Foto: Predrag Trokicić
Foto: Predrag Trokicić

Ponovo rade vozovi. Ili, kako to stoji u saopštenju Srbijavoza, „postepeno (se) uspostavlja redovan saobraćaj vozova za prevoz putnika“. Bio je prekinut 31. oktobra zbog, kako smo to svi očekivali, pa je Srbijavoz i saopštio, „anonimne dojave da su na svim vozovima i prugama postavljene eksplozivne naprave“.

U novom saopštenju, od 3. novembra, ne pominju se ni bombe ni mine, ni eksplozivne naprave ni policija koja je proverila sve vozove i sve pruge, uhapsila Prsana i Jula Brinera – Vladu Rusa ili lažnog dojavljivača.

Umesto toga, Srbijavoz samo najavljuje da se 4. novembra očekuje normalizacija saobraćaja vozova za prevoz putnika i zaključuje: „Zahvaljujemo se putnicima na razumevanju.“

Poslednja rečenica je verovatno tačna, ako je anonimni autor želeo da poruči da Srbijavoz ne mari za putnike i da im nije potrebno njihovo razumevanje, što „zahvaljivati se“ znači – ljubazno štogod odbiti. Kao da im je neko razumevanje nudio.

Mada, verovatnije je da je samo reč o nepismenosti, a ne iskrenosti, i da Srbijavoz zahvaljuje građanima Srbije što su imali razumevanje za potpuni četvorodnevni prekid železničkog saobraćaja, pod providnim izgovorom da je dojavljeno da je podmetnut eksploziv, isto kao u već dva navrata ranije, kada su održavana okupljanja ljudi koji ne podržavaju Vrhovnog mašinovođu.

To pretpostavljeno razumevanje je nalik na ono zahvaljivanje penzionerima što su se dobrovoljno odrekli dela penzije, nakon što je režim doneo razbojnički propis, uzeo im novac, ne bi li im ojačao egzistencijalni strah i pojačao zahvalnost za sitne poklone koje im je potom delio Vrhovni izbavitelj.

Ili, da uprostim, kao kada bi vas neki razbojnik opljačkao, pokrao, poharao, i ostavio cedulju na kojoj vam (se) zahvaljuje na donaciji.

Čini se da je nekome u Srbijavozu prosto bilo teško, „sitno“, da bilo šta objašnjava. Svima nam je sve jasno, šta sad imamo da glumimo eksplozivne naprave, antidiverzione jedinice, pretrage. Kompletan saobraćaj stao. Pa šta. Eto, krenuo je opet. Sledeći put nema potrebe ni saopštavati da je stao niti izmišljati zbog čega. Mada, može se i otvoreno saopštiti – „Srbijavoz obustavio je dana tog i tog celokupan putnički saobraćaj u Srbiji da protivnici vlasti ne bi mogli da se odvezu do tog i tog mesta gde se održava skup, miting, šta god.“

Pa šta?

Žalili ste se na napredni jezik (ja lično, priznajem) u kome izrečeno znači nešto drugo, iako su reči istovetne kao u srpskom. Evo, od sad ćemo na vašem jeziku, na srpskom da vam otvoreno saopštavamo šta o vama mislimo, da vas vređamo, izgovorićemo primitivne, prostačke, bahate, monstruozne i skaredne stvari, pa šta.

Nije vam se svidelo ono na naprednom da nam je žao zbog nekih stvari koje smo izgovorili. Onda da vam prevedemo – sudije i tužioci koje ne kontrolišemo su korumpirana banda. Novopazarski studenti su balije, vi ostali ste ustaše, evroparlamentarci su ološ, opozicionari su politički pedofili….

Može im se, ni uvrede, ni pohvale, ništa više nema težinu, vrednost. Komemoracija može biti debakl. Možda i sahrana može biti debakl. Je li sahrana žrtava nadstrešnice kojoj je prisustvovao Vrhovni grobar Srbije bila uspešna, a sahrana Stefana Hrke debakl?

Ili zapravo nikada on nije upotrebio reč „debakl“. Kao ni „pobedio sam obojenu revoluciju“. A, ako jeste, hoće li napisati knjigu, ili će barem ona njegova GONGO što „organizuje“ kontramitinge i snima pljuvačke video priloge, snimiti film „Smrt i debakl“?

