Foto: Peščanik
Foto: Peščanik

Ima onaj stari vic kad je zecu i medi dosadno, pa zec predloži da istuku vuka. Neće, kaže zec, da ga tuku bez razloga, već zato što nema šešir. Izmlatili ga oni, prošlo par dana, opet im dosadno, pa zec predloži istu zabavu – da istuku vuka. Meda, zaštitnik pravne države, opet traži razlog, a zec kaže – tražićemo mu cigaretu, ako nema bijemo ga, a ako ima, onda tražimo bez filtera, pa ga prebijemo. Vuk, međutim bio u žbunju u blizini, čuo šta mu se sprema i kupio i cigarete sa filterom i bez filtera i cigare i cigarilose, i rizlu, i duvan za lulu, sve. Sretne mangupe, kako šta zatraže, on vadi, na kraju zecu dosadilo, pa kaže: „Dobro, vuče, a gde ti je šešir?“

U aprilu ove godine, kada je Skupština Srbije odlučivala o kandidatima za sudije koji se biraju prvi put, poslanica SNS-a je, bez obrazloženja, osporila četvoro od 37 kandidata. Nisu izabrani.

U junu, na kraju dugačkog govora o sudstvu, evropskim integracijama, reformama, borbi protiv korupcije, ulaganju u pravosudnu infrastrukturu, razmeni podataka između notara i katastra, promeni i primeni zakona, statistika, zaključila je da „na kraju želi da određeno vreme posveti predlozima“ koji su pred poslanicima i osporila je 13 kandidata. Transparentnost Srbija zatražila je tada od nje, da u skladu sa Kodeksom ponašanja narodnih poslanika javno objavi dokumente i činjenice na osnovu kojih je (bez obrazloženja) osporila kandidate. Odgovora, pogađate, nije bilo.

U julu, kada se odlučivalo o kandidatima za predsednike sudova, ista poslanica, Jelena Žarić Kovačević joj je ime, ako je to bitno, osporila je četvoro od 13 kandidata.

Ponovo je održala govor o reformama, Vučiću, napadima na njega, a na kraju nas prosvetlila da „sudije moraju biti kompetentne, dostojanstvene, stručne, sa visoko razvijenim moralnim osobinama i određenim integritetom i o tome moraju da brinu sami, ali je naša dužnost, narodnih poslanika, da takođe o tome brinemo kada u parlamentu biramo sudije koji se prvi put biraju na sudijsku funkciju ili predsednike sudova“.

Pošto je navela za koje kandidate traži da se posebno glasa, smilovala se da „shodno članu 201. Poslovnika“, da obrazloženje: „Obrazloženje ću početi tako što ću najpre reći – nemojte da se bilo ko od vas ljuti na narodne poslanike što rade svoj posao. Mi smo dužni da slušamo građane koji imaju vrlo često šta da nam kažu. Mi smo dužni da budemo u kontaktu sa državnim organima koji mogu da nam pruže različite informacije i često, nažalost, moram da kažem, dobijemo informacije koje nam smetaju da podržimo određene kandidate za sudije ili predsednike sudova. Postoje ozbiljne informacije koje govore o tome da ovi kandidati koje sam pročitala ne ispunjavaju osnovne uslove ili kriterijume za izbor na mesto predsednika sudova, da u karijeri postoje detalji koji nas ometaju, kao što sam rekla, da podržimo ove kandidate. Vratila bih se na kontakt sa građanima, jer, verujte, vrlo često imaju šta da nam kažu, a oni su birali političke partije koje su nas ovde delegirale. Oni su dali glasove tim političkim partijama da bi mi ovde bili njihovi pravi predstavnici i da bismo radili svoj posao“.

Da prepričam onima koji su preskočili dugački pasus – neki „državni organi“ su nam dostavili podatke, a i građani na terenu su nam rekli da ovi kandidati nisu dobri.

Tri meseca kasnije, 13. oktobra, pred poslanicima se našao predlog za izbor 17 sudija koji se prvi put biraju. Predstavnica Visokog saveta sudstva objasnila je proceduru, obrazložila predlog i na kraju, kako prenose mediji, „zamolila poslanike, ako neko bude imao predlog da se neki sudija ne izabere da, poštujući zakon, taj svoj predlog obrazlože“.

Zadatak da pročita ko neće biti sudija jer nije po meri naprednjaka (eufemizam je – „da ospori kandidate“) ovog puta je dobio poslanik Dejan Keser.

On je „osporio“ petoro od 17 predloženih kandidata, sledećim rečima: „Želim da osporim kandidate jer ne ispunjavaju osnovne elementarne bezbednosne kriterijume“.

Potom je, kako prenose mediji, zamolio Visoki savet sudstva da malo detaljnije vidi „ko su kandidati i kakve kvalitete imaju“ pre nego što ih predloži za sudije.

Ništa više. Ostali smo uskraćeni za pojašnjenje da li VSS treba da se raspita kod nekih državnih organa (BIA?, policija?, informativna služba SNS?) ili da izađe na teren i da pita građane u sredinama iz kojih kandidati dolaze.

Predstavnica VSS-a nije odgovorila, pa nismo saznali da li je Savet tražio podatke od državnih organa o „bezbednosnim kriterijumima“.

A nismo saznali ni kako je ranije pomenuta poslanica dobila podatke od državnih organa (ni ona ni Keser nisu članovi Odbora za bezbednost) ni šta je to „osnovni elementarni bezbednosni kriterijum“ o kome VSS treba da brine.

