Foto: Peščanik
Topola, 13.2.2025, foto: Peščanik

Tri dana posle hapšenja, Milorad Grčić je na sredokraći karijere. Ništa za njega još nije gotovo, odmoriće se od funkcija kao nedužan i čestit trudbenik i rodoljub, pa će krenuti u nešto novo. Tako to ide kod njih ako preteknu.

Njegovo pečenjarstvo je već ušlo u legendu i postalo opšte mesto za naprednjačku omnipotenciju. Svako može da bude bilo šta i da radi sve, samo ako ga prorok obanja u svetoj vodici i uvede u dužnost.

Milorad, ili Mića po milosti vlasnika, uhapšen je pred uredom predsednika opštine u Obrenovcu. Tamo su ga višnji ostavili na uživanje pošto je lagodno i bez smetnji uspeo da satre Elektroprivredu Srbije, ne znajući zapravo čemu ona služi. Zar je moguće da Grčić bude direktor EPS-a, pitali su novinari vladaoca, a on je odgovorio: zašto ne bi bilo moguće, on je ozbiljan i pošten čovek, ja mu verujem, ja sam odlučio i odgovaram za njega. – Ali, on nema pojma o tim stvarima, ponovo se neko usudio da isteruje stvar sa Mićom do kraja.

„Pa šta“? To je bio odgovor koji je odveo Miću na sam vrh karijere.

Jednoga dana više nije bilo valjanog uglja iz Kolubare za rad termoelektrane, pa je Mića odlučio da se peći lože blatom koje u sebi ima ugljenu prašinu. To je bio poslednji direktorski pokušaj da raspiri oganj koji daje struju. Kad su se peći pogasile jer je otkriveno da blato slabo gori, gospodar mu je u prisnom razgovoru rekao: Mićo, jebi ga, moraćeš da radiš nešto drugo.

Mića, naravno, nije ni za šta, osim što je navežban za sve gadosti. I to ga je, kao naprednjačku sirovinu i nasilnika, preporučilo za vršioca apsolutne vlasti u malom mestu. Grčić je postao strah i trepet, muka i nevolja za grad sačinjen od svežih ožiljaka, gori od poplave.

A onda je vladar odlučio da tužioci u predmetima borbe protiv korupcije budu nezavisni pod njegovom ličnom kontrolom. Otvorio je nedelju lova na vucibatine u svojim redovima. Takvih ima svuda i na sve strane, koga god da uhapsi greške nema. Mića je baš bio zgodan: umazan blatom i zlim glasom, lišen viška pameti da se odbrani pozivanjem na tajne koje zna, ucenjen malom cifrom od koje će ga lako odbraniti oni koji su ga optužili. Vladar će pokazati narodu da je krenuo u obračun koji nije baš konačan, ali može da ga sačuva još neko vreme.

Grčić mu je nekako došao islužen i istrošen, sada već lokalni siledžija za manje poduhvate. Neupotrebljiv pre nego što se ustanovi da šteta od milion i nešto evra koju je napravio sa družinom, nije ništa u odnosu na ogromne sume koje su podelili daleko moćniji od njega i koji mu sada sude.

Sva slična pritvaranja bila su ranije farsične predstave za javnost pred kojom je vladar dokazivao svoju čistu biografiju, skromnost i asketizam.

Hapšenje Grčića i pridruženih lica ne rešava izvore smrtonosne korupcije, čak ni u tragovima. Ne vodi do njenih istinskih izvora, niti ide dalje od mlitave dnevne senzacije. Kako je nacionalni stadion rastao od dvestotinak miliona do skoro milijardu evra? Zašto su putevi petostruko skuplji nego što zaista koštaju? Šta se, u stvari događa sa katastrofom poznatom kao EXPO, koja je lična despotova utopija, sačinjena od tajanstvenog i nezamislivog trošenja i planske masivne pljačke.

Zbog toga su zahtevi u vezi sa zločinom u Novom Sadu živa rana posustalog režima, upornog u izbegavanju odgovora. Taj oblik svrhovite bandoglavosti je način odbrane od rasplitanja najmračnijih tajni. Ako se sazna koji su tokovi novca oko radova na zgradi železničke stanice u Novom Sadu, onda će u jednom času mečka da zaigra i pred mnogo važnijim kućama nego što je Mićina. Svakako i pred najvažnijom, čija je adresa državna tajna.

