žena se šeta u novobeogradskim blokovima
Foto: Peščanik

Nervni napad, pa nervni slom. Njihov predsednik je u neprestanom obraćanju naciji, nedokučivom polju sadističkog obreda. To je po svemu dijabolični ritual nad ugašenim kolektivnim umom. Zamislite ovo: radujte se bednici pobedi Bajdena, radujete se jer će Srbiji biti loše. Hajde, ne pretite uzalud, ubijte me već jednom, mali miševi.

Mali miševi, to je zamašni pleonazam govornika izgubljenog u hroničnoj misaonoj havariji i logoreji prepunoj žaljenja nad sobom. To je i njegovo određenje sopstvenih dimenzija naspram miševa i poza neuporedive hrabrosti. Zašto bi neko tako kuražan i plačljiv uopšte iskazivao svoj užas pred sitnim glodarima? Jedan krupan, a poznat je kao pacov, štakor, na latinskom rattus, promakao mu je za malo u Galeriji Beograda na vodi. Lično je gledao otvaranje sa svojom repatom sabraćom, možda je čeznuo da dotakne svog predsednika. Taj rattus, za razliku od malih miševa (mus musculus), može da naraste do 15 santimetara, i dostigne pola kile težine.

Ali, on se pacova ne boji, oni su njegovi kućni ljubimci i poslovni prijatelji.

Boji se miševa, Piksija i Diksija, Brzog Gonzalesa i Sporog Rodrigeza, Džerija i njegove družine. Mikija Mausa u društvu Mini Maus. Sve su to junaci njegove generacije.

Ubacite mu živog miša za vrat i gotov je.

Opčinjen je idejom o samrtnom času i svom posmrtnom junaštvu, koje bi da ipak pogleda živ. Da li je takva opsena moguća, bar kao realizacija neuporedivog herojstva i mučeništva, gde je onostrano negacija svakog straha? Otud nipodaštavanje malih miševa i njihova dodatna minimalizacija, bespoštednost u preventivnom obračunu sa njima, iako nisu dostojni deratizacije. To je njegov verbalni mišomor, toksična jednačina za distribuciju panike na sve koji nisu on. Ne možete mi ništa, već sam precrkao od straha, popeo sam se na stolicu! Miš ljudi, miiiiiš!

Tek sada mu se vraćaju slike iz predsedničkog kabineta Bele kuće, sedenje u magarećoj stolici pred odlazećim Trampom. Zato što je bio pametan! Krivotvorenje inteligencije počelo je znatno ranije, Tramp nije ni slutio kakav ugursuz sedi pred njim, usukan, nesrećan, ponižen, sapet i smuvan. Taj nije razumeo ništa od onoga što je potpisao, vratio se ovde opravdavajući poniženje kao uspon i pobedu nad svima. Podržao je kampanju onoga koji će izgubiti. I uvek je tako, ne može ni greškom da nasluti bilo šta. Ali to nije greška, nego suština koja dolazi iz vrhovnog misaonog sloma, osenčenog opštim mrtvilom u Srbiji. Stvarnost ga ne zanima jer ga čini ranjivim, sve što u njegovom nastranom svetu postoji, proizvod je negacije svake istine.

Predsednik četvrtine Srbije verovatno ništa ne razume, ali se on svojih glupih promašaja trijumfalno drži. Čestitao je Bajdenu preko one stvari, putem društvenih mreža. Pre toga je rekao da bi Srbiji bilo bolje da je pobedio Tramp, ali šta se tu može. Uostalom, bolje poznaje Džoa nego Donalda. Lično je kupio Bajdenu par kljunastih opanaka u Skadarliji.