Sve čime nas je Vrhovno svakosatno klepetalo zasipao u mlazovim ili iz kofe proteklih godina, sada stiže koncentrisano, zgrušano, zgrudvano. Ne samo reči, ako se to što iz njega izlazi može nazvati rečima, već i dela i nedela – falange, paravojni kamp, policija u neskrivenoj zaštiti kriminalnog taloga, tužilaštvo zategnuto i upregnuto, štrajk glađu šrafova mehanizma vlasti. Dvojica snajperista, tri dana potrage, poput neke košmarne nabrajalice – četiri ljuta gusara, pa tako sve do 97 ubica koji su se pre gotovo cele decenije spremali u Jajincima da krenu na Srpskog Fidela dok se nisu povezala neka lica sa nekim prostorima, neka lica sa nekim predmetima, neka lica sa drugim licima.

I šta sad?

Sad ćemo da izmenimo Zakon o jedinstvenom biračkom spisku. Nakon što je (štrajkač glađu) poslanik Mrdić ispisao desetak verzija, glumio javne rasprave po Srbiji i na kraju ispunio zadatak i napravio verziju koja može da dobije prelaznu ocenu kod Evropljana, možda će se stvoriti uslovi da se birački spisak sredi. Teško, ali recimo da hoće. I zamislimo da se stvarno sredi.

Pa šta?

Ako treba, na izborima će se ubacivati listići i mimo spiska i bez spiska. Nećete da potpišete zapisnike? Pa šta? Ako se nađe ološ i banda da se buni, proglasićemo svoje brojeve. Ne moramo, ako vam se ne sviđa ni da konstituišemo parlament. Nastaviće ovaj saziv da radi. Ne moraju ni oni.

Pa šta?

Izabraće se Savet REM-a, mogu i da donose odluke o kaznama, oduzimanju dozvola. Čuj, odluke.

Pa šta?

Mogu iz paravojnog kampa u centru Beograda umesto flaša i topovskih udara da bacaju na građane bombe, mine, eksplozivne naprave, lokomotive i vagone. MUP će da izda saopštenje da su građani sve to bacali na učesnike „prijavljenog skupa“.

Pa šta?

Pa ništa. U takvoj razobručenoj bahatosti, kada se izgubi svaki dodir sa stvarnošću, teško je videti da se utabana livada na kojoj se izvodi ovaj pomahnitali ples smanjuje, da je jedva veća od Ćacilenda, da je plesača sve manje i da oko njih ne stoje uplašeni podanici, već razbuđeni i ozlojeđeni građani. I zgrušnjavanje jezika uvreda i spiralno širenje nasilja i represije vode, na jedan ili drugi način, ka trenutku kada političke (ali i ljudske) ništarije postaju političko ništavilo.

Peščanik.net, 04.11.2025.

NADSTREŠNICA

The following two tabs change content below.
Zlatko Minić, novinar zarobljen u telu mašinskog inženjera. Novinarstvom počeo da se bavi na Radio Indexu, najduže se zadržao u Beti, gde je dužio resor borbe protiv korupcije. To ga je kao predstavnika novinarskih udruženja odvelo u Odbor Agencije za borbu protiv korupcije 2009, a potom u Transparentnost Srbija. Voli sve što vole mašinci koji se bave novinarstvom u organizacijama civilnog društva: javna preduzeća, izborne kampanje, posebno funkcionerske, transparentnost lokalne samouprave. Analizirao brojne propise i (loše) prakse, učestvovao u izradi više antikorupcijskih (loše primenjenih) akata, radio kao konsultant, trener. Koautor nekoliko knjiga i publikacija o temama koje su zanimljive samo grupi ljudi koje sve lično poznaje: „Rečnik korupcije“ (sa prof. Č. Čupićem), „Politički uticaj na javna preduzeća i medije“ (sa N. Nenadićem), „Funkcionerska kampanja kao vid zloupotrebe javnih resursa“ (sa N. Nenadićem) i „Pod lupom – prva petoletka“ (sa N. Nenadićem, izbor tekstova sa stranice Pod lupom na sajtu Transparentnost Srbija, čiji je urednik).

Latest posts by Zlatko Minić (see all)