Foto: Peščanik
Beograd, 22.12. 2024, foto: Peščanik

Srpski vladar, koji želi da bude strašan, hrabar i neumoljiv, postao je predmet opšte zajebancije na društvenim mrežama. Sa njegovim licem i figurom nije teško napraviti uverljivu nakaradu, tako da se taj parodijski inventar pojavljuje kao sasvim novi fenomen masovnog podsmeha.

Protiv toga nema odbrane. Dušan Petričić je za naslovnicu Radara iscrtao impresivnu karikaturu koju naravno nije moguće opisati, niti je to potrebno. Ali se ne može odoleti utisku koji ostavlja glavni lik, koji tamo opravdano podseća na dalekog pretka pračoveka, sa primatnom toljagom u ruci koja je za razliku od njenog nosioca koji je ostao to što jeste – evoluirala u pendrek.

Opšti podsmeh i masovna zabava na račun kandidata za tiranina u javnom opštenju ima sasvim jasne naznake: taj je pri kraju svojih iluzija da za njega nema kraja i verovatno to oseća onim što mu je od pameti i emocija ostalo. Takve narcise podsmevanje razara mnogo više nego kletve i psovke, panika nastaje pri saznanju da ga ljudi (više) ne shvataju ozbiljno. „Tebe niko ništa nije pitao“ – to je studenska lozinka koja ga je dovela do uvida u sopstvenu ništavnost. I njega i sve druge.

Pobunjeni studenti su mu razbili sve zablude o tome ko je on, doneli mu novu dimenziju straha koja je njegov kukavičluk uzdigla na nivo državne politike. Prekasno je razumeo razmere te snage a to nije ni mogao. U godinama koje ima, on je podbula relikvija davnih vremena, skoro arhivirani primerak diktatora-paranoika koji odumire polako, donoseći sa svojom političkom agonijom kolosalnu štetu.

Okolnost da se toliko uplašio studenata, sile za koju nije ni znao da postoji, donela je u njemu poseban oblik mržnje za njih. Ko su uopšte oni i kako su se usudili? Deca koja smatraju da nije bitan, i da nema potrebe da se opšti sa njim. Da nije tako važan kako misli da jeste, a tako misli i čitava posluga oko njega, oružane trupe i tajne službe, zar bi tolika garda brinula o njegovom neuporedivom postojanju.

Zato je jedne večeri zapretio toj pametnoj deci Kobrama, jedinicom za specijalne operacije koja uz sve to čuva dvor, dom, porodicu i njega lično. Prvo je rekao da mu to, naravno, ne pada na pamet – što znači da mu iz pameti ne izlazi – razmišljao je da pošalje Kobre na studente i razbaca ih, tako je rekao, za šest-sedam sekundi.

Pretnja Kobrama, to jest vojskom na studente, izgledala je kao ispad poremećenog uma, čiji je vlasnik nečijom nebudnošću ostao bez kontrole.

Na nesreću, taj je mislio ozbiljno. Samo da njemu zbog pokušaja da sprovede takav naum ne preti brzi slom, on bi to uradio. Pre ideje o udaru na decu, optužio ih je da ga ruše zbog para. Veliki sabor na Slaviji nije mogao da razume drugačije nego kao najavu kraja.

Tragajući za spasenjem otkrio je da na fakultetima koje su zauzeli studenti ima najmanje studenata. Ko je tamo umesto njih, ko na blokadama nosi indekse visoko podignute – nije rekao.

Juče se i Zaharova javila iz Kremlja tvrdnjom da je u Srbiji na delu obojena revolucija. Krv, kao simbol revolucije na rukama je onih protiv kojih je započela pobuna. Ali masovno karikirani srpski feudalac ne govori o revoluciji, nego o hibridnom ratu. Niti Zaharova zna šta je obojena revolucija, niti ovdašnji svedržac šta je hibridni rat. Obe odrednice su apstraktno i u suštini krivotvoreno određenje otpora zločinačkim režimima i tamo i ovde.