Pred Trampom se potpuno razgolitio, još bi bilo dobro da se sve završilo na paraleli Marije Zaharove sa izloženim zanosnim epicentrom Šeron Stoun u Niskim strastima. To je bio kompliment! Bilo je mnogo gore, estetski i erotski neuporedivo i gadno. Pristao je na sve, oslobodio svaku rezervu poniznosti, na Trampu je gradio svoju budućnost, uveren da je obojica imaju. U šta se tamo pretvorio oštećeni balkanski silnik pred estradnim moćnikom koji je za svoju agoniju doveo istinskog glasnika tame? U ništa. Postao je ono što je već bio i jeste.

Iste večeri, posle lekcije naciji o miševima i američkim predsednicima, dohvatio se epidemije, koja je ovde postala sasvim obična stvar, globalni fenomen u svom pohodu na Balkan. Održao je zaumni govor, bio je ljut, na granici da zarida i grdio svoj narod, neposlušnu rulju, koja se razboljeva bez mere, samo da bi mu naudila. Iako smo po smrtnosti najbolji u regionu.

Na splavovima koje nije moguće izbrojati, turbo folk trešti do zore. Tu privređuju oni kojima Gospodar ne sme i ne može ništa. Oni su njegovi, ali je i on njihov rob. Pacovski kanali iskopani su do dvora a odatle svuda po Srbiji. Navijačko bratstvo u sekti, opijatski kartel podela plena. Krv, znoj i suze, farisejska ekstaza za Gospodara, nemerljiva ljubav za ludnicu Srbiju.

Epidemije dolaze i prolaze, ko zna šta je uopšte ovo i dokle će da traje. Možda zauvek. Strah od dodira i zagrljaja i testiranje pre ljubavi. To je sve što smo imali od bliskosti, bez toga se umire. Život nam je ostao u prošlosti. Budućnost postoji samo za jednoga koji nije ni svoj.

I njemu da prete obični sitni glodari. Mus vulgaris.

Pa dobro, ustanite porobljeni miševi, krenite već jednom. Krajnje je vreme, šta još čekate?

Peščanik.net, 10.11.2020.

KORONA

The following two tabs change content below.
Ljubodrag Stojadinović (1947, Niš), gde se školovao do velike mature u gimnaziji „Svetozar Marković“. Studirao u Skoplju, i magistrirao na Institutu za sociološka i političko pravna istraživanja, odsek za masovne komunikacije i informisanje u globalnom društvu (Univerzitet Kiril i Metodi 1987). Završio visoke vojne škole i službovao u mnogim garnizonima bivše Jugoslavije, kao profesionalni oficir. Zbog javnog sukoba sa političkim i vojnim vrhom tadašnjeg oblika Jugoslavije, i radikalskim liderima i zbog delikta mišljenja – odlukom vojnodisciplinskog suda od 1. marta 1995. kažnjen gubitkom službe u činu pukovnika. Bio je komentator i urednik u Narodnoj Armiji, Ošišanom ježu, Glasu javnosti, NIN-u i Politici. Objavljivao priče i književne eseje u Beogradskom književnom časopisu, Poljima i Gradini. Dobitnik više novinarskih nagrada, i nagrada za književno stvaralaštvo, i učesnik u više književnih projekata. Nosilac je najvišeg srpskog odlikovanja za satiru, Zlatni jež. Zastupljen u više domaćih i stranih antologija kratkih i satiričnih priča. Prevođen na više jezika. Objavio: Klavir pun čvaraka, Nojev izbor, Više od igre (zbirke satiričnih priča); Muzej starih cokula (zbirka vojničkih priča); Film, Krivolak i Lakši oblik smrti (romani); Ratko Mladić: Između mita i Haga, Život posle kraja, General sunce (publicističke knjige); Jana na Zvezdari (priče za decu); Masovno komuniciranje, izvori i recipijenti dezinformacije u globalnom sistemu (zbirka tekstova o komunikacijama). Zastupljen u Enciklopediji Niša, tom za kulturu (književnost). Za Peščanik piše od 2016. godine. U decembru 2021. izbor tih tekstova je objavljen u knjizi „Oči slepog vođe“.

Latest posts by Ljubodrag Stojadinović (see all)