Rektorat UB, foto: Peščanik
Rektorat UB, foto: Peščanik

Još pametnije rade oni koji tuđa dela izdaju kao svoja. Prisvajaju slavu koju je neko drugi stekao teškim trudom, jer misle da će bar neko vreme imati koristi, iako će, najzad, biti utvrđen plagijat. Valja samo videti kako se šepure kad ih narod hvali, kad u gomili prstom pokazuju na njih: Gle, to je onaj veliki čovek! Erazmo Roterdamski, „Pohvala ludosti“ (50).

Univerzitet u Beogradu je posle čitavih pet godina učinio prvi korak ka vladavini univerzitetskog autonomnog prava. Odbor za profesionalnu etiku utvrdio je da je doktorska disertacija Siniše Malog, ministra u Vladi Republike Srbije – plagijat, i to očigledan i nedvosmislen, nastao ili prevođenjem tuđeg teksta ili doslovnim prepisivanjem, u značajnom obimu. Rešenje koje potpisuje dr Vuk Radović, predsednik Odbora i profesor Pravnog fakulteta, nema nijedne suvišne reči, kao nijedne reči manje nego što treba.

U obrazloženju rešenja su precizno nabrojane stranice disertacije Stefanisa Hailemariama, pod naslovom Corporate Value Creation, Governance and Privatisation: Restructuring and Managing Enterprises in Transition – The Case of Eritrea, odbranjene na Univerzitetu u Groningenu, 2001. godine, koje su prevedene sa engleskog na srpski jezik, a isto tako je učinjeno za doslovno preuzimanje delova teksta knjige Novi model privatizacije u Srbiji, autora Borisa Begovića, Boška Živkovića i Boška Mijatovića. Nijedna od ovih knjiga nije navedena u popisu korišćene literature, delovi koji su preuzeti nisu označeni znacima navoda, niti su imena autora i nazivi dela označeni fus-notama, niti drugim vrstama referenci. Od ukupno 96 referenci, koliko ima plagirana disertacija, prema nalazu Odbora, čak 51 fus-nota preuzeta je iz rada Hailemariama, dakle, više od 50% ukupnog broja. Ova činjenica je, razumljivo, uzeta kao otežavajuća okolnost autoru S. Malom. Druga otežavajuća okolnost sastoji se u činjenici da iz dela Hailemariama prevođenjem nisu preuzimane samo pojedinačne rečenice ili delovi rečenica, već čitavi pasusi, a na pojedinim mestima i čitave stranice, kako je to kvalifikovao Odbor. Sve ovo odgovara definiciji plagijata iz čl. 22. Kodeksa profesionalne etike Univerziteta u Beogradu.

Sudeći po obrazloženju rešenja, odbrana S. Malog se svodila na nekoliko tačaka: pobijanje odluke Nastavno-naučnog veća FON-a kojom je preporučeno izricanje mere javne osude; tvrdnju da nije bilo zahteva kojim treba otpočeti jedan ovakav postupak, kao i da žalbu nisu podnela ovlašćena lica i tvrdnju da je Malom bilo onemogućeno da sudeluje u postupku.

Odbor je odbacio njegovu žalbu protiv odluke Nastavno-naučnog veća, zato što ona sadrži preporuku dekanu FON-a da izrekne predloženu meru, što dekan, suprotno pravilima, nije učinio, te S. Malom predložena mera nije ni izrečena.

Tvrdnja iz žalbe S. Malog da nije bilo zahteva, u navedenom rešenju je opovrgnuta utvrđenjem da je prethodni rektor podneo zahtev za pokretanje postupka utvrđivanje plagijata još 2014. godine, da taj zahtev nije bio potpun, ali da je Nastavno-naučno veće FON-a ipak prihvatilo da nastavi postupak zbog ozbiljnosti sumnje na plagijat. U rešenju je napisano sledeće. „Po navedenom zahtevu postupak je otpočeo i sprovedeno je niz procesnih radnji. U nedostatku propisane procedure utvrđivanja plagijata, a po analogiji sa postupkom sticanja doktorata, Izveštaj Komisije o odbranjenoj doktorskoj disertaciji je razmatran pred organima Fakulteta i Univerziteta. Postupak nije mogao biti završen u razumnom roku, upravo zbog nedostatka jasne procedure. Senat Univerziteta je juna 2016. god. usvojio nove pravilnike koji regulišu tela, proceduru i metodologiju utvrđivanja plagijata“. Takođe, kao neosnovana je ocenjena tvrdnja da su žalbe protiv prvostepenih odluka FON-a i prvi i drugi put izjavila neovlašćena lica, zato što je sadašnja rektorka, na osnovu odluke Senata, dobila obavezu i prihvatila da sve žalbe koje podnesu nastavnici zaposleni na Univerzitetu, dostavi Odboru kao svoje žalbe. Dakle prethodni rektor je podneo zahtev, današnja rektorka je podnosila žalbe, a oni jesu lica ovlašćena na obe vrste radnji.

