškali su grupe kostimiranih nikogovića da korbačima rasteruju okupljene. Cilj ove akcije vlasti je vrlo jednostavan: uplašiti nezadovoljne i podići nivo otvorenog nasilja do stepena koji zvanična policija sebi ne sme da dozvoli. I tako je pred sam Dan Pobede, praznik oko kojeg bi se morali okupiti svi stanovnici Rusije bez obzira na svoja politička ubeđenja, vlast poslala jedne svoje građane da korbačima prebijaju druge.

Vlast je ove godine stvorila jedan važan presedan, prestupila važnu kritičnu liniju. Uostalom, ona je Dan Pobede i ranijih godina u potpunosti privatizovala. Sledeći svoje uskogrude ciljeve, ona se ni ranijih godina nije ustručavala da praznik koristi isključivo za očuvanje svoje vlasti, za zadovoljavanje svojih militantnih potreba tipa „zbijajmo redove oko lidera – zemlja je okružena neprijateljima“. No ovoga puta sve izgleda drugačije. Čini se da je Putin ovoga puta odustao od pokušaja da sebe predstavlja kao predsednika svih ruskih građana. On je ove godine demonstrirao spremnost da stane na čelo samo jednog dela svojih građana, i to onog dela koji je veoma voljan da korbačima bije nezadovoljne. Zaslugom vrha vlasti, zemlja će ovogodišnji Dan Pobede dočekati razjedinjena.

Ежедневный журнал, 08.05.2018.

Preveo s ruskog Haim Moreno

Peščanik.net, 14.05.2018.

Srodni linkovi:

Ljubodrag Stojadinović – Mrtvi puk

Srđan Milošević – Zašto je važan 9. maj?

Dejan Ilić – Dan pobede nad antifašizmom