Da bi se to dogodilo, tužioci moraju da imaju hrabrost i čestitost Laure Koveši, a ne onu nezavisnost koju im udeljuje najzreliji kandidat za hapšenje. Niko ne bi smeo niti mogao da umakne pravdi pa ni oni nitkovi koji su se navikli da tuže, presuđuju, amnestiraju i imaju monopol na strašne tajne. Uslov za sve to je da ovaj režim bude srušen a složna braća odvojena od ogromnog novca kojim plaćaju i čuvaju moć koja im otvara trezore za nove milijarde. Taj začarani krug vlada ostacima države Srbije.

Mnogima se čini da je prodaja kablovske mreže SBB došla u zao čas, kad je vlast počela da posrće, a sve više ljudi je u pobuni i nalazi se na ulicama. Studenti su u toku još jednog epskog podviga, putuju danima do Kragujevca po zimi, pokazujući da neće odustati. Usput ih ljudi dočekuju radosno i slavljenički, sa mnogo emocija i potresnih scena.

Prodaja mreže koja je čuvala bar neki zrak slobode, dovodi do pomisli da uskoro možda sledi mrkli mrak. U njemu bi tiraninu bilo lakše da se nekako povrati iz agonije. Uveravanja da N1 i Nova S ostaju nezavisni i da se, u stvari, ništa nije promenilo, izaziva zebnju pred nekim ranijim kupovinama i prodajama.

Ljudi su zabrinuti, ali niko ne odustaje. Valja uraditi sve što je potrebno pre nego što se ugasi svetlo. Na društvenim mrežama se širi novi slogan otpora od jedne reči: pumpaj!

Pumpaj, dok se ne rasprsne.

Peščanik.net, 14.02.2025.

Srodni link: Dejan Ilić – (Ne)moralna transakcija

NADSTREŠNICA

The following two tabs change content below.
Ljubodrag Stojadinović (1947, Niš), gde se školovao do velike mature u gimnaziji „Svetozar Marković“. Studirao u Skoplju, i magistrirao na Institutu za sociološka i političko pravna istraživanja, odsek za masovne komunikacije i informisanje u globalnom društvu (Univerzitet Kiril i Metodi 1987). Završio visoke vojne škole i službovao u mnogim garnizonima bivše Jugoslavije, kao profesionalni oficir. Zbog javnog sukoba sa političkim i vojnim vrhom tadašnjeg oblika Jugoslavije, i radikalskim liderima i zbog delikta mišljenja – odlukom vojnodisciplinskog suda od 1. marta 1995. kažnjen gubitkom službe u činu pukovnika. Bio je komentator i urednik u Narodnoj Armiji, Ošišanom ježu, Glasu javnosti, NIN-u i Politici. Objavljivao priče i književne eseje u Beogradskom književnom časopisu, Poljima i Gradini. Dobitnik više novinarskih nagrada, i nagrada za književno stvaralaštvo, i učesnik u više književnih projekata. Nosilac je najvišeg srpskog odlikovanja za satiru, Zlatni jež. Zastupljen u više domaćih i stranih antologija kratkih i satiričnih priča. Prevođen na više jezika. Objavio: Klavir pun čvaraka, Nojev izbor, Više od igre (zbirke satiričnih priča); Muzej starih cokula (zbirka vojničkih priča); Film, Krivolak i Lakši oblik smrti (romani); Ratko Mladić: Između mita i Haga, Život posle kraja, General sunce (publicističke knjige); Jana na Zvezdari (priče za decu); Masovno komuniciranje, izvori i recipijenti dezinformacije u globalnom sistemu (zbirka tekstova o komunikacijama). Zastupljen u Enciklopediji Niša, tom za kulturu (književnost). Za Peščanik piše od 2016. godine. U decembru 2021. izbor tih tekstova je objavljen u knjizi „Oči slepog vođe“.

Latest posts by Ljubodrag Stojadinović (see all)