Odgovora na ova pitanja nema u Zakonu o sudijama koji propisuje da za sudiju može biti izabran državljanin Republike Srbije koji ispunjava opšte uslove za rad u državnim organima, koji je završio pravni fakultet, položio pravosudni ispit i koji je stručan, osposobljen i dostojan sudijske funkcije.

Stručnost podrazumeva posedovanje teorijskog i praktičnog znanja potrebnog za obavljanje sudijske funkcije.

Osposobljenost podrazumeva veštine koje omogućavaju efikasnu primenu specifičnih pravničkih znanja u rešavanju sudskih predmeta.

Dostojnost podrazumeva moralne osobine koje sudija treba da poseduje i ponašanje u skladu sa tim osobinama. Moralne osobine koje sudija treba da poseduje su: poštenje, savesnost, pravičnost, dostojanstvenost, istrajnost i uzornost, a ponašanje u skladu sa tim osobinama podrazumeva čuvanje ugleda sudije i suda u službi i izvan nje, svest o društvenoj odgovornosti, održavanje nezavisnosti i nepristrasnosti, pouzdanosti i dostojanstva u službi i izvan nje i preuzimanje odgovornosti za unutrašnju organizaciju i pozitivnu sliku o sudstvu u javnosti.

Ni pomena o osnovnim elementarnim bezbednosnim kriterijumima.

Pomenuti opšti uslovi za rad u državnim organima, odnosno Zakon o radnim odnosima u državnim organima, ne pominju bilo kakve osnovne elementarne bezbednosne kriterijume.

Oni se ne pominju ni u Pravilniku o kriterijumima i merilima za ocenu stručnosti, osposobljenosti i dostojnosti kandidata za sudiju koji se prvi put bira.

Dok se poslanik Keser, po novom zahtevu koji šalje Transparentnost Srbija, ne izjasni i dok ne objavi kojim je to informacijama i dokumentima raspolagao, možemo samo da nagađamo: da li su mu informacije, preko SNS-a, dostavile bezbednosne strukture, a na osnovu onoga što su kandidati pričali u prisustvu doušnika; da li mu ih je dostavila informativna služba SNS-a, a na osnovu gugl pretrage šta su kandidati pričali za medije ili na osnovu onoga šta nisu pričali – na primer nisu stali u odlučnu odbranu predsednika protiv koga se kuju zavere; ili su aktivisti SNS-a iz gradova iz kojih dolaze kandidati veštim okom razdvojili žito od kukolja.

Poseban ukras u ovoj raspravi u parlamentu bio je onaj posvećen budućoj brizi o „osnovnim elementarnim bezbednosnim kriterijumima“, kada se izbor sudija potpuno otrgne iz ruku poslanika koji na terenu opipavaju puls birača. Naprednjak Đorđe Dabić uporno je ponavljao da „ne postoji veći legitimitet za jednog sudiju niti veća čast nego da ga najviše zakonodavno telo izabere“, ali, avaj, međunarodne obaveze (čitaj: vidite li, ljudi, šta nam ta EU radi) teraju nas da i dalje unapređujemo položaj sudstva. Ne brinite ipak, poručio je 30-ogodišnji poslanik, član grupa prijateljstva sa 40 zemalja, parlament će sačuvati „bitnu ulogu u samom procesu izbora sudija, makar posredno tako što ćemo imati mogućnost da delegiramo ljude u VSS“.

Toliko što se tiče unapređenja položaja sudstva. Nakon još par primera „nepravednih presuda“, zašto narod preko narodnih poslanika mora da bira sudije koji donose presude u ime naroda, poslanici su se vratili na teme koje najbolju poznaju – šta sve nije valjalo u vreme prethodne vlasti, na „žute tajkune“ i, naravno, na Dragana Đilasa.

A za naredni izbor sudija ili predsednika sudova, unapred bih ukazao da se ni u jednom od pomenutih propisa ne pominje da li kandidati treba da imaju šešir.

Peščanik.net, 15.10.2021.

REFORMA PRAVOSUĐA

The following two tabs change content below.
Zlatko Minić, novinar zarobljen u telu mašinskog inženjera. Novinarstvom počeo da se bavi na Radio Indexu, najduže se zadržao u Beti, gde je dužio resor borbe protiv korupcije. To ga je kao predstavnika novinarskih udruženja odvelo u Odbor Agencije za borbu protiv korupcije 2009, a potom u Transparentnost Srbija. Voli sve što vole mašinci koji se bave novinarstvom u organizacijama civilnog društva: javna preduzeća, izborne kampanje, posebno funkcionerske, transparentnost lokalne samouprave. Analizirao brojne propise i (loše) prakse, učestvovao u izradi više antikorupcijskih (loše primenjenih) akata, radio kao konsultant, trener. Koautor nekoliko knjiga i publikacija o temama koje su zanimljive samo grupi ljudi koje sve lično poznaje: „Rečnik korupcije“ (sa prof. Č. Čupićem), „Politički uticaj na javna preduzeća i medije“ (sa N. Nenadićem), „Funkcionerska kampanja kao vid zloupotrebe javnih resursa“ (sa N. Nenadićem) i „Pod lupom – prva petoletka“ (sa N. Nenadićem, izbor tekstova sa stranice Pod lupom na sajtu Transparentnost Srbija, čiji je urednik).

Latest posts by Zlatko Minić (see all)