Povodom tvrdnje S. Malog da mu nije bilo omogućeno da sudeluje u postupku, u rešenju je konstatovano: „Etička komisija Fakulteta tada je konstatovala da zahtev ne sadrži sve elemente propisane opštim aktima, ali je ipak smatrala da zbog ozbiljnih optužbi, kao i činjenice da je na Fakultetu već razmatrana predmetna dokumentacija, isti može da uzme u razmatranje i nastavi postupak. Iz predmetne dokumentacije se jasno vidi da je Etička komisija postupila u skladu sa članom 5. Pravilnika o utvrđivanju neakademskog ponašanja u izradi pisanih radova i 5.12.2016. godine dostavila prijavu Siniši Malom radi pisanog izjašnjenja, a on je svoj odgovor dostavio Fakultetu 14.12.2016. godine, tako da su neosnovane tvrdnje da je Siniša Mali bio onemogućen da učestvuje kao stranka u postupku i da nije imao priliku da se izjasni o činjenicama značajnim za odlučivanje. Takođe, Odbor za profesionalnu etiku, kao drugostepeni organ, uredno je dostavljao Siniši Malom spise koji se odnose na ovaj predmet.“

Nepravilnosti procesnog karaktera, kojih je bilo u prvostepenom postupku – kako stoji u rešenju Odbora – nisu takvog karaktera da su mogle uticati na sadržinu odluke o plagijatu, čime je primenjen čl. 170. st. 1. tačka 2) Zakona o opštem upravnom postupku, po kome drugostepeni organ odbija žalbu (u ovom slučaju S. Malog), ako u prvostepenom postupku ima nedostataka, ali takvih koji nisu mogli uticati na zakonitost i pravilnost odluke.

U jednom od svojih javnih nastupa, Siniša Mali je nastojao da svog mentora i komisiju za ocenu i odbranu doktorata označi kao odgovorne, jer mu nisu skrenuli pažnju na propuste vezane za citiranje. Uz napomenu da neakademsko ponašanje autora sporne disertacije nije bilo rezultat „propusta vezanih za citiranje“, već plagijata, ova „odbrana“ S. Malog je u očiglednoj suprotnosti sa time što je navodno napisao dve magistarske teze. Onaj ko ima takvo iskustvo zna, tačnije mora znati mnogo o pravilima citiranja. Takođe, Siniša Mali više nema prava da povodom svog plagijata „proziva“ mentora i članove komisije.

Ali, članovi akademske zajednice – ne samo beogradske – imaju ne samo pravo, nego i obavezu da to učine. Jer Kodeks profesionalne etike Univerziteta u Beogradu u čl. 17. st. 2. tačka 5) obavezuje nastavnike Univerziteta da „savesno provere svaki pisani rad studenta i da obrate posebnu pažnju na to da li taj rad sadrži neki od oblika neakademskog ponašanja iz člana 1. stav 2. Pravilnika o postupku utvrđivanja neakademskog ponašanja u izradi pisanih radova“, tj. da li je rad plagijat, rezultat lažnog autorstva ili je zasnovan na krivotvorenim rezultatima istraživanja. Mentor i članovi komisije za ocenu i odbranu doktorske disertacije Siniše Malog su, s obzirom na utvrđeni obim i način plagiranja, propustili da ispune svoju obavezu savesne provere njegovog pisanog rada. Štaviše, ako bi se zauzeo krajnje benevolentan stav da nisu znali ne samo za rad Hailemariama, već ni za rad troje autora na srpskom jeziku (što se ne može smatrati verovatnim, jer su svi profesori univerziteta iz iste ili bliskih oblasti u okviru kojih je doktorat pisan), nema odbrane za njihovo istrajno i uporno ćutanje, kao i za povremeno oglašavanje negiranjem plagijata u čitavom petogodišnjem periodu otkad je profesor Raša Karapandža obelodanio i uporedno prikazao doslovno prevođenje teksta Hailemariama. I mentor i svi članovi komisije za ocenu i odbranu rada Siniše Malog su aktivni profesori Univerziteta u Beogradu. Svi oni su u domenu primene Pravilnika o radu etičkih komisija i Odbora za profesionalnu etiku Univerziteta u Beogradu. Protiv svakog od njih, etičkim komisijama fakulteta na kojima su zaposleni, može se podneti zahtev zbog sumnje da je došlo do povrede Kodeksa profesionalne etike. Taj zahtev mogu podneti zaposleni, student, organ i telo Univerziteta i njegovih članica (čl. 10. st. 2. pomenutog Pravilnika) – dakle svi nastavnici i saradnici, administrativno i tehničko osoblje, studenti, svi organi i tela Univerziteta u Beogradu, kao i fakulteta i instituta u njegovom sastavu. Zahtev ne sme biti anoniman, tj. mora biti popisan i mora sadržati opis povrede Kodeksa, a u ovom slučaju okolnosti i dokaze o nesavesnom postupanju mentora i članova komisije za ocenu i odbranu doktorata Siniše Malog, tj. o neispunjenju obaveze savesne provere pisanog rada kandidata i o odsustvu njihove reakcije na javno objavljene dokaze koji opravdavaju sumnju da je disertacija plagijat.