Iz tako nastrane vizure prava na odbranu vlasti po svaku cenu, ovaj ovde bez ikakvih obzira poteže vojsku. I to one snage koje nose simboličko ime opasnih otrovnica i imaju zmijsko leglo. Ta jedinica (Kobre) je davno prestala da bude borbena i postala igračka bizarne elite sačinjene od hulja i lupeža. Nije poznato kako se u tom poslu dadiljanja osećaju vojnici, koji su svakako u prilici da vide opasnog bolesnika koga čuvaju i sve njegove nepodnošljive ispade.

Načelnik Generalštaba, a zove se Milan Mojsilović, morao bi da se oglasi, makar kratkom izjavom. Ako mu to dokrajči karijeru ćutljivog poniznika, jebeš takvu karijeru. Ali njegovo je da kaže da vojska nije namenjena da bude upotrebljena protiv građana, naročito ne protiv đaka i studenata. Svaki vojnik ili oficir koji bi dobio takvo naređenje dužan je da ga odbije, jer je njegovo izvršenje teško krivično delo. To bi morao da kaže, pa neka nastavi tihovanje.

Ćutanje znači da se vrh vojske slaže sa mahnitim izlivom straha čudovišnog vrhovnog i ne bi mogao da mu odbije časnu obavezu da Kobre razbijaju studente kako bi odagnali vodeći huljinski strah.

U govoru pred sabirnim centrom mladih naprednjaka, njihov je monarh održao više puta održani govor, ovoga puta mnogo nesigurniji u svoje ustajale mudrosti.

Ali je ponovio da studentski protesti nisu studentski, i da mu na pamet pada da na fakultete pošalje policiju. Još neće, ali kad misli da je vreme – poslaće.

Kobre i policiju na studente? A onda probaj da čestitaš praznike svome narodu.

Peščanik.net, 27.12.2024.

NADSTREŠNICA

The following two tabs change content below.
Ljubodrag Stojadinović (1947, Niš), gde se školovao do velike mature u gimnaziji „Svetozar Marković“. Studirao u Skoplju, i magistrirao na Institutu za sociološka i političko pravna istraživanja, odsek za masovne komunikacije i informisanje u globalnom društvu (Univerzitet Kiril i Metodi 1987). Završio visoke vojne škole i službovao u mnogim garnizonima bivše Jugoslavije, kao profesionalni oficir. Zbog javnog sukoba sa političkim i vojnim vrhom tadašnjeg oblika Jugoslavije, i radikalskim liderima i zbog delikta mišljenja – odlukom vojnodisciplinskog suda od 1. marta 1995. kažnjen gubitkom službe u činu pukovnika. Bio je komentator i urednik u Narodnoj Armiji, Ošišanom ježu, Glasu javnosti, NIN-u i Politici. Objavljivao priče i književne eseje u Beogradskom književnom časopisu, Poljima i Gradini. Dobitnik više novinarskih nagrada, i nagrada za književno stvaralaštvo, i učesnik u više književnih projekata. Nosilac je najvišeg srpskog odlikovanja za satiru, Zlatni jež. Zastupljen u više domaćih i stranih antologija kratkih i satiričnih priča. Prevođen na više jezika. Objavio: Klavir pun čvaraka, Nojev izbor, Više od igre (zbirke satiričnih priča); Muzej starih cokula (zbirka vojničkih priča); Film, Krivolak i Lakši oblik smrti (romani); Ratko Mladić: Između mita i Haga, Život posle kraja, General sunce (publicističke knjige); Jana na Zvezdari (priče za decu); Masovno komuniciranje, izvori i recipijenti dezinformacije u globalnom sistemu (zbirka tekstova o komunikacijama). Zastupljen u Enciklopediji Niša, tom za kulturu (književnost). Za Peščanik piše od 2016. godine. U decembru 2021. izbor tih tekstova je objavljen u knjizi „Oči slepog vođe“.

Latest posts by Ljubodrag Stojadinović (see all)