Pored toga, zahtev se može podneti – i to Odboru za profesionalnu etiku Univerziteta – i protiv dekana FON-a. Nastavno-naučno veće FON-a je predložilo da se S. Malom izrekne mera javne osude. Na osnovu ovog predloga dekan  Fakulteta je bio dužan da odluku o predloženoj meri javne osude donese u roku od 15 dana od dana dostavljanja mišljenja Etičke komisije FON-a (Nastavno-naučno veće kojim je predsedavao dekan, svoju preporuku o javnoj osudi je donelo na sednici od 28.10.2019). Do danas, dekan FON-a nikakvu odluku nije doneo, te ima osnova za sumnju da je povredio odredbu čl. 30. st. 1. Kodeksa profesionalne etike: „Članovi univerzitetske zajednice dužni su da svoje profesionalne obaveze i univerzitetske dužnosti obavljaju u skladu sa zakonom i nepristrasno.“

Što se tiče članova Stručne komisije koja je ocenjivala rad Siniše Malog, sa ocenom da postoji 6,93% podudaranja sa drugim radovima koji nisu pokriveni referencama i zaključkom da njegov rad nije plagijat, naspram oko 25% nedopuštenog preuzimanja tekstova drugih, koliko je utvrdio Odbor za profesionalnu etiku – nijedan od njih nije nastavnik Univerziteta u Beogradu i njegovi autonomni akti ih ne obavezuju. Najmanje što se može učiniti jeste da akademska zajednica, štaviše Senat Univerziteta u Beogradu, obaveste fakultete na kojima su zaposleni o nedostacima Stručnog mišljenja, koje bi trebalo da bude važan osnov za ocenu da li je jedan rad plagijat ili ne, a pokazalo se da je truo – nesavesan, protivrečan i nepodoban da bude osnov za jedan ozbiljan postupak.

Etička komisija FON-a je takođe odgovorna zato što se i prvi put kad se oglasila, a potom i drugi put, vezala isključivo za stručno mišljenje i nije ni pokušala da samostalno utvrđuje činjenice plagiranja, iako je raspolagala i drugim dokazima – prepisima plagiranih mesta rada Hailemariama, kao i rada Begovića, Živkovića i Mijatovića, sa jasno označenim stranicama koje su preuzete u disertaciju S. Malog, na takođe jasno označenim stranicama njegovog rada.

Disertacija Siniše Malog nije jedini plagijat na Univerzitetu u Beogradu. O nekima su pokrenuti postupci koji su u toku. Iza svake disertacije stoji, razume se, najpre njen autor, ali u lancu odgovornosti sledeći su mentor, komisija za ocenu i odbranu rada, dekan, a ako je bilo kakvog postupka, onda i etičke komisije fakulteta i instituta. Na vrhu piramide odgovornosti stoji Senat Univerziteta (najviši stručni organ Univerziteta) koji treba da, na osnovu utvrđenog plagijata, konačno donose odluku o poništaju doktorske diplome. Senat čine rektor i prorektori, dekani fakulteta i direktori pet instituta u sastavu Univerziteta, predsednici veća grupacija i veća instituta. Senat danas ima 46 članova. Pred njima stoji da učine tek drugi korak ka vladavini prava. Makar onog autonomnog, univerzitetskog.

Novi magazin, 05.12.2019.

Peščanik.net, 09.12.2019.

PLAGIJATI

The following two tabs change content below.
Vesna Rakić Vodinelić, beogradska pravnica, 1975-1998. predaje na državnom pravnom fakultetu u Beogradu, gde kao vanredna profesorka dobija otkaz posle donošenja restriktivnog Zakona o univerzitetu i dolaska Olivera Antića za dekana. Od 1987. članica Svetskog udruženja za procesno pravo. 1998-1999. pravna savetnica Alternativne akademske obrazovne mreže (AAOM). 1999-2001. rukovodi ekspertskom grupom za reformu pravosuđa Crne Gore. Od 2001. direktorka Instituta za uporedno pravo. Od 2002. redovna profesorka Pravnog fakulteta UNION, koji osniva sa nekoliko profesora izbačenih sa državnog fakulteta. Od 2007. članica Komisije Saveta Evrope za borbu protiv rasne diskriminacije i netolerancije. Aktivizam: ljudska prava, nezavisnost pravosuđa. Politički angažman: 1992-2004. Građanski savez Srbije (GSS), 2004-2007. frakcija GSS-a ’11 decembar’, od 2013. bila je predsednica Saveta Nove stranke, a ostavku na taj položaj podnela je u aprilu 2018, zbog neuspeha na beogradskim izborima. Dobitnica nagrade „Osvajanje slobode“ za 2020. godinu.

Latest posts by Vesna Rakić Vodinelić